Statistika je, kažu neki, kao sarma ili bikini. U prvom slučaju, ako ja jedem kiseli kupus, a moj susjed meso, statistički gledano mi jedemo sarmu. A u drugom, pokazuje sve osim bitnog (ispričavam se na mogućem seksizmu, ali, priznajte, usporedba je dobra).
Ima ipak statistika koje prikazuju realnu sliku. Tako je Eurostat u utorak objavio da je BDP u eurozoni u posljednjem kvartalu prošle godine pao za 0,7%, a u EU za 0,5%. Za prošlu, pandemijsku godinu može se stoga procijeniti da će ukupni pad BDP-a u eurozoni iznositi 6,8 posto, a za EU 6,4%. Kako ovo ne bi ostala sarma ili bikini, treba napraviti usporedbu. A ona je bolna. Privreda u Sjedinjenim Državama prošle je godine pala za 3,5%, a The Wall Street Journal posebno ističe snažan rast u posljednjem kvartalu. Kina igra u višoj ligi, ona je prošle godine zabilježila rast od 2,3%. Dodatni je problem to što se procjenjuje da će se SAD vratiti na pretpandemijsku ekonomsku razinu već do ljeta ove godine, Kina će juriti kao njezini moderni vlakovi, a EU može biti sretna ako se tijekom jeseni vrati na razinu s početka 2020. godine: konzervativne procjene govore o kraju ove godine. MMF je još pesimističniji i navodi da će eurozona završiti ovu godinu 3,3% manjeg ekonomskog opsega nego na početku prošle godine, a SAD će biti 1,5% jači. "Eurozona će biti posljednje veliko gospodarstvo koje će se vratiti na razinu prije pandemije i trpjet će znatne razlike između svog potencijala i stvarnih proizvodnih ostvarenja najmanje sljedeće dvije godine", rekao je Erik Nielsen, glavni ekonomist u UniCreditu.
Javni je dug tijekom krize snažno porastao, ali to ne bi trebao biti veći problem jer su, za razliku od razdoblja globalne financijske krize, vlade sada spremne trošiti novac, a ne ulaziti u oštre rezove. Njemački ministar ekonomije Peter Altmaier najavljuje da nikako ne treba posegnuti za novim porezima kako bi se dug namirio, nego treba prodavati državnu imovinu. No, znatno će veći problem kad pandemija dođe kraju biti pitanje nezaposlenosti - u eurozoni 8,3%, a u EU 7,5% - koja je trenutačno u većini zemalja u nerealnim brojkama jer države EU programom SURE čuvaju radna mjesta.
EU, na moju žalost, (još) nije federacija. I zato na njezin smjer snažno utječu i zbivanja u članicama. U Italiji su svi ulozi stavljeni na drugog ‘super Marija’, ovaj put Draghija, bivšeg vrlo uspješnog šefa Europske središnje banke - prošli je put, tada u globalnoj financijskoj krizi, to bio Monti, bivši uspješni europovjerenik. Kako piše Inoslav Bešker, naš dopisnik iz Rima, pitanje je koliku će potporu u zakonodavnom (dvodomnom) tijelu imati Draghi. Italija je treća ekonomija po snazi u EU, ali i jedna od najzaduženijih. I nikako da krene stazama oporavka. Ove godine počinju i izbori u ključnim članicama, prva je Nizozemska koja bi mogla dobiti vladu koja je još rigidnija u odnosu prema europskim financijama. Sigurno je da nakon rujna više neće biti kancelarke Angele Merkel koja je znala s Nizozemcima. Sastav nove njemačke vlade iznimno je važan jer bi snažniji CDU mogao početi dovoditi u pitanje ekspanzivnu monetarnu politiku i javni dug. Peter Altmaier bio je šef kabineta Angele Merkel. U proljeće iduće godine na izbore ide Francuska. Emmanuel Macron ne stoji dobro. Postoji li mogućnost da se kao džoker pojavi novo lice, primjerice Anne Hidalgo, sadašnje gradonačelnice Pariza uz podršku socijalista i Zelenih i centra nezadovoljnog Macronom? Ili moramo razmišljati o Francuskoj s Le Pen u Elizejskoj palači? Populisti su početkom pandemije potonuli, ali kako se društva budu oporavljala, tako će se vraćati. Posebno ako ekonomska situacija ne bude sjajna. Globalna financijska kriza zorno nam je dokumentirala da dio biračkog tijela nije pripravan na promjene kad je riječ o tržištu rada. A postpandemijski će svijet donijeti nove izazove upravo tom dijelu stanovništva. Nesklonom promjenama.
U srpnju prošle godine EU je postala svjetska zvijezda nakon što je donesen plan za oporavak s fondom vrijednim 750 milijardi eura. EU je trebala Zelenim planom krenuti u stvaranje nove ekonomije i biti globalni lider na tom planu. A onda su iz Bruxellesa u srijedu poručili da ni jedan od planova zemalja članica za korištenje fonda koji je dosad dostavljen Komisiji nije ispunio zadane uvjete: više od trećine novca za oporavak treba biti namijenjeno klimatskim projektima, a petina za tranziciju na digitalizirano gospodarstvo. Na sreću, cijene dionica rastu na europskim burzama četvrti dan zaredom, zahvaljujući boljim nego što se očekivalo kvartalnim poslovnim rezultatima nekoliko banaka i kompanija.
Unatoč tome, EU i članice se moraju žurno trgnuti inače ćemo ispasti iz tripolarne slike svijeta i ostati iza SAD-a i Kine. Tupi kut. Uvjereni europejci poput mene ne gube nadu i vjeruju da će, kao i uvijek dosad, Bruxelles i vodeće članice reagirati u posljednji čas (loša strategija) i ojačati poziciju Unije na globalnoj sceni. U skladu s proročanskom izjavom jednog od osnivača EU, Jeana Monneta: "Europa će biti formirana krizama i bit će zbroj rješenja koja su prihvaćena za te krize". Samo, ta nam rješenja trebaju što prije.