Kad bi kosti mogle govoriti: ‘Tijela su grabili bagerima, ponekad i nekoliko puta‘

Dr. Dragana Vučetić četiri dana u tjednu igra tenis. I u četvrtak, dok je živa na termometru vrištala neumoljivih 40 stupnjeva, direktno je s posla otišla na igralište. Energično je udarala lopticu kao da joj život ovisi o tome. Znoj ju je pekao za oči, prsti oko reketa pobijelili su od grčevitog stiska. Njezina je to katarza. Skroz iscrpljena, ne misli ni o čemu. Tvrdo će zaspati, bez snova i ujutro opet doći na posao u tuzlanski laboratorij za identificiranje posmrtnih ostataka žrtava Srebrenice. Forenzička patologinja, tu će, kost po kost, slagati ljudska tijela, kao puzle, reći će. I najmanji fragment ljudske kosti dobiti će vlasnika. Dosad je tako složila nekoliko tisuća tijela, nesretnicima pobijenima u srebreničkom masakru vratila je ime...