TRAGIČNE SUDBINE

Jeziva ispovijest žene iz Mariupolja koja je stigla u Hrvatsku: ‘Supruga su ubili Rusi, pokopali smo ga u vrtu‘

Tatiana je iz Mariupolja krenula 13. ožujka, sinoć je stigla u Vrbovec sa svojom kćeri i još četvero drugih...

Tatiana i njezina kći.

 Rtl/screenshot

Do danas je iz Ukrajine u Hrvatsku stiglo 12 400 izbjeglica. Svaka njihova priča je drugačija, ali jednako jeziva, jednako ispunjena ratnim užasom. Mnogim je Ukrajincima u sekundi izbrisan stari život i sad kreću polako graditi novi u Hrvatskoj. Jedna od njih je Tatiana Rusanova, profesorica iz Mariupolja koja je stigla u Vrbovec, a dočarava sav teror Putinovih krvnika. Tatiana je sve ispričala novinarki RTL Direkta Leoni Šiljeg.

Supruga su joj ubili Rusi, pokopala ga je u njihovom vrtu. A onda je s kćeri gotovo mjesec dana bježala pred raketama iz zgrade u zgradu, iz podruma u podrum. Živjeli su bez hrane i bez vode, smrzavale se u mraku na temperaturama ispod nule.

Za RTL Direkt je progovorila i 83-godišnja Svetlana koja danas pomaže kao prevoditeljica u Hrvatskoj. Ona je prva dva tjedna ruske invazije bila u Buči.

image

Svetlana iz Buče.

Rtl/screenshot

Tatiana je iz Mariupolja krenula 13. ožujka, preksinoć je stigla u Vrbovec sa svojom kćeri i još četvero drugih. "Ljudi koji su tamo ostali, koliko ja znam nemaju vodu i čak uzimaju vodu iz radijatora da nešto popiju. Toliko je grozna situacija. Kad je počeo rat 24. veljače, doslovno kroz tri dana nestalo je struje, vode, plina, telefonskih linija. Ljudi su bježali iz jedne regije u drugu, ruska vojska ih nije puštala", govori.

Kaže, Rusi su putem tražili da izbrišu sve fotografije s mobitela. Ostala joj je jedna s kćeri i suprugova, koji je poginuo prošli mjesec. "Zadnje čega se sjećam je trenutak kad mi je suprug dodao psa u sklonište, malo štene. On i roditelji su ostali gore, izvan skloništa. Svi smo legli na pod, tako smo se štitili od bombardiranja. Kad je sve stalo, zvali smo i nije odgovarao. Nema ga. Pogodio ga je geler u karotidnu arteriju. Bilo je nemoguće dobiti liječnike, bolnica je bila srušena. Pokopali smo ga u našem vrtu gdje su rasle jagode. Mi znamo da je on ondje. To je sve", rekla je.

image

Tatiana i njezina kći.

Rtl/screenshot

Grozne prizore iz Buče, u sigurnosti Hrvatske vidjela je Svetlana. Ona je iz Buče. U svoje 83 godine preživjela je tri rata.

"Drugi svjetski rat, poslije rat u Hrvatskoj četiri godine, ali ovaj u Ukrajini najteže. Plakala sam. Prekrasan gradić. Sve je bilo tako lijepo čisto, uredno. Svaka ruža je imala cjevčicu s vodom. Sve je bilo tamo. Oni tamo žive, zauzeli su naš gradić. Oni su sve iznosili. I dječje igračke isto", rekla je.

U Hrvatsku je stigla 90-ih zbog liječenja sina, a onda se vratila u Ukrajinu. Sada je baka šestero unučadi i s njima je bila kad je počela invazija. "Rat sam dočekala u Buči. Spremila sam djecu ujutro 24. da ih vozim u školu, škola je bila u jednom malom gradiću. I tamo je sve prekrasno. I odmah je avion proletio. Između zgrada, onda smo se malo slegnuli. Ali to je bio naš. Djeca su počela plakati. Ja sam im rekla, nemojte plakati to je naš. I potrčali smo u sklonište", kaže dalje.

Bili su u skloništu ukupno dva tjedna, ali su ih mijenjali. Pobjegli su početkom ožujka.

image

Ulice Buče.

Ronaldo Schemidt

"Opet su počeli bombardirati. Onda mi smo se opet spustili u taj podrum. Taj podrum nije ni bio od naše zgrade. Nije bio za skrovište. Bio je vlažan i tamo je hladno. Tamo smo ostali cijelu noć. Bombaradirali su aerodrom koji je sedam kilometara od nas", prisjeća se.

Nije bilo signala. Kad je stigao, dobili su poruku da se sprema evakuacija. Stigla je u Vrbovec, baš kao i Tatiana.

"I dalje se bombardiralo, jedva smo se izvukli. S mojim i njegovim roditeljima smo se sklanjali od bombardiranja, bili smo vani na hladnoći, na -8 stupnjeva četiri dana. Došli su vojnici koji su rekli da su ruska armija. Tražili su naše dokumente. Bili su dan iznad našeg skloništa. Mislili smo da će nas uzeti za taoce ili će ondje ostati", kaže Tatiana.

Putovala je preko Berdanjska, Zaporižja, Dnjipra, pa do Lavova gdje joj je sin. Iskoristili su prvu priliku za bijeg iz Mariupolja.

"Govorio nam je: Idite iz Mariupolja. Mi smo rekli. Nećemo ga napustiti. Sve će se završiti i mi ćemo ovdje izdržati. Ali kad je sve bilo porušeno, sin je rekao: Mama, hoćete li me sada poslušati? Znamo da je kolona ispred nas bila bombardirana. Pričali smo i s ljudima koji su išli poslije nas. Također, odletjela su vrata na automobilima, oni su skočili u kanal s djecom da se sakrij", navodi Tatiana.

image

Zgrada u centru Mariupolja.

Stringer

Ona je profesorica ukrajinskog jezika. U Hrvatsku ju je uputio sin iz Lavova. Razrušeni Mariupolj zamijenila je Vrbovcem. Novinarki RTL Direkta kaže da se nema gdje vratiti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
06. veljača 2023 13:24