MADRID - Španjolski premijer José Luis Rodríguez Zapatero (50) najavio je ovih dana da se ne kani dogodine, na redovitim španjolskim parlamentarnim izborima, ponovo kandidirati kao predvodnik liste vladajuće Španjolske socijalističke radničke stranke (PSOE). Smatram da su dva mandata na čelu vlade sasvim dovoljni i Španjolcima i mojoj obitelji, objasnio je Rodríguez Zapatero svoju odluku. Premijer ima 49-godišnju suprugu sopranisticu Sonsoles Espinosu, te 18-godišnju i 16-godišnju kćer.
Baka po majci
Uzevši u obzir da mu je baka po majci (žestoka konzervativka) doživjela 103, Rodríguez Zapatero bi mirno mogao računati da je pred njim još pola života. Povući se sa 50 godina nije uobičajeno na kontinentu gdje je Sarkozy došao na vlast sa 48, gdje je Berlusconi na vlasti sa 75, gdje je Kohl odstupio sa 68. Stoga neki Zapaterovu odluku vide kao kukavičluk, kao bijeg od odgovornosti pred izborima koje bi PSOE morala izgubiti, po današnjim prognozama, a drugi kao loše kalkulirani pokušaj pomoći stranci. Malo ih je koji su spremni povjerovati da Rodríguez Zapatero zaista smatra da je potrošio svježe ideje i entuzijazam, pa da se zato povlači.
Prethodnik na dužnosti
I njegov prethodnik na premijerskoj dužnosti, pučanin José María Aznar López (58), bio je iste dobi kada se prije sedam godina također nije htio treći put kandidirati, pa je kao kandidat za premijera istaknut njegov zamjenik Mariano Rajoy Brey (56), koji bi vjerojatno i pobijedio da Aznarova vlada nije užasan teroristički atentat Al-Qa’ide na Atochi kalkulantski pripisala baskijskoj terorističkoj organizaciji ETA.
Djedova sudbina
Bez obzira na to što do izborâ manjka gotovo godina dana, dakle cijela četvrtina drugog mandata, najava povlačenja u stanovitoj mjeri je povod da se saberu rezultati Zapaterovih sedam godina vlasti i pola stoljeća života.
Otvoreno je pitanje koliko je na njegova opredjeljenja utjecala sudbina djeda, kapetana Španjolske vojske Juana Rodrígueza y Lozana, koji je odbio zahtjev Francovih pučista da im se pridruži, pa je strijeljan 1936. U posljednjoj volji tri je točke posvetio ostavštini, u četvrtoj je zahtijevao da bude pokopan civilno, u petoj je istaknuo svoju vjeru u Višnje Biće, a u šestoj je od obitelji zahtijevao da obrani njegovo dobro ime, budući da su mu sva htijenja bila “ljubav spram mira, spram dobra, spram poboljšanja životnih uvjeta nižih klasa”.
Kandidirajući se za glavnog tajnika PSOE Rodríguez Zapatero se zauzeo za primanje svih stranaca, bez obzira na boju i kulturalnu pripadnost, za prednost obrazovanju i zapošljavanju mladih, za pretvaranje Španjolske u zemlju kojoj se svi dive zbog pomaganja najpotrebitijima. U kampanji 2004. obećao je svake godine 180.000 novih stanova, obrazovanje na španjolskome i engleskome (te na lokalnom jeziku u nekastilskim pokrajinama), kompjuter na svaka dva učenika, završavanje sudskih procesa u roku od dvije godine, investicije u istraživanje i razvitak, samostalnost državne televizije od Vlade.
Ne uvijek uspješan
Postavši predsjednikom Vlade, on se oko toga i postarao, ne uvijek uspješno - produbivši jaz između nacionalističke desnice i socijalističke ljevice. Pod Zapaterom (za razliku od socijalističkih vlada Felipea Gonzáleza Márqueza 1982.-1996.) Španjolska ima ljevičarsku vladu, jedinu među zemljama u Evropi gdje su na vlasti članice centrističke Socijalističke internacionale. To se ponajviše očituje u socijalnoj politici, koja sliči na Švedsku u Erlanderova i Palmeova doba.