Kilometri praznih polja na kojima biste očekivali gomilanje oružja. Tragovi tenkova koji dolaze niotkuda i isto tamo završavaju. Artiljerijski dvoboji koji se u ritmičnim ponavljanjima čuju iz daljine.
Ova tišina postaje znakovita. Ukrajina se svojski potrudila da prikrije početak strateški ključne protuofenzive. Baš poput brzog i pametnog proboja kod Izjuma i Harkiva u kasno ljeto prošle godine, o uspjehu možemo doznati tek onda kad je postignut.
Ukrajinska zamjenica Ministra obrane, Hanna Maliar, kazala je prošli tjedan da protuofenziva neće biti najavljena, piše CNN.
I Rusija oklijeva govoriti o ukrajinskom zamahu, možda zato da ne bi dodatno poljuljala slabašan moral svojih trupa. U nedjelju je američki Institut za proučavanje rata izvijestio o komentarima ruskih vojnih blogera koji kažu kako su ukrajinske snage prešle rijeku Dnjepar nedaleko Hersona - doduše tek u malim brojevima, ali zato na mjestima gdje bi Moskva radije mislila da ih nema.
Nije posve jasno koliko su održivi ti ukrajinski upadi, niti kako se uklapaju u širi plan Ukrajine. Ukrajinsko zapovjedništvo na jugu nije puno reklo, ali je pozvalo na strpljenje. Njihova glasnogovornica Natalia Humeniuk je rekla: ‘Uvjeti ove vojne operacije zahtijevaju šutnju sve dok na bude dovoljno sigurno za našu vojsku.‘
U posljednjih desetak dana Ukrajina je zamjetno tiha u pogledu čitave Zaporiške oblasti gdje se protuofenziva uglavnom očekuje. Jedino ondje njihova vojska može odvojiti okupiran poluotok Krim od okupiranog teritorija istočne Ukrajine i ruskog tla.
S obzirom na šutnju s ukrajinske strane, ruski vojni blogeri obično su bili ti koji su prvi davali određene informacije o ukrajinskim manevrima tijekom prošlih ofenziva. Kopani, Marfopil, Kamjanske, Polohi - ruski blogeri kažu da su to mjesta preko kojih bi Ukrajinci mogli krenuti naprijed. Dokazi za te tvrdnje su frustrirajuće nejasni, a blogeri po tom pitanju imaju loše rezultate.
Ruska avijacija također pokušava udariti tamo gdje misli da ima ukrajinskih ciljeva. U gradu Orihivu, oko 65 km jugoistočno od Zaporižja, uočeno je opetovano bombardiranje svega što bi moglo izgledati kao mjesto okupljanja vojske poput sportskih klubova i poljoprivrednih skladišta. Malo mjesto Vuhledar dalje na istoku, odakle bi Ukrajinci mogli krenuti u proboj na jug, teško je granatiran u posljednjih 48 sati.
Žestoka paljba ruske strane po svemu i svačemu, sugerira da nadolazeći tjedni donose visoke uloge. To je bitka za koju Moskva već šest mjeseci zna da se približava.
Rusi su imali dovoljno vremena za pripremu. I sâm ruski predsjednik Vladimir Putin prošli je tjedan posjetio to područje i susreo se s vođom zračnih snaga Mihajlom Teplinskim, čiji će padobranci biti u špici obrane. Izgradili su mrežu rovova i obrambenih linija koje će, izgledno je, Ukrajinci ili pregaziti ili zaobići.
To je odlučujući trenutak za Kremlj. Rusko vodstvo je javno uložilo ono malo resursa što ima u strateški nevažan grad Bahmut u Donjeckoj oblasti u istočnoj Ukrajini.
Enormni gubici na obje strane tijekom zime, kad je grad devastiran do neprepoznatljivosti, nisu utjecali na malu prednost koju bi Rusi dobili da su uspjeli steći kontrolu nad čitavim gradom. Da taj grad i osvoje, kao što je to često slučaj, zavladali bi tek hrpom ruševina.
Međutim, dobici ukrajinskih snaga u Zaporiškoj regiji značili bi snažniji udarac ruskoj strani. To je kopneni koridor od okupiranog Donbasa do okupiranog Krima - zasad najkorisniji komad zemlje koji je Rusija zaplijenila prošle godine i koji spaja poluotok s ruskim teritorijem.
Gubitak tog područja značajno bi ugrozio rusku vojsku na Krimu i raspolovio osvojeni teritorij. To bi također odalo koliko je rusko vojno vodstvo nekompetentno s obzirom da nisu uspjeli osujetiti vrlo jasne ukrajinske planove.
To je također i ključan trenutak za Kijev. NATO je ujedinjen i odvažan u svojoj potpori u naoružavanju Ukrajine. Takva vrsta jasne svrhe je u Zapadnim demokracijama izuzetak, koji bi u idućoj godini mogli poremetiti izbori, ekonomske varijable i druge distrakcije.
Ukrajinci ne mogu računati na istu razinu potpore u ovo vrijeme iduće godine, bez obzira na to što danas kažu službena priopćenja.
Ukrajinci su suočeni s neprijateljem koji je slabiji nego je bio u bilo kojem trenutku proteklih mjeseci, a Rusi čak šalju ranjene osuđenike natrag da se bore na prvoj crti bojišnice, prema izjavama regrutiranih osuđenika.
Snage Kijeva zahvaljujući NATO-u imaju bolje naoružanje i obuku nego ikad prije. I sigurno u stvarnom vremenu dobivaju korisne informacije od svojih zapadnih saveznika pomoću kojih mogu steći značajnu prednost.
A tišina kojoj sada svjedočimo – gotovo potpuni izostanak objava na TikTok-u ili komentara s prve crte bojišnice u Zaporižju – možda je najjasniji pokazatelj da se sprema ovaj ključni korak.