Od veljače prošle godine, Švedska je u fokusu određenih globalnih i hrvatskih medija kao zemlja u kojoj normalni život ometa nasilje i doseljenici se teško integriraju. Članak sa sličnim tezama objavljen je u Jutarnjem listu 21. srpnja 2018. Potaknut tim jednostranim pričama, htio bih vam ponuditi drugačiju perspektivu o mojoj zemlji.
Švedska je s 0,14% svjetske populacije mala zemlja. Oduvijek smo pozitivno gledali na migraciju jer vjerujemo da je različitost dugoročno dobra za naše društvo. Danas u Švedskoj živi 10 milijuna stanovnika, od čega je 1,8 milijuna rođeno u drugoj zemlji. Dio njih su izbjeglice koje desetljećima dolaze u našu zemlju iz konfliktnih zona. Drugi dio su istraživači, studenti, poslovni ljudi, bračni partneri itd. Otprilike 800.000 ljudi koji žive u Švedskoj nisu švedski državljani.
Kroz povijest Švedska je bila razmjerno uspješna u prihvaćanju doseljenika kao ravnopravnih članova društva. Dobri primjeri su imigracija Finaca za vrijeme II. svjetskog rata; 1950-60-ih dolazak radnika iz Italije, Grčke, Finske i zemalja bivše Jugoslavije za vrijeme ekonomske krize; veliki broj izbjeglica iz Irana 1980-ih ili više od 100.000 izbjeglica koje su došle za vrijeme ratova na Balkanu 1990-ih. Tijekom 1990-ih ekonomija Švedske bila je u krizi, industrije su prošla velika restrukturiranja, nezaposlenost je bila visoka, proračun u deficitu, a javna potrošnja previsoka. Ipak, striktnim kontrolama proračunske potrošnje, povećanim investicijama u R&D i znanstvenu proizvodnju te brojnim inicijativama da globaliziramo ekonomiju uspjeli smo ojačati gospodarstvo, integrirati veliki broj doseljenika, održati socijalnu državu i visoko povjerenje društva u sustav.
Napredak na brojnim poljima
Švedska ekonomija danas ima stabilnu stopu rasta koja će ove godine iznositi 2,7%. Zaposlenost je najviša u posljednjih 25 godina, a nezaposlenost će s trenutnih 6.7% pasti na 6% u 2019. Javne financije su snažne i nacionalni dug u udjelu BDP-a najniži je od 1977. Prosječni očekivani životni vijek je 82 godine, obrazovanje je besplatno i za poslijediplomske razine, roditeljski dopust od 380 dana koriste i majke i očevi, 85% građana glasa na izborima i razina povjerenja u vladu i institucije je među najvišima na svijetu prema Edelman Trust Barometru. Usprkos napretku u mnogim područjima, naše se društvo suočava i s mnogim kompleksnim zadacima koje treba riješiti.
Jedan od glavnih izazova je integracija, posebno 160.000 ljudi koji su došli u Švedsku 2015., za vrijeme izbjegličke krize u kojoj je milijun ljudi iz konfliktnih zona došlo u Europu. Oni moraju naučiti švedski, naviknuti se na naše društvo, možda moraju pričekati verifikaciju svojih kvalifikacija ili prolaze edukacije za prekvalifikaciju jer su njihove vještine u maloj mjeri potrebne na našem tržištu rada. Nezaposlenost među njima još uvijek je velika. Otprilike 1/5 među njima su djeca i oni će zahtijevati podršku sustava duže vrijeme. Ipak, ja sam pozitivan. Naše iskustvo pokazuje da je integracija proces koji traje i da će kroz desetljeće većina imigranata biti integrirana kroz tržište rada. U prošlosti smo se uspjeli nositi sa sličnim izazovima i ništa ne ukazuje da to nećemo uspjeti i ovaj put.
Druga stvar s kojom se suočavamo su više stope nekih kriminalnih djela - konflikti počinjeni oružjem i seksualno zlostavljanje. Globalni trend rasta nasilja u kriminalnim kontekstima potvrdilo je švedsko Nacionalno vijeće za prevenciju kriminala (BRÅ). U 2017. bilo je 113 slučajeva nasilne smrti, što za nas nije mali broj i vlada je uvela niz dodatnih mjera koje bi trebale pomoći u rješavanju ovog problema. U siječnju 2018. uvedene su strože kazne za nezakonito posjedovanje oružja, i već u prvih šest mjeseci ove godine, pet puta je porastao broj uhićenja za nezakonito posjedovanje oružja. Kriminal najviše utječe na 61 četvrt, koje je policija u 2015. počela označavati kao ranjive zbog lošijeg socijalno-ekonomskog statusa i jer kriminal tamo utječe na zajednicu. U tim područjima provode se brojne edukativne i preventivne inicijative za smanjenje kriminala, a policijska prisutnost mora biti snažnija. Nedavni izvještaj Nacionalnog vijeća za prevenciju kriminala ukazuje na pozitivan trend u tim područjima, odnosno smanjuje se broj ljudi koji su izloženi protuzakonitim djelima.
Bilo kakva vrsta seksualnog uznemiravanja problem je kojem pristupamo vrlo ozbiljno. Prvi švedski zakon o zabrani silovanja datira iz 13. stoljeća. Posljednje četiri godine imali smo prvu feminističku vladu na svijetu koja ravnopravnost spolova stavlja u prvi plan, ali to je za nas prioritet desetljećima. Definicija silovanja proširena je u zakonskom kontekstu 2005. godine i od tada vidimo značajan rast prijavljenih slučajeva. Prije promjene zakona, imali smo oko 2000 prijava silovanja godišnje. Međutim, od kad se silovanje ne odnosi samo na spolni odnos, broj prijavljenih slučajeva narastao je s 4000 u 2006. na 7000 u 2017. U Švedskoj se silovanjem smatraju sve seksualne radnje koje se mogu usporediti sa spolnim odnosom, a koje se poduzimaju bez pristanka. Također, naš zakon propisuje da se baš svaki incident bilježi kao odvojeni slučaj. To znači da ako žena prijavi da ju je muž silovao 100 puta za vrijeme braka, to će se bilježiti kao 100 slučajeva silovanja.
Usprkos tome, ovaj rast prijavljenih slučajeva, povod je za daljnja istraživanja, dodatne kampanje i jačanje policije. Diranje bez pristanka također je seksualno zlostavljanje i broj prijavljenih slučajeva raste, uglavnom među mladim ljudima i na festivalima. Policija je 2016. pokrenula kampanju dio koje su bile narukvice s natpisima “Ne diraj me!” kako bi upozorili mlade ljude da je diranje druge osobe bez pristanka zločin. Puno u društvu razgovaramo o nasilju nad ženama. Stručnjaci i mediji vode javnu debatu, ali održavaju se i građanski prosvjedi poput onog u Malmöu 2017. kad su žene tražile još strože kazne za seksualne zločine. Donesen je Zakon o pristanku (Law on Consent) koji se primjenjuje od 1. srpnja ove godine i koji donosi strožu regulativu za seksualna zlostavljanja i više kazne za počinitelje.
Pravo na informacije
Otvoreni dijalog je način na koji naše društvo funkcionira. Imamo jednu od najdužih tradicija slobode govora i transparentnosti. Naš ustav kaže da svaki građanin ima pravo tražiti informacije, organizirati demonstracije, osnovati stranku i prakticirati vjeru. Bilo koji građanin Švedske može nazvati relevantnu vladinu agenciju, lokalnu upravu ili sud i u par minuta saznati koliko poreza plaća premijer, tko je dobio dozvolu gradnje na zemljištu pored vas ili pristupiti spisima i presudama slučajeva na sudu. Švedska je prema nedavnim istraživanjima druga na svijetu po slobodi medija, međutim zakonom smo regulirali govor mržnje, sankcioniramo ga i smatramo da mu nema mjesta u demokratskom društvu. Isto se odnosi i na društvene medije. Prošle godine smo imali 18 presuda za govor mržnje na Facebooku, odnosno za izjave koje prijete i izražavaju nepoštovanje prema bilo kojoj grupi zbog spola, rase, nacionalne ili etničke pripadnosti, vjere ili seksualne orijentacije.
Švedska se temelji na jednakosti, otvorenosti, različitosti i toleranciji i mislim da na to trebamo biti ponosni. Mi smo i dalje otvorena zemlja za sve koji nas žele posjetiti, upoznati naše raznoliko društvo, surađivati s biznisima okrenutim prema budućnosti ili uživati u prirodnim ljepotama. Dobrodošli.