Tijekom proteklih nekoliko dana ukrajinske oružane snage probile su ruske linije u sjeveroistočnom dijelu zemlje, krenule prema istoku i oslobađale grad za gradom na područjima koje je okupirala ruska vojska. Prvo Balaklija, zatim Kupjansk, a onda i Izijum, grad koji se nalazi na glavnim opskrbnim pravcima. Ova imena sama po sebi ne znači puno, ali radi se o mjestima koju su već mjesecima nedostupna Ukrajincima. Sada su oslobođena u tek nekoliko sati, piše Atlantic. Postoje mnogi detalji u ovoj ukrajinskoj protuofenzivi koji su posve neočekivani, a valja ih istaknuti. Posebno je važna lokacija napada ukrajinskih snaga. Tjednima se glasno najavljivala velika ofenziva Ukrajinaca, ali na jugu zemlje. No, najveći šok ipak je ruski odgovor na ovaj napad.
"Ono što nas stvarno iznenađuje jest da ruske trupe ne uzvraćaju udarac", komentirao je general-pukovnik Jevgen Mojsijuk, zamjenik vrhovnog zapovjednika ukrajinskih oružanih snaga. Dapače, pri ponuđenom izboru - borba ili bijeg - mnogi Rusi na fronti bježe što brže mogu.
Ukrajinski vojnici na licu mjesta danima objavljuju fotografije na brzinu napuštenih vozila i opreme, kao i video snimke na kojima se vide kolone automobila - za koje se pretpostavlja da pripadaju kolaboracionistima, kako bježe s okupiranih podučja.
Izvješće ukrajinskog Glavnog stožera navodi da ruski vojnici masovno skidaju svoje uniforme i oblače civilnu odjeću kako bi se prerušeni vratili u Rusiju. Ukrajinska obavještajna služba uspostavila je čak i telefonsku liniju na koju se mogu javiti obeshrabreni ruski vojnici koji se namjeravaju predati. Objavljene su i audio snimke nekih poziva. Izgleda da za ratni uspjeh postaje temeljna razlika između ove dvije vojske - Ukrajinci se bore za opstanak svoje zemlje, a Rusi - za plaću.
Ta razlika, naravno, možda neće biti dovoljna. Ukrajinski vojnici možda su bolje motivirani, ali Rusi još uvijek imaju daleko veće zalihe oružja i streljiva. Još su uvijek sposobni da itekako zagorčaju život brojnim civilima na ratom pogođenom području, kao što su po ukrajinskoj protuofenzivi učinili u napadu na električnu mrežu Harkivu. Mnoge druge okrutne opcije još su uvijek dostupne, čak i ako se vojnici neće boriti. Nuklearna elektrana u Zaporižju ostaje unutar ratne zone. Ruski propagandisti o nuklearnom oružju govore od početka rata. Izvješća s terena govore kako se Rusi na sjeveru odbijaju boriti ali se još uvijek odupiru ukrajinskoj ofenzivi na jugu.
Nema sumnje da će rat u Ukrajini isporučiti niz novih obrata, no događaji proteklih dana trebali bi natjerati ukrajinske saveznike da zastanu i razmisle. Stvorena je nova realnost: Ukrajinci bi mogli dobiti ovaj rat. Je li Zapad spreman na ukrajinsku pobjedu i kakve bi to promjene moglo donijeti?
Ovih je dana ukrajinski ministar obrane Oleksij Režnikov definirao ratnu pobjedu: povratak ukrajinskih granica kakve su bile i 1991. godine - uključujući Krim i Donbas - izborenu odštetu i konstituirani sud za ratne zločine kako bi se žrtvama dao neki osjećaj pravde. Ti zahtjevi, jasno je, nisu ni u kom smislu nečuveni ili ekstremni. Događaji iz ukrajinskog rata eklatantno pokazuju da je kampanja vođena i genocidnom namjerom. Ruske snage su na okupiranim podučjima mučile i ubijale civile, uhićivale i deportirale stotine tisuća ljudi, uništavale kazališta, muzeje, škole i bolnice. Bombardiranje ukrajinskih gradova daleko od prve crte bojišnice pokosilo je tisuće civila, a Ukrajini nanijelo materijalnu štetu koja se broji u milijardama. Vraćanje izgubljenog teritorija neće Ukrajincima nadoknaditi sve izgubljeno ovom krvavom invazijom.
No čak i ako su njihovi zahtjevi opravdani, definicija pobjede svejedno je iznimno ambiciozna. Teško je zamisliti da će Rusija ispuniti bilo koji od ovih zahtjeva sve dok je na vlasti čovjek koji je uništenje Ukrajine implementirao u samo središte svoje vanjske i unutarnje politike i svog nasljeđa.