Prošle godine čak 713 milijuna turista posjetilo je Europu, čak osam posto više nego godinu prije. U tim brojkama Starom kontinentu nema premca, tvrdi UN.
Najveći rast osjetili su gradovi, koji su lani primili 57 posto turista više nego prije 10 godina. Jedan od onih koji je privukao najviše posjetitelja je Venecija, koju je lani posjetilo čak 25 milijuna ljudi. Zapravo malo, u usporedbi s 38 milijuna ljudi koji bi prema nekim projekcijama grad na vodi trebalo posjetiti već 2025. godine.
I dok je samo od rijeka posjetitelja skupa Venecija lani uprihodila više od dvije milijarde eura, grad zbog turista sve više tone u probleme. To su istaknuli i mladi građani Venecije koji su 15. ožujka ove godine prosvjedovali na željezničkoj stanici Santa Lucia kako bi se pridružili svojim kolegama diljem svijeta u globalnom "štrajku za klimu". A koliko je to pitanje važno, oni najbolje znaju - ako se razina mora u Veneciji digne za pola metra, gradu prijeti uništenje.
Jasno, Venecija nije izolirani primjer europskog grada kojeg su preplavili turisti. Dovoljno je pogledati Dubrovnik, ističe novinarka Paula Hardy u velikoj reportaži koju je napisala za Guardian. Hardy podsjeća kako su Dubrovčani 2016. pobjesnili kada ih je tadašnji gradonačelnik Andro Vlahušić zamolio da izbjegavaju gomile turista koje su se slijevale u grad s kruzera. Novi gradonačelnik Mato Franković ograničio je broj kruzera koji mogu pristati u Dubrovniku na dva dnevno, za čak 80 posto je srezao broj štandova sa suvenirima, a prostor za sjedenje na javnim površinama koje koriste restorani smanjio je za 30 posto, ističe Hardy.
Prosvjedi građana
Slični problemi s kojima su se suočili Venecija i Dubrovnik tlače i gradove poput Palma de Mallorce, San Sebastiana, Praga i Salzburga. A svima im je zajedničko to što su sami lokalci izašli na ulice kako bi se prosvjedima izborili za svoj grad, to jest za neku "dobru mjeru" turista koje će primiti.
Tako je prije tri godine u Veneciji održan veliki prosvjed "No Grandi Navi" (Bez velikih brodova) tijekom kojeg su građani blokirali prolaz šest divovskih kruzera. Kruzeri bi uskoro trebali ići u novo pristanište koje još nije dovršeno, ali to nije smanjilo otpor onih koji tvrde da bi trebali pristajati izvan Venecijanske lagune, na otoku Lido.
Gužva u kanalu
Takva je praksa važila stoljećima za vrijeme Mletačke Republike, čije su vlasti itekako štitile osjetljivu ravnotežu u laguni i kompleksnom trgovačkom centru koji je izrastao oko nje. Sama činjenica da je laguna opstala duže od jednog milenija je nevjerojatan ljudski pothvat - da nije bilo raznih mjera njezine zaštite, od ograničavanja trgovine, tehničkih intervencija i zaštite okoliša, njezin dobar dio bi nestao za 500 godina, piše Hardy. Takve lekcije iz prošlosti mogu služiti i kao putokaz za budućnost.
Shvatila je to i nova generacija zabrinutih građana koji kroz lokalni aktivizam i razne inicijative nastoje spasiti svoj otočni dom. Jedan od primjera za to je zbrinjavanje otpada - što god uđe u Veneciju mora iz nje izaći nakon što prođe kroz složeni sustav skupljanja i recikliranja otpada. Tako svakog jutra prava vojska sanitarnih radnika kuca na svaka vrata u gradu i skuplja smeće koje se potom odvozi brodovima. No, ista praksa se još uvijek ne primjenjuje na turiste, iako oni itekako zatrpavaju kante za smeće na svakom uglu grada.
Zbogom plastičnim bocama
Korak dalje otišla je obitelj Romanelli u čijem su vlasništvu dva boutique hotela, Novecento i Hotel Flora, a u kojim više nema plastičnih boca. Čak i svoje goste upućuju da koriste metalne pljoske za vodu kako ne bi nepotrebno stvarali dodatni otpad.
- Malim koracima nastojimo učiniti nešto pozitivno za grad - kažu Romanelli i dodaju da su ovim potezom već izbacili 36.000 plastičnih boca godišnje iz optjecaja. Kad bi to napravio svaki hotel u gradu u kojem se iznajmljuje oko 40.000 soba i kad bi im se pridružili još i restorani, svake godine bi eliminirali nekoliko stotina milijuna plastičnih boca iz svojeg grada.
- Naša djeca o tome uče u školi pa zašto i mi ne bismo učinilu nešto konkretno - otvorena je Heiby Romanelli.
Gužva na Trgu svetog Marka
Puteva prema održivom turizmu ima još - tako će se ovog ljeta pokrenuti Fairbnb, neprofitna internetska stranica preko koje se može osigurati smještaj u gradu, a koja će polovicu naknade od iznajmljivanja donirati za društveno korisne projekte. Osim toga, strogo će se kontrolirati i ograničiti broj iznajmljivača, ali i "kreveta" koji se mogu iznajmiti. Na slične poteze odlučili su se i neki drugi europski gradovi, a najdalje je otišla Palma de Mallorca u kojoj je potpuno zabranjeno kratkoročno iznajmljivanje smještaja turistima.
- Moramo stvoriti turistički model koji je održiv i za posjetitelje i za lokalnu zajednicu - kaže jedan od suosnivača Fairbnb-a, Emanuele dal Carlo.
Izgubljena veza između turista i lokalnog stanovništva je nešto čime su se pozabavili Valeria Duflot i Sebastian Fagarazzi koji su pokrenuli web stranicu Venezia Autentica. Preko nje se turiste usmjeruje prema venecijanskim poduzetnicima i obrtnicima koji nastoje razvijati održivo lokalno gospodarstvo - bilo da se bave fotografijom ili prijevozom na gondolama. Kako tvrde, od 25 milijuna turista koji su prošle godine pohodili Veneciju, premalo njih je otišlo u restorane ili dućane čiji su vlasnici građani Venecije.
Pametni i održivi turizam
Val otpora suludom rastu broja turista zahvatio je i druge mediteranske lokacije pa je tako prije godinu dana 14 gradova i otoka, među njima Venecija, Lisabon, Malta i desetak španjolskih gradova, osnovalo Mrežu južnoeuropskih gradova protiv turistifikacije. Njihova teza je da masovni turizam zagađuje gradove, diže rentu za lokalne stanovnike i male poduzetnike te stvara gomilu niskoplaćenih poslova, piše Hardy.
Time su zapravo na tragu Europskog parlamenta koji je još 2015. rekao da se turizam u Europi mora okrenuti kvaliteti, a ne kvantiteti. Europarlamentarci su otišli i korak dalje te su 2019. nagradili Helsinki kako prvu "europsku prijestolnicu pametnog turizma", čiji se turistički model bazira na održivosti.
Venecija
Sve više su toga svjesni i građani Venecije, među kojima je i analitičar podataka Fabio Carrera koji smatra da je ključ održivosti grada u tome da zadrži svoju populaciju - jer ako se iz njega isele sami građani, nema te zarade od turizma koja će ga spasiti od neizbježnog pada i konačne smrti.
Carrera je 30 godina svojeg života posvetio istraživačkom radu u venecijanskom Centru za projekte, tijekom čega je nadgledao više od 250 projekata kojima se locirao svaki, i najmanji izazov s kojima se grad suočava. Konačno, on i njegovi kolege zaključili su da je maksimalni broj turista koji Venecija može podnijeti u jednom danu 55.000, ili oko 20 milijuna godišnje. Nimalo nedostižna brojka, kaže.
Način na koji bi se mogla dosegnuti je bolje korištenje digitalnih alata koji su nam danas na raspolaganju, poput aplikacija za korištenje gradskog prijevoza pa čak i "pametne kontrolne sobe" za gradsko vijeće.
- Nijedan drugi grad ne suočava se s težom turističkom krizom, ali nijedan nije u boljoj poziciji da je riješi - smatra Carrera.