Tijekom rata u Ukrajini nemalo se puta spomenulo da je ovo sukob koji je najavio kraj tenkova. Pokazalo se da to nije točno. Onda se u jednom trenutku počelo pričati i da je ovaj rat naznačio kraj jurišnih helikoptera. Usprkos nemalim gubicima, čini se da je i ta tvrdnja pretjerana. Koliku ulogu ovaj tip helikoptera igra u ratu u Ukrajini, na koje ih načine koriste ruska i ukrajinska strana, kako se njihova uloga mijenjala u proteklih 16 mjeseci i zašto se sada pokazuju efikasni u usporavanju ukrajinske protuofenzive, u novoj epizodi podcasta Prva linija raspravljamo sa stručnim komentatorom Matijom Blaće.
Video snimku podcasta pogledajte ispod
- Na ruskoj strani imamo tri glavna tipa jurišnih helikoptera - Mi-24 Hind, Mi-28 Havoc i Kamov Ka-52. Mi-24 razvijen je kao ruski odgovor na američka iskustva u Vijetnamu - dobro je oklopljen, nosi niz oružja, a može prevesti i do 8 vojnika. On je baš leteća topovnjača, vrlo je brz, ali nije toliko okretan. Proizveden je u više od 2500 primjeraka i prodan u 58 država. No, nikad nije nadograđen na zadnje standarde elektronike, što vrijedi i za njegovu zadnju verziju Mi-35.
Potom dolazimo na Mi-28 koji je jurišni helikopter, lovac na tenkove. On je izgrađen oko precizno navođenih raketa, dizajniran još 80-ih, ali je u serijsku proizvodnju ušao tek u 2000-tima. On je teško oklopljen helikopter, ima i mjesta za tri putnika i krase ga relativno dobre mogućnosti za noćnu borbu. Ključno za njega - ima radarski navođene rakete Ataka dometa do 6 kilometara i vrlo je opasan protiv tenkova, objašnjava Blaće i potom se prebacuje na najintenzivnije korišteni borbeni helikopter s ruske strane - Kamov Ka-52.
- On je inicijalno razvijan za podršku specijalnim operacijama. Nije namijenjen da bude linijski helikopter koji će voditi glavnu borbu, a u aktivnoj službi ih je na početku rata bilo oko 110. Ka-52 ima dva rotora koji se okreću u kontra smjeru, zahvaljujući čemu može provesti neke manevre koje drugi helikopteri ne mogu. Nije tako teško oklopljen kao Mi-28, ali je izvanredno pokretan te ima bolju elektroniku. Što se tiče naoružanja, ima tri potporne točke za nošenje oružja sa svake strane, od čega svaka može nositi 20 nevođenih raketa, pet većih nevođenih raketa od 122mm, ili od 6 do 8 protutenkovskih raketa. A ima i laserski navođenu raketu Vikr, koja k tome ima odašiljač na stražnjoj strani - domet joj iznosi od 8 do 10 km i trenutno je najnaprednija koju imaju ruski helikopteri, kaže Blaže i napominje da Ka-52 izdvaja i sustav katapultiranja posade, što nema ni jedan helikopter.
Desant na Hostomel
Kad je u pitanju ukrajinska strana, broj i izbor jurišnih helikoptera očekivano je siromašniji.
- Ukrajina ima samo starije verzije Mi-24. Smatra se da ih je na početku rata operativno bilo 30-tak, kaže Blaće.
Razgovor o helikopterima u ratu Ukrajini ne može se voditi, a da se ne spomene pokušaj desanta na zračnu luku Hostomel, na samom početku rata. Tada su Rusi pokušali uspostaviti kontrolu nad tim strateški važnim aerodromom pokraj Kijeva, što su i djelomično uspjeli. No, nikad u dovoljnoj mjeri da bi mogli transportnim zrakoplovima na njega spuštati trupe.
- U prvim danima rata Rusi su vrlo agresivno i ambiciozno koristili helikoptere, između ostalog i za desante. I to ne samo na Hostomel, nego i na Vasilkiv gdje su brzo odbijeni. Što se tiče Hostomela, puno toga nije jasno. Ne zna se koliko je helikoptera bilo u desantu, spominje se od 20 do 38, a neki od njih su oboreni iznad kijevskog rezervoara, to jest jezera. Cilj operacije Rusa bio je baciti zračno desantne snage u pozadinu da zauzmu cilj koji će onda biti pojačan kroz zračni most i kopnene trupe. Čini se da je prvi val bio uspješan, ali su Rusi brzo shvatili da neće samo tako osvojiti aerodrom zbog čega su i jurišni helikopteri, konkretno Ka-52, počeli mijenjati taktiku te omogućili da se prvotni ukrajinski otpor svlada. No, tog istog dana Ukrajinci su reagirali i pozvali su sve jedinice koje se mogu naći u blizini te su uz pomoć artiljerije, a navodno i zračnih snaga, ruske padobrance izgurali iz Hostomela, kaže Blaće i dodaje da je taj dan vjerojatno bio ključan jer se pretpostavlja da su Rusi imali do 20 spremnih Iljušina 76 koji su mogli spustiti dodatne desantne trupe i oklopna vozila na aerodrom, udaljen desetak km od Kijeva.
- Već 25. veljače Hostomel je opet pao, ali su Ukrajinci prilikom povlačenja artiljerijom uništili pistu pa je bila neiskoristiva za velike zrakoplove.
Kad je u pitanju ukrajinsko korištenje helikoptera, oni su uglavnom impresionirali s transportnim helikopterima. To se naročito odnosi na gotovo samoubilačke letove prema Mariupolju.
- Imali su gubitke, ali u uspjehe - evakuirali su ranjenike, a donosili i streljivo i hranu, sve dok Mariupolj nije pao.
Ka-52 kao ruski odgovor na protuofenzivu
U sadašnjoj fazi rata, koju obilježava ukrajinska protuofenziva, helikopteri su se opet pokazali kao jako važni - to se naročito odnosi na ruske jurišne helikoptere, a prije svega na Ka-52.
- Ukrajinci u ovoj taktičkoj poziciji na te helikoptere nemaju odgovor. Imaju nestašicu raketa za starije sovjetske PZO sustave, a kojih ionako nemaju dovoljno da pružaju zaštitu trupama koje napreduju. Sjetite se da Ka-52 ima raketu Vikr, a koja sa se svojih 8 do 10 km dometa nalazi izvan ukrajinskog protuzračnog oružja kratkog dometa. Rusi tu imaju slobodu da nišane ukrajinska oklopna vozila jedan po jedan, a pritom su u zoni "imuniteta" od ukrajinske PZO. A čak i kad Ukrajina ima negdje PZO sustav, Rusi ga sve učinkovitije ciljaju svojim dronovima Lancet. To znači da Ukrajina bez zračne nadmoći nema pravi odgovor na ruske taktike, kaže Blaće i objašnjava koliko je za Ruse idealno da su im helikopteri smješteni u Berdjansku i od tamo idu do fronte.
- Tamo ih Ukrajinci ne mogu dosegnuti artiljerijom i to su za Ruse zapravo idealne okolnosti za protuoklopno djelovanje helikopterima, kaže Blaće te potom objašnjava da su Rusi dosad vjerojatno izgubili stotinjak helikoptera, a Ukrajinci dvadesetak.
- Da, Rusi su izgubili čak 38 Kamova Ka-52, ali mislim da to nije dokaz da to nisu dobri helikopteri. Intenzivnije se koriste od ostalih, a ima i nemali broj snimki na kojim se vidi kako njegovi obrambeni sustavi dobro rade. Imajte na umu i da je Ukrajina vjerojatno najgori mogući teritorij za korištenje helikoptera, gdje je gotovo svaki metar fronta načičkan protuzrakoplovnim raketama.
Na kraju, Blaće navodi da će jurišni helikopteri i dalje imati budućnost na bojnom polju, iako neke njegove funkcije već preuzimaju dronovi.
- Oni moraju dobiti oružja većeg dometa, obrambeni sustavi im se moraju poboljšati, a trebat će i surađivati s dronovima, zaključuje Blaće.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.