Da zvona hrama Krista Spasitelja označe 18 sati na Trgu Krajine i danas će, 34. dan zaredom, čekati stotine Banjolučana. Davor Dragičević prije prvoga zvona poljubit će sliku svojeg sina Davida, vratiti je na srcem označen dio pločnika i zapaliti svijeću, a poslije zadnjega će se prekrižiti sa svima njima. Uzet će mikrofon i zavapiti za mrtvim djetetom, a onda poručiti njegovim ubojicama da neće stati sve dok ih ne prokaže. Zatim će pognuti glavu, zatvoriti oči, dignuti desnu ruku sa šakom okrenutom prema naprijed i gromoglasno uzviknuti: Pravda za Davida! Golubovi će uzletjeti iz svoje hladovine, a slučajni prolaznici stati.
- Pravda - odgovorit će mu masa snažno, baš onako kako to radi grmljavina kada priprema čistoći ljetnog pljuska da se sruči na pakleno vruće gradske ulice.
Otprilike u to vrijeme žene će počesti brisati prve suze, a muškarci će svoje skrivati još 10 minuta, kada će na razglas biti puštena hip-hop pjesma “Klinac u getu” koju je David proročki napisao i ispjevao prije pet godina, kada je imao samo 16. Ona govori o odrastanju u Banjoj Luci, kaže da tamo “samo najjači prežive, a njih malo je, ako ne znaš igru progutat će te noć, jer ovdje brate samo diler ima moć. Osmjeh im na licu kad vide tvoje padove. Jeste, da je gotivan život, ali ima svojih mana, izgubio sam brata, bolestan mi tata, samo čekam da mi smrt pokuca na vrata”. Ona se sluša uzdignutih šaka, a refren “Izgleda da neću daleko stići, jer sam ja samo pijun u ovoj priči, ne idem nigdje, načinio sam štetu, ja sam samo još jedan klinac u getu”, pjevaju svi.
David Dragičević (21) bio je student elektrotehnike i polaznik IT akademije. Slušao je rap, reggae i hip hop, volio je košarku, odlazio je u teretanu. Imao je široki krug prijatelja i poznanika, a zbog specifične frizure, tzv. dreadlocksa (dredova) za njega su znali i oni koji ga nisu poznavali. Nestao je tijekom subotnjeg večernjeg izlaska, u noći sa 17. na 18. ožujka. Nakon šestodnevne potrage njegovo beživotno tijelo pronađeno je u dopodnevnim satima 24. ožujka, na ušću rječice Crkvene u Vrbas, nedaleko samog središta grada. Samo dva dana kasnije načelnik Uprave kriminalističke policije Darko Ilić imao je cijelu i detaljnu kronologiju događaja, rutu kojom se mladić kretao i zaključak da se najvjerojatnije radi o nesretnom slučaju, odnosno slučajnom padu u rijeku, povezujući mladića pritom direktno s provalom u obližnju kuću i naglašavajući da policija nema dokaza, čak ni indicija, da je mladić žrtva kaznenog djela. Patolog dr. Željko Karan, koji je bio na mjestu izvlačenja tijela, a onda ga je obducirao, kazao je da je mladić imao brojne hematome, ali da je uzrok smrti utapljanje 18. ožujka oko 4 sata, zaključujući to i po promjenama nastalima na tijelu. Na pitanje kako je mladić dospio u rijeku, je li sam skočio, spotaknuo se pa pao, ili mu je netko pritom “pomogao”, nije mogao odgovoriti. Nalaz je pokazao da je David u sebi imao alkohola, marihuane i LSD-a. Što se njih tiče, slučaj je bio spreman za duboku policijsku ladicu.
Masovni revolt
Kraj njihove tiskovne konferencije označio je ujedno i početak nečega što nikad nije viđeno ni na prostorima puno daljim od Banje Luke, masovni revolt građana koji su se spontano počeli udruživati i davati podršku Davidovoj obitelji, ocu Davoru te majci Suzani koja živi u Austriji, u potrazi za istinom. Istoga dana na gradskom trgu započeli su prosvjedom tražiti pravdu za Davida. Na Facebooku su napravili grupu “Pravda za Davida” te su započeli vlastitu istragu. Iz dana u dan ona je otkrivala sve veće nelogičnosti u policijskoj verziji događaja, a nakon mjesec dana pribavili su sasvim dovoljno dokaza da je potpuno sruše i na čvrste temelje postave tezu da je mladić brutalno ubijen, a policija ne otkriva, već štiti ubojice. Davoru u istrazi u ovom trenutku pomaže i daje mu podršku 100.000 ljudi iz Republike Srpske i svih zemalja iz okruženja, a mirnim skupovima Pravdu za Davida sada traže i u Gradišci, Doboju i drugim gradovima u Republici Srpskoj. U Banjoj Luci ih se prošle subote skupilo više od 10.000.
Ekipa Nedjeljnog Jutarnjeg provela je s Davorom dobra četiri sata propitujući njegove i policijske teorije slučaja, obilazili smo bitne lokacije i važne rute, analizirali dokaze. Ljudi mu prilaze, grle ga i rukuju se s njime, neki samo podignu šaku i tiho kažu: Pravda. Neki se naprave da ga ne poznaju. On im ne zamjera, jer mu ih se već nekoliko ranije ispričalo i reklo da ne mogu biti uz njega jer se boje za egzistenciju. Njemu ništa više nije važno, je li uz njega 5 ili 55.000 ljudi, kao što mu je svejedno koliko ih je s druge strane.
- Ja još nisam svjestan da njega nema, zato ne tugujem, niti ću tugovati dok sve ne završi. Drži me ponos i hrabrost. Slomiti me neće, jer ću pravdu istjerati do kraja. Čak i ako mi se nešto dogodi, ima onih koji će nastaviti. U ovom trenutku ja znam 99,9 posto istine i tvrdim da znam tko su ubojice moga sina, no oni, ta djeca u dobi od 18 do 21 godinu samo su egzekutori, jataci ucijenjeni dilanjem droge, i oni nisu mogli osmisliti ovakav savršeni zločin. Nalogodavci su u vrhu struktura Republike Srpske u sprezi s MUP-om i Tužiteljstvom. Čekam samo da mi oni prezentiraju rezultate svoje istrage. Ako oni budu drukčiji od mojih, onda ću drukčije igrati, neću im dati da ga drugi put ubiju. Otkrit ću sve od vrha do onih na dnu lanca, nitko neće biti izuzet. David i ja bili smo dva tijela, jedna duša. Njega više nema, ja duše više nemam, ostalo mi je samo srce, a ono se predati neće - poručuje Davor.
Davor Dragičević
On i David živjeli su sami četiri godine, otkako mu se bivša supruga nakon rastave odselila s mlađim djetetom u Austriju. Probao je i David, ali se vratio nakon dva, tri mjeseca, jer mu je rodni grad bio draži. Imali su odnos kakav imaju prijatelji, išli su zajedno u teretanu i na vikend-roštilje, ali nije nedostajalo očinskog autoriteta. Cijenio je David to što mu otac invalid, s jednom kraćom nogom iz rata u koji se javio kao dobrovoljac, danonoćno konobari banjolučkim kafićima, jedva čekajući da zamijene uloge, pa da on počne brinuti o njemu. Baš zbog te profesije nagledao se svega Davor u sitnim noćnima satima, pa je inzistirao da mu sin, iako već dobrano punoljetan, doma nakon izlaska bude do tri sata, a ako se kojim slučajem produži, da se obavezno čuju. On je to poštovao.
- Te subote radio sam jutarnju smjenu. On je bio kod bake i djeda na ručku, pa sam ga pokupio i došli smo doma. Posljednjih šest mjeseci, kako je počeo fakultet, nije baš išao u večernje izlaske, više dnevne, eventualno na pokoji koncert. Pogledao sam TV program, a on je otišao učiti u sobu. Oko 18 sati se otuširao i rekao da ide u grad. Oko 19 smo se poljubili i izašao je. Podsjetio sam ga da dođe do 3 sata. Tada sam ga posljednji put vidio živog - govori Davor.
David nije došao kući
Svanulo je jutro, David nije došao kući, nije se javio ocu i bio je nedostupan na mobitel - Davor je znao da se nešto dogodilo. Zvao je Hitnu pomoć da vidi jesu li ga zaprimili, zvao je MUP da provjeri jesu li ga priveli. Nitko ga nije vidio niti išta o njemu čuo. Pozvao je najbolje prijatelje da s njime češljaju svaki banjolučki kvart.
- Već sutradan nas je bilo 1000, tragali smo po 50 ljudi u grupama, upadali na seoska imanja, obijali kuće i štale, dobro da me netko nije ubio. Prva četiri dana išao sam svaki dan u policiju, i umjesto oni nama, mi smo njima davali informacije. Shvatio sam da s njima samo gubim vrijeme, jer oni nisu pravili istragu, već uništavali dokaze. Bivša supruga objavila je da nudimo nagradu od 100.000 maraka za bilo kakvu informaciju, ali nitko se nije javio. Istovremeno smo primili čak 5000 poruka tih jataka i njima bliskih osoba koji su nas odvlačili na krive tragove, da je živ, da je s djevojkom, da snima pjesmu itd. Znao sam da je živ, da ga negdje drže, ali mu nisam mogao pomoći, to je osjećaj koji će me progoniti do kraja života - kaže nam Davor.
Najstrašniju vijest u životu dočekao je u bratovu kafiću Downtown. Na ušće Crkvene u Vrbas došao je odmah oko 13 sati, nisu mu dali prići, nisu mu rekli ni tko je našao tijelo, niti tko ga izvukao, kao ni bilo kakav detalj vezan za događaj. Zapravo, jedina službena informacija koju će ikada zaprimiti od istražitelja je potvrda o smrti u kojoj piše da je uzrokovana nasilno, ne navodi se kako. Sutradan je Davor došao na patologiju jer je morao obaviti službeno prepoznavanje djeteta.
- Prilazim mu i ljubim svoje dijete u usta. Nisu nastupile nikakve truležne promjene, nije mogao biti šest dana u vodi, to sam odmah primijetio, jer nije bio podbuhao, ispod majice su mu se jasno ocrtavali trbušnjaci. Crkvena nije rijeka, to je kanalizacija kojom fekalije plivaju do Vrbasa i u kojem žive štakori od pola metra. Bio je brutalno pretučen, hlača potrganih na koljenima, koja su također puna masnica, cipele timberlenke od brušene kože koje sam mu kupio, potpuno neoštećene od vode - prisjeća se svakog detalja Davor, pitajući se zašto, ako se radilo o utapanju, nikada nije analiziran sadržaj Davidova želuca.
Dva obdukcijska nalaza
Dr. Željko Karan u svojem je obdukcijskom nalazu, koji je sačinio 25. ožujka, dan nakon izvlačenja tijela, napisao kako stanje leša ukazuje na vrijeme smrti u intervalu do maksimalno sedam dana prije obdukcije, što znači da je ostavio mogućnost da je smrt nastupila u bilo koje vrijeme nestanka Davida Dragičevića. No, u potvrdi o smrti koju je primio otac Davor, a datirana je na isti dan, jasno piše da je ona nastupila 18. ožujka u 4 sata. Davor je inzistirao na tome da se obavi nova obdukcija, s Vojnomedicinske akademije iz Beograda došao ju je obaviti tamošnji stručnjak dr. Ivica Milosavljević. On je zaključio kako promjene na šakama i stopalima ukazuju da je leš proveo u vodi najmanje dva i najviše četiri dana, što znači da smrtni ishod nije mogao nastupiti prije tog vremena. Drugim riječima, David je bio živ barem još u nedjelju i ponedjeljak, no to ja samo prva kontroverza ovog slučaja.
Banjolučki slobodni novinar i veliki kritičar režima Milorada Dodika Slobodan Vasković, koji ovaj slučaj intenzivno prati preko svojeg bloga, smatra da se obdukcijskim nalazom inzistiralo na vremenu smrti u 4 sata kako bi se ostalo na tvrdnji o nesretnom slučaju, a navodi i da su organizatori imali i plan B ako teorija o nesretnom slučaju i samoubojstvu ne bi prošla, a to je pronalazak svjedoka koji bi “potvrdio” da se dogodila tučnjava u blizini mosta oko 4 sata, “nakon čega se čulo vrištanje i bacanje tijela u vodu”, no, nakon reobdukcije beogradskog liječnika i još nekih dokaza koji će kasnije isplivati, sve te teorije postale su deplasirane.
Policijski šef Darko Ilić iznosi kronologiju koja će izbaciti još nekoliko nelogičnosti. Navodi da se David oko 23.30 potukao s tri mladića ispred kafića Meta, no radilo se više o naguravanju nego o ozbiljnoj tučnjavi od koje nije mogao imati onako vidljive ozljede. Potvrdio je da je sukob trajao kratko, nakon čega su se svi razišli. David potom sam odlazi u kafić Downtown te potom i u klub Fabrika, gdje ga je prepoznalo osoblje. Oko 2.20 sati odlazi u kafić “988”, gdje se zadržao također vrlo kratko, zapravo je samo ušao pa izašao. Nema informacija gdje je narednih pola sata. Ilić navodi da ga je u 2.50 sati videonadzor snimio u ulici Velibora Janjetovića Janje, u drugom kvartu, jeo je burek koji je kupio u obližnjoj pekari “Zmijanje”, a onda je dvije minute kasnije snimljen kako ulazi u kuću u kojoj će ukrasti laptop, švicarski nožić, ključeve te kuće, USB stick te novac, marke u apoenima, dvije od 100, dvije od 50, te od 20 i 10. U 3.42, tvrdi policija, vraćao se prema gradu i upao u rijeku na mostiću. Ta kuća od mosta preko Crkvene udaljena je stotinjak metara, kilometar i pol od mjesta gdje će biti pronađeno tijelo i dva kilometra od Trga Krajine.
Zašto bi netko prije samoubojstva išao na burek i u krađu laptopa? Zašto bi uopće krao laptop, a doma ima isti vrijedan triput više? Što će mu ključevi kuće koju je okrao? Zašto je vlasnik kuće, prijavljujući provalu na dan nestanka, tvrdio da je to učinio David Dragičević, te zašto je policija očevid došla raditi dva dana kasnije? Zašto je kod Dragičevića nađeno manje novca i u drugim apoenima, i gdje je nestao USB, koji se kasnije više nigdje ne spominje? Što je radio u toj kući 50 minuta i kako se može tvrditi da je to bio baš on samo prema snimci vrlo loše rezolucije? Što su u kući s provalnikom radili vlasnik i njegov brat, koji su u međuvremenu ušli u kuću, jedan pet minuta nakon “provalnika”, a drugi u 3.09 sati? Zašto je osoba koja je izašla iz kuće šepala i bila s bijelom maskom preko lica, a ona koje je ušla nije? Kako je moguće upasti u sporni kanal slučajno, kada je vrlo dobro ograđen metalnom ogradom, s obzirom na to da prolazi kroz gusto naselje? Na ova pitanja nema logičnog odgovora, a nema ga ni na pitanje svih pitanja: Kako je David uopće mogao biti na tom mjestu, kada su ga nekoliko kilometara dalje, ali vremenski neposredno prije na Trgu Krajine snimile kamere, no taj videomaterijal policija nije nikada spomenula. Davor je došao do njega. Vide se dva mladića kako sjede na betonskom bloku i prilazi im David oko 2.25 sati, srdačno se s njima pozdravlja i kreće dalje prema Gospodskoj ulici, samo 50 metara dalje, presreću ga dvojica i s njim razgovaraju. Ona prva dvojica za to vrijeme prilaze im, ali staju na odstojanju od 10 koraka. Minutu kasnije prilazi im još jedna osoba, u dvije grupe tako stoje tri minute te sa snimke nestaju nekoliko sekundi prije 2.30 sati. Novinar Vasković smatra da je to početak otmice Davida Dragičevića, a isto tako je svojevrsni demantij policajca Ilića da je 20 minuta kasnije David snimljen kod sporne provaljene kuće, prije toga pojevši burek. Osim toga, u 2.40 sati, Davidov mobitel prestao je davati signal.
Davor Dragičević
Žena s drugog kata
Davor nas vodi Gospodskom, rutom za koju smatra da su mamili Davida te nam govori putem kako su zagonetno nestajale snimke nadzornih kamera koje vidimo. Stajemo na parkiralištu Metalske škole.
- Žena s drugog kata one zgrade rekla mi je da je te noći u to vrijeme vidjela između 15 i 20 ljudi kako tuku jednog, a onda ga vuku na koljenima i “gepekuju” u automobil te odvoze automobilom s ugašenim svjetlima. Bio je jak i uvježban, trojica mu nisu mogla ništa, trebalo ih je 15. Ovo je Ulica Dolac, vidite ove dvije kamere? Morale su snimiti ako ga odvoze, ali znate zašto nemaju snimke? Pukao im je hard disk, tako su mi rekli - kaže nam Davor dok prolazimo tim dijelom Banje Luke.
Tu nije kraj. Pokojni David svojem prijatelju Davidu Ristiću u 1.16 sati kobne noći šalje SMS: Ako mi se što dogodi, kriv je Filip Ćulum. Taj mladić ima alibi do 2.00 sata, no prije nekoliko dana se javio medijima i javno zatražio zaštitu od policije tvrdeći da se prema njemu provodi linč.
- Večer kada je nestao David Dragičević bio sam na svome radnom mjestu i u više navrata detaljno policiji dao izjavu o svojem kretanju za tu noć. Tražio sam da se podvrgnem poligrafskom ispitivanju, što je obavljeno, i to dva puta - poligrafist MUP-a RS i poligrafist iz Sarajeva. Oba testa sam u potpunosti prošao jer apsolutno nemam nikakve veze sa spornim događajem, kaže 20-godišnji mladić, dodajući kako se u poruci našao slučajno jer je David možda mislio na njegova rođaka Nikolu Ćuluma, jer je on bio jedan od trojice mladića s kojima se sukobio prije ponoći. Policija je demantirala da ijedan od dvojice mladića imaju neku rodbinsku vezu s Darkom Ćulumom, direktorom policije Republike Srpske.
DVIJE SNIMKE, DVIJE VERZIJE Snimke nadzornih kamera koje su rasplamsale sumnju. Na gornjoj je, vjeruje većina, David na središnjem gradskom trgu. Na snimci ispod je osoba za koju policija tvrdi da je David. Dva su mjesta toliko udaljena da nije moguće da je David bio na oba mjesta. U službenu verziju sumnja većina građana
- Naguravanje kod kafića Meta? - ja tu snimku nisam vidio. No onu koju sam vidio, onaj dečko koji je jeo burek i koji je provaljivao u kuću, to nije David Dragičević. To je netko tko ga je te noći odglumio. Ja sam sva ta imena javno prozvao nekoliko puta, ali više me ne zanima nitko od njih. Oni nisu shvatili da ih hoću javno zaštititi, htio sam da istupe i javno se ograde. Molio sam i kumio 25 dana da dođu i kažu, ali nisu, sada me više nije briga, jer je sada sve kristalno jasno, David se nije dao nikome, bio je preponosan, nije htio odustati od svojih principa. Ali, zašto su ga morali ubiti? Prebili su ga, ali mogli su ga ostaviti živog - kaže Davor.
Novinar Slobodan Vasković siguran je da zna zašto.
- Dileri i njihovi suradnici, kojih ima i u policiji, regrutiraju mladiće Davidova uzrasta, prvo ih navlačeći na droge, kao korisnike, a potom ih pretvarajući u dilere ovisnike. To je industrija koja cvjeta u Banjoj Luci, za tu industriju znaju svi, ali nitko ništa ne poduzima, a djeca se truju raznim drogama svakog dana u sve većem broju. David je bio idealan za takav posao, jer je znao ogroman broj mladih ljudi. Bio je popularan. No, on nije htio raditi za dilere i nije ih se bojao, posebno ne njihovih šefova, jer je bio fizički izuzetno spreman, poznavatelj brojnih borilačkih vještina. David Dragičević je zbog svega toga trebao biti “naučen pameti” i to učenje završilo je kobno za njega. Ubijen je - smatra Vasković, dodajući da su Dragičevića ubili nasilnici pod kontrolom osoba bliskih vrhu MUP-a RS, odnosno grupe koja se bavi trgovinom narkoticima i visokom prostitucijom.
U to da se, poput onog švicarskog noža i ključeva iz provaljene kuće u džepovima, LSD našao u tijelu njegova sina, odnosno da je jedno i drugo podmetnuto, Davor je uvjeren, te je zbog toga, otkriva nam, odradio još jedan korak da bude ispred policije.
- Kad je tijelo dovezeno na groblje sve sam istjerao van da ostanem nasamo s njim. Izvukao sam ga iz hladnjače i opet poljubio u usta. Tijelo je već bilo u fazi raspadanja. Izvadio sam škare o odrezao mu pramen kose. Taj pramen je sada na određenom mjestu u svijetu gdje će ga analizirati na droge, pa neka se utvrdi što je David konzumirao u posljednjih deset godina. Ispred njih sam 1000 koraka, a tako ću i ostati - govori nam Davor.
Predsjednik RS-a Milorad Dodik, bio je kod Davora u kući, bio je na Davidovoj sahrani i primio je Davora u svojem uredu.
- Ušao je u moju kuću samo sa svojim imenom i prezimenom, nikako kao nositelj neke titule, tako razgovaram sa svima, ja sam bio kod njega kao predsjednika, iznio sam mu svoje sumnje, nudio mi je financijsku pomoć, no nisam je uzeo jer me ne zanima. Primam to kao da je pokušao pružiti pomoć kao čovjek, za ostalo ćemo vidjeti - oprezan je s Dodikom Davor Dragičević, ali ne samo s njim, jer ni oporbenim političarima ne da ni blizu pokretu “Pravda za Davida”, jer ne želi da itko na tome skuplja političke bodove. Uostalom, zato na početku svojih skupova svaki put svima daje do znanja: Nema politike, nema nacije, nema vjere.
