Spuštena je zavjesa na još jedno Svjetsko nogometno prvenstvo. Najneobičnije, ali i najkontroverznije u povijesti.
Od činjenice da je riječ o prvom prvenstvu koje je prolongirano s ljeta na kasnu jesen zbog velikih vrućina koje vladaju na Arapskom poluotoku do brojnih prosvjeda, nezadovoljstava i optužbi na račun domaćina zbog kršenja ljudskih prava kako u samoj pripremi natjecanja i čak, prema tvrdnjama nevladinih organizacija, više od 6000 ljudskih žrtava pri gradnji stadiona, tako i tijekom samog natjecanja prema LGBTQ zajednici, odnosno zabrane davanja potpore pripadnicima LGBTQ zajednice od strane pojedinih reprezentacija, kojima je Fifa zaprijetila ozbiljnim kaznama.
No, prvenstvo se dovuklo do kraja, oni koji su bili tamo pričaju da je organizacija bila odlična. Svijetom su se pronosile fotografije i snimke bogatih navijača koji su imali dovoljno novca da bodre još bogatije igrače, čitali smo i gledali reportaže s klimatiziranih stadiona, pa čak i ulica!? Što bi rekli Pipsi, "sve je super i sve je za pet kad si muško i voliš nogomet". Gianni Infantino, nekadašnji ‘‘mali od kuglica‘‘, a danas čelnik Fife, katarsko prvenstvo već je nazvao najboljim u povijesti, ali to je višedesetljetna mantra svih sportskih birokrata koja nikada nije objektivna. Tako je, uostalom, bilo i s prijašnjim natjecanjima u Kataru, kao što su bila svjetska prvenstva u squashu, plivanju, rukometu, gimnastici, atletici... Nema sumnje da se teritorijalno mala, ali plinom i novčanim bogatstvom divovska država potrudila pripremiti i odraditi sve po najvišim mogućim standardima, pa čak i iznad njih. Sada se, posljedično, postavlja pitanje - što dalje? Je li Katar, odnosno Doha ovime postao i najizgledniji kandidat za domaćina Olimpijskih igara 2036. kao posljednjeg čina njihova preuzimanja apsolutnog primata u arapskom svijetu, ne samo sportskom nego i geopolitičkom, čemu već neko vrijeme teže, ali i definitivne potvrde njima samima da su jedna od najvažnijih država svijeta. Organizaciju velikih sportskih natjecanja u koja su uperene oči cijelog svijeta pritom su shvatili kao najbolji alat za realizaciju tih planova.
Afere su velik uteg
Nakon što su odradili i Svjetsko nogometno prvenstvo, kao najveći specijalizirani globalni sportski događaj, za njih više ništa drugo osim Olimpijskih igara nije dovoljno velik i važan izazov. Doha se već dva puta kandidirala za domaćina OI, 2016. i 2020., ali su oba puta ostali u čekaonici. U međuvremenu je Međunarodni olimpijski odbor riješio pitanja domaćina za 2024. (Pariz), 2028. (Los Angeles) i 2032. (Brisbane), a prije dva mjeseca objavili su da pregovaraju s deset potencijalnih kandidata za domaćinstvo Ljetnih olimpijskih igara 2036. godine, ali nisu objavili imena gradova. Službeno su dosad interes iskazali Egipat, Engleska, Indija, Indonezija i Katar.
- To je njihova davna želja i mislim da je to u nekoj perspektivi vrlo izgledno, ali ne za 2036. godinu. Puno je realnije da to bude 2040. godine. Imaju izvrsnu infrastrukturu i organizacijske sposobnosti, praktični su, jer je sve na relativno malom prostoru, imaju jako velik broj hotela... Tehnički i infrastrukturno to nije nikakav problem, ali jest ta, uvjetno rečena, klimatska prepreka. Naime, teško da će se termin Ljetnih olimpijskih igara prebacivati u zimu jer bi onda praktički za godinu i pol bile Zimske olimpijske igre. Nije to neka sreća i ne znam kako bi se taj problem riješio, a to je jedina prava prepreka. No, to je pitanje za MOO - rekao nam je Zlatko Mateša, predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, koji je bio i prvi hrvatski premijer koji je posjetio Katar.
- Moja iskustva su izuzetno dobra i pozitivna. Bio sam i na Svjetskim igrama na pijesku koje su vrhunski organizirali, i to za samo pola godine, jer su organizaciju dobili u posljednji tren zbog odustajanja SAD-a - rekao je Mateša.
O tome kako je Katar postao domaćin SP-a u nogometu, što je još uvijek predmet pravosudnih postupaka protiv nekadašnjih važnih ljudi u Fifi za koje se osnovano sumnja da su primili mito kako bi dali glas, puno je toga napisano i rečeno. Ta je afera dodatni uteg MOO-u koji će u slučaju Katara morati dobro odvagnuti, no činjenica da su ih već dva puta odbili također nešto govori. Također, aktualni Qatargate, afera s podmićivanjem zastupnika u Europskom parlamentu koja posljednjih dana trese Europu, još je jedan neugodni kamenčić u katarskim cipelama kojima hodaju prema olimpijskom snu. Doduše, Mateša smatra da će im to nanijeti tek kratkoročnu štetu, ali da ih dugoročno neće obilježiti. Ipak, OI su politički puno kompliciranije natjecanje od pojedinačnih svjetskih prvenstava.
Nema brda
Konačno, na njima se natječe i velik broj deklariranih pripadnika LGBTQ zajednice, koji će vrlo teško prihvatiti sudjelovanje u državi koja negira njihova prava. U sportskom smislu, pak, puno je upitnika zbog klimatskih uvjeta koje je spomenuo i Mateša. Tako se, primjerice, na SP-u u atletici, koje je u Dohi upravo zbog vremenskih uvjeta održano u neuobičajenom terminu krajem rujna 2019., dogodilo da gotovo polovica sudionica ženskog maratona odustane od natjecanja zbog vrućine. Katarci su tome, pak, spremni doskočiti klimatiziranjem ruta maratona, ali svejedno ostaje upitnik. Postavlja se i pitanje kako u zemlji u kojoj je najviša točka na oko 100 metara organizirati natjecanja u brdskom biciklizmu... Jasno je da para vrti gdje burgija ne može, no s obzirom na samo djelić navedenih prepreka, ostaje otvoreno može li se to dogoditi i u ovom slučaju.
Istina, ne bi bilo prvi put da se uobičajeni ljetni termin OI malo prolongira jer je tako bilo u Tokiju 1964., (10. do 24. listopada) te u Seulu 1988. (17. rujna do 2. listopada), dakle u ranu jesen. No, mogu li se Olimpijske igre koje bi bile održane krajem studenoga i početkom prosinca zvati ljetnima?