Obitelj Hassan dvije godine čekala je da ih iračke vojne snage oslobode pakla u kojem su u Mosulu živjeli pod vlašću takozvane Islamske države.
'Prvog brata džihadisti su optužili da je surađivao s iračkom vojskom. Odveli su ga i nikad ga više nismo vidjeli. Ubili su ga. Ne znamo ni gdje mu je tijelo. Drugi mlađi brat Mohamed poslije se zbilja priključio sunitskim dobrovoljcima koji pomažu vojsci, a obojica smo prije nešto više od godinu dana završili pred sudom Islamske države zbog navodne svađe oko isporuke brašna. Sve dok sam živ neću zaboraviti trenutak kad su bratu odrezali ruku. Onda su zavezali moju i napravili isto. Htio sam da se zemlja otvori i da propadnem u nju', prisjetio se 21-godišnji Azad Hassan.
Islamska država kamerom je zabilježila njihovo javno kažnjavanje, a osakaćeni mladić gnjusni video čuva na USB sticku. Nada se, kaže, kako će jednoga dana krivci odgovarati za zločine.
Njegov otac Hussein već se vratio u obiteljsku kuću u oslobođenom selu Al-Dhibaniyah kraj Mosula. Ne može ustati iz kreveta jer su mu u eksploziji bombe stradale obje noge. Njeguje ga supruga, koja je inače kurdskoga podrijetla.
'Džihadisti su mi uništili obitelj. Svi smo mi Iračani, isti narod, zašto nam to rade', zavapio je Hussein.
Borci Islamske države
Iračke snage uspjele su osloboditi četvrtinu Mosula, a dok se probijaju kroz grad, nailaze na bolna svjedočanstva izbjeglica koji su preživjeli teror samoproglašenoga kalifata, čija im je vjerska policija upadala u kuće i nametala im stroga pravila.
Svi muškarci morali su pustiti duge brade, a žene su morale biti pokrivene od glave do pete. Svako kršenje zakona kažnjavalo se teškim batinama. Oni koji su umrli od metka još su, tvrde preživjeli, i dobro prošli jer su većinu javno razapinjali na križeve.
'Čupali su mi zube na živo i prerezali jezik jer su me na ulici uhvatili s cigaretom', rekao je za Reuters izbjeglica, koji trenutačno živi u kampu u Khazarsu.
ISIL-ovci su sistematski zarobljavali Jazide, pripadnike kurdske manjine, sunite, koje smatraju štovateljima vraga, a proganjali su i kršćane.
'Kad su prvi put ušli u grad, predstavljali su se kao revolucionarni osloboditelji, ali nije im dugo trebalo da pokažu svoje pravo lice. Sinovi i ja vodili smo obiteljski posao i prodavali brašno. Jedan od naših kupaca bio je i pekar odan militantima. Kad nam nije dao novac za robu, sinovi su otišli k njemu i uzeli naše brašno. Džihadisti su ih optužili za krađu. Prema prvoj presudi trebali su im odrubiti glave i razapeti ih na križa, ali saudijski sudac ipak se predomislio i naredio da im se amputiraju ruke', rekao je otac Hussein, glava obitelji Hassan.
Njihovo sakaćenje gledale su stotine ljudi na gradskome trgu.
Preživjela braća danas su bez posla i jedino što žele su nove protetičke ruke.