ZAGREB - Andrew Young parkiran je pored ceste u svom obiteljskom autu. Pogledava u retrovizor, pomiče rukav od košulje i provjerava sat. Čekira mobitel. U poruci je pisalo da bude ovdje, usred ničega u Sjevernoj Karolini, točno u ovo vrijeme. Zažmiri i pomiče ramena, rasteže se i pokušava opustiti. Sredina je kolovoza 2008., izuzetna vrućina. Young se nasloni i počne razmišljati o morbidnim ludostima koje su se događale posljednjih nekoliko mjeseci.
Luda Rielle koja opsesivno nije iz ruku ispuštala Frances Quinn, curicu rođenu u veljači. Otac, John Edwards , vidio ju je tek nekoliko puta, u tajnosti raznih motela. Luda Rielle koja je konstantno zahtijevala od Cheri, Youngove žene, da joj radi kavu, priprema obroke, donosi krekere dok ona leži ispred televizora.
Obračun zbog šalice kave
Jednom je prilikom zatražila kavu, pa joj je usfalilo mlijeka. Šalje Cheri u kuhinju da to sredi. Kava joj je zatim bila prehladna, pa je Rielle šalje da je hitno stavi u mikrovalnu. Cheri, inače medicinska sestra, sve je pokorno slušala. Zatim je nedostajalo šećera, pa je bila prevruća, a zatim opet prehladna. Na kraju ju je prolila i odbila počistiti, izderavši se pritom na Cheri: “Znaš, ti nisi baš pametna, ali bar dobro zamjećuješ oko sebe!”. Cheri od bijesa skače i pokušava udariti Rielle. Young ju zadrži i odnosi iz sobe.
Luda Elizabeth, razmišlja tako Andrew Young u svom autu, čekajući pored ceste, koja je Youngovima slala mailove, ostavljala glasovne poruke, nazivala usred noći: “Reci svome mužu da se pobrine oko pizdarija koje je uzrokovao. Rielle je jedna potpuno očajna, luda, grozna žena bez ikakvih vješina. Neka se Andrew pobrine za nju i dijete koje je napravio.” Jednom je prilikom Elizabeth provalila u e-mail dadilje svoje djece kako bi, u dadiljino ime, poslala Youngovima mail da su potpuna smeća od ljudi i da se gube što dalje od Johna. “Cheri, znam da si ukrala Wadeove kolekcionarske karte. Zar si tako nisko pala da kradeš od mrtvog dječaka?”, pisalo je u jednoj od bizarnijih Elizabethinih poruka.
Susret na napuštenoj cesti
Djecu sam uspio nekako zaštititi od svega, govori si Young. Usred ove orgije ludila, išli su normalno u školu u Santa Barbari. Rečeno im je kako je Rielle stara prijateljica koja treba pomoć. Ponašali su se relativno normalno, veselili kad je mala Frances došla u kuću. Ali Cheri je bila na rubu pucanja. Htjela je nazad doma. Rielle ju je tretirala kao govno. Htjela je svoj život nazad. Young još jednom pogleda mobitel. Fred Baron, financijski šef kampanje, rekao mu je da bude ovdje u podne. Sada je pola jedan. Fred šalje SMS i poručuje mu da se odveze još nekoliko milja, do raskrižja jedne napuštene ceste pokraj imanja Edwardsovih. Umorni Young uzdahne, obriše znoj s lica, lagano ubaci u brzinu i ponovno utone u tamne misli.
Ludi John Edwards . Prošlo je deset dana otkako se pojavio na ABC-u i dao intervju. Prije toga je imao velike šane postati Obamin potpredsjednički kandidat. Ali nakon svih muka, Youngova trčanja po Americi i Enquirerovih naslovnica, John priznaje da je imao afericu s Rielle. Ali samo jedne noći, davne 2006. godine. Napada sve koji tvrde da je dijete njegovo. Ni to ne bi priznao da ga nije Enquirer, nekoliko dana prije, uhvatio u hotelu na Beverly Hillsu s ljubavnicom i djetetom. Ludi John koji nije nazvao Younga niti odgovarao na pozive, puna tri mjeseca nakon što je rođena mala Frances. Ostavio ga je potpuno samog, izdanog, uništene reputacije. Young je na dan rođenja morao sam naručiti buket cvijeća, potpisati se s John i poslati ga Rielle kao znak pažnje. Kad ga John konačno nazove, kaže mu: “Ukradi djetetu pelenu, pa ćemo od uzorka DNK u tajnosti ustanoviti jesam li ja zaista otac. Ako jesam, lažirat ćemo DNK test za javnost.”
Dok se tog vrućeg južnjačkog popodneva tako vozikao u širokom krugu oko imanja Edwardsovih slijedeći Fredove upute, Young se prisjeti svog zadnjeg susreta s Johnom. Bilo je to 17. lipnja u hotelu u Washingtonu. John je odgađao tjednima, smišljao isprike. Youngu je konačno bilo dosta svega: bježanja od tabloida, sulude Rielle, Johnova ignoriranja, Elizabethina terora. Odlučio je Johna uvjeriti kako je vrijeme da riješi ovu katastrofu. Sjedi u lobiju i čeka poziv. “Andrew, održao sam fantastičan govor! Mislim da ću postati potpredsjednički kandidat! Ajde dođi gore u sobu da popričamo”, govori mu John veselo. “Razmišljao sam u tom trenutku kako bi samo genijalni glumac ili čisti bolesnik mogao mi tako nešto i tako veselo reći u tom trenutku. John je znao zašto dolazim. Nije bilo nikakva razloga za veselje,” prepričava taj trenutak Young.
Okršaj u hotelskoj sobi
John ga dočekuje s iskrenim smiješkom. Iz njega zrače optimizam i veselje. Počinje mu prepričavati kako mu je bio dobar govor. Obama će ga sigurno izabrati. Young ga prekida i urla: “Za koji me kurac nisi nazvao tri mjeseca?!”. John ga pokušava umiriti, govori kako nije baš bilo tri mjeseca, i dodaje: “Volim te, čovječe. Ti si mi poput obitelji. Samo sam bio u depresiji zbog gubitka predsjedničke nominacije.” Young nastavlja paljbu. Zar mu do ničeg nije stalo? Kako ga je mogao tako ostaviti? Kako se može tako ponašati prema ljubavnici i ženi? John nešto promrmlja, zatim za sve optuži osoblje kampanje i onda, u istinskom očaju, izvali: “Andrew, razumijem da je Cheri ljuta na tebe. I Elizabeth je ljuta na mene, sve razumijem.” Young ga pogleda u potpunoj nevjerici. Hotelskom sobom vlada tišina, ali i soba već osjeća kako će biti krvi, do koljena. “Isusa ti, John”, konačno izusti Young.
Krene urlanje, vikanje, dreka: “NARAVNO DA JE CHERI LJUTA, PA TI SI ME NATJERAO DA KAŽEM U JAVNOSTI KAKO JE DIJETE MOJE!”. John se nešto izmotava kako je branio Younga pred Elizabeth dok ga je ova napadala. “Prolazim kroz pakao, Andrew.” No, Young ne prestaje, navodi imena svih ljudi koje je John kukavički izdao, iscipelario, napustio, zajebao, tretirao poput zadnjeg smeća. John konačno skače s kauča. Nabija svom snagom šakom po stolu. “Nitko se ovako ne razgovara sa mnom! Nitko! Jel’ ti jasno?” Zatim počne govoriti kako je Youngova žena zapravo za sve kriva, kako je ona sve ispričala novinarima, kako bez nje ne bi bilo ni afere. Young mu se približi. Dva crvena, bijesna lica stoje jedno nasuprot drugom, s malim stolićem između. “Bio sam ga spreman prebiti na mrtvo ime u tom trenutku”, prisjeća se Young. “Marš van,” govori mu John. Young se uspije primiriti, krene prema izlazu, i kaže: “Uživaj u sutrašnjim novinama. Sve ću ispričati.”
Pravog Johna nije poznavao
Dok je čekao lift, John istrči iz sobe, ispričava se i moli Younga da se vrati. Odvodi ga nazad u sobu, moli za oprost. Obećaje ubrzo riješiti kupus s Rielle. Obećaje i osnovati fundaciju za borbu protiv siromaštva u kojoj bi Young mogao dobiti stalan posao s obzirom na to da ga nitko normalan više neće zaposliti. Fundacija bi bila dobra politička platforma za daljnje političko djelovanje Edwardsovih. U te svrhe John sutradan odlazi posjetiti 97-godišnju udovicu Bunny. Zaključuje kako se iz nje može izvući puno više od pet milijuna, koliko mu je do tog trenutka dala. Njuši punih 50 milijuna i njezin privatni avion kojim bi mogao letjeti po svijetu i boriti se za gladne. Naziva Younga nakon nekoliko dana: “Vidio sam se s Bunny. Ona je divna žena. Možemo potpuno računati na nju. Želim ti ponovno reći da te volim. Zaista te volim, Andrew.”
Prisjeća se tih riječi napušteni savjetnik Young dok ponovno čekira mobitel. Parkiran je na raskrižju napuštene ceste kod imanja Edwardsovih i čeka daljnje upute. Zrrrrr-zrrrr, javlja se mobitelska vibracija s putničkog sjedala. “Stiže u crnom džipu,” napisao je Fred. Edwards ga je danima, preko Freda i drugih, preklinjao da se još jednom vide.
Young je bio zgrožen polu-priznanjem i novim Johnovim lažima, ali ipak pristaje. Rielle i dijete bili su skriveni negdje drugdje, nisu više bili na grbači Youngovih. Međutim, Young je i dalje glavni kriminalac i djetetov otac, u javnim očima. Još će ga jednom pokušati nagovoriti da sve prizna. Crni se džip, zatamljenih stakala i prekviren naljepnicama “Edwards 2008”, zaustavlja pored Younga. “Vozi iza mene.” John ga napuštenim puteljcima odvodi negdje u divljinu, stalno gledajući u retrovizor. Konačno stane i kaže Youngu da uđe u auto.
“Nisam vidio Johna dva mjeseca,” kasnije će zapisati Young, “i tada sam shvatio da pravog Johna zapravo nikada nisam niti vidio”. Dok je ulazio u automobil na svoj posljednji razgovor s bivšim šefom i političkim idolom, Young je već vjerojatno znao kako će morati javnosti ispričati cijelu strahotu da očisti ime. Nije još, dakako, znao što će sve njegova knjiga izazvati u siječnju 2010. godine. John će, dva dana prije objave knjige, priznati dijete i svima se još jednom ispričati. Elizabeth će zatražiti razvod. Potjerat će Johna iz obiteljske kuće. Mediji će saznati kako postoje kazete sa snimljenim seksom Johna i Rielle.
Federalni će istražitelji početi kopati po Johnovim financijama i zamijetiti kako je posjetio udovicu Bunny na njezinom ranču u prosincu 2009., vjerojatno kako bi utjecao na njezino moguće svjedočanstvo. Young će im morati predati stotine mailova, glasovnih poruka, računa i dokumenata kojih se nakupilo tijekom skandala. Nekoliko dana nakon posjeta Bunny, John će odvesti svoju ženu u lokalni motel gdje ih čeka Rielle s djetetom. Elizabeth će uhvatiti mučnina. Ne od karcinoma koji je pod kontrolom, sa sve boljim prognozama. John će otići na Haiti i pomagati u katastrofalnom potresu i odbit će se obratiti medijima.
Ništa od Bunnyna novca
No, to se sve još nije dogodilo jer još je kraj 2008. i Young tek ulazi u Johnov auto. John je nervozan, pokušava pričati o vremenu. “Fališ mi, Andrew. Nemam s kime pričati. Elizabeth me tjera da spavam u staji. Urla na mene cijeli dan, a kad zaspem, unosi mi se u lice i vrišti.” Young ga prekine i pita što je s fundacijom za borbu protiv siromaštva i poslom koji mu je obećao. John ispriča kako se vidio s Bunny i njezinim odvjetnikom i kako ipak neće biti onih 50 milijuna, pa ni fundacije, pa niti posla. Ali, govori velikodušno, Young uvijek može računati na njegovu preporuku ako se prijavi za neki posao.
Young otvara vrata i krene van. “Andrew... rekli su mi također kako je Bunny ispisivala nekakve čekove za Rielle i financirala vaš bijeg. Ja o tome nisam pojma imao. Jesi li ti?” Young se okrene i dobro ga pogleda. Niti jedna kapljica znoja, niti jedan trzaj ruke ili zjenice, bez treptaja ili bilo kojeg drugog fizičkog znaka, samo iskrene plave oči koje gledaju duboko u Youngove, preplanulo lice, uvijek otvoreno i prijazno, kao da se smiješi, mirno pozicionirano nasuprot Youngova. Nekadašnji lojani savjetnik stoji u šoku. John nastavi: “Ja nikad čuo za to.” (Kraj)