Kad je prošlog tjedna u Hong Kongu uhićen medijski mogul Jimmy Lai, većina svjetskih medija raspisala se o ovom događaju. Svi su htjeli saznati tko je čovjek kojeg Kina proglašava državnim neprijateljem broj 1, a Hong Kong slavi kao glavno lice otpora protiv Komunističke partije.
Jimmy Lai, pravim imenom Lai Chee-Ying, osnivač je najveće medijske kompanije u Hong Kongu, Next Digital. Vodeće novine te kuće, Apple Daily, postale su poznate kao glavni i često jedini kritičar kineskih vlasti. Upravo su u urede tih novina u ponedjeljak upale policijske snage. Jimmy Lai, s dvojicom sinova i desetak aktivista, uhićen je zbog navodnog dogovora sa stranim silama kojim krši zakon o nacionalnoj sigurnosti koji je Kina nametnula Hong Kongu.
Stalna uhićenja
Laiju ovo nije prvi put da se našao na udaru vlasti. U posljednjih 14 mjeseci dva je puta bio uhićen zbog ilegalnog okupljanja i poticanja ilegalnog okupljanja. No, ovaj put uhićenje je bilo drugačije, zlokobnije. Odvilo se pod novim kontroverznim zakonom o sigurnosti koji je donesen u lipnju i predviđa doživotnu kaznu za počinjenje subverzije, secesije, terorizma i dosluha sa stranim silama.
Iako svjestan svoje pozicije, Lai je ostao iznenađen kad su stotine policajaca krenule u raciju. Nakon što je pušten iz pritvora rekao je da je ovo uhićenje bilo “strašnije od ostalih” i upozorio ostale aktiviste na oprez.
“Moramo biti oprezniji i kreativniji u otporu. Ne možemo biti radikalni kao prije - pogotovo mladi ljudi - jer što smo radikalniji, to ćemo imati kraći životni vijek u našim borbama. Sada stvarno moramo koristiti naše mozgove i strpljenje, jer ovo će biti duga borba”, poručio je Lai za BBC.
Ova izjava može puno toga reći kad dolazi iz ustiju sedamdesetjednogodišnjeg borca za demokraciju koji je aktivan od 1980-ih.
Rođen u kineskoj pokrajini Guangdong, pobjegao je iz Kine dok mu je bilo 12 godina, skrivajući se u malom ribarskom čamcu.
Došao je u susjedni Hong Kong, koji je tada bio pod britanskom vlasti. Promrzao i gladan, vucarao se ulicama u potrazi za poslom. Počeo je raditi u tekstilnoj tvornici, gdje je zarađivao sedam dolara mjesečno, a stan je dijelio s još desetero ljudi u najsiromašnijem dijelu grada.
Što je sloboda
Iako uplašen, shvatio je da je konačno pronašao ono što u Kini nikad nije imao - slobodu. “Taj osjećaj slobode bio je prvi osjećaj koji sam imao o Hong Kongu i on me nikad nije napustio. Nikad, do sada”, rekao je u intervjuu za CNN prošle godine.
Lai će za sebe reći kako ga u mladosti politika nije zanimala, ali je uvijek bio “buntovnog karaktera”.
Tijekom dva desetljeća teškog rada i učenja engleskog jezika, Lai se probio do pozicije prodavača i odlučio otvoriti vlastitu maloprodajnu trgovinu. Međunarodna maloprodaja muške odjeća Giordano osnovana je 1981. godine, a danas ima više od 2400 trgovina u 30 zemalja.
Lai se, kao i mnogi biznismeni krajem prošlog stoljeća, silovito brzo obogatio. U deset godina imao je otvoreno gotovo 200 trgovina i zaradu od 211 milijuna dolara. Otprilike u isto vrijeme Kina je proživljavala jedne od najtežih trenutaka koji će ju zauvijek promijeniti.
1989. na trg Tiananmen poslani su tenkovi koji su trebali rastjerati mlade prodemokratske prosvjednike. Tisuće ljudi poginulo je u pokolju.
Za Laija, taj događaj bila je prekretnica u životu.
“Bio sam Kinez, ali se nikada nisam mogao povezati s Kinom. Živio sam s tom tipičnom kontradiktornošću prekomorskog Kineza. Ali studenti na Tiananmenu su to promijenili”, rekao je za NYT.
Svakodnevno je s njima hodao u marševima, njegova kompanija je printala desetine tisuća majica s licima vođa studentskih prosvjeda, a on je donirao 60 tisuća dolara organizatorima.
Kornjačino jaje
Njegova javna persona britkog, nepokolebljivog aktivista počela se formirati 1994., kad je Lai osnovao Next Digital magazin i objavio niz članaka u kojima tadašnjeg kineskog premijera Penga naziva “mesarom Pekinga” i “sinom kornjačinog jajeta s IQ-om nula”.
Lai tada nije bio jedini urednik koji je kritički pisao o vlasti, ali kad je cenzura iz Pekinga postajala sve očitija, a u kompanije su počeli intervenirati članovi Partije, Next Digital bio je jedini čije se pisanje nije “razvodnilo”.
Zbog toga je Lai platio, za jednog biznismena, najveću kaznu - ukinute su mu dozvole diljem Kine i bio je prisiljen prodati svoju udio u tvrtki. No, umjesto da odustane, Lai je pokrenuo dnevne novine Apple Daily. Radio ih je po uzoru na US Today, bile su tabloidne, s puno fotografija i fokusirale su se na seks, politiku i kriminal. Revolucionarizirao je novinarstvo u Hong Kongu, a ubrzo su sve medijske kuće htjele kopirati njegovu formulu.
Iako prirodno nadaren za biznis, mnogi mu zamjeraju što je u novinarstvo donio senzacionalizam. Iako su razotkrivali skandale i korupciju kineskih vođa, članci u Appleu često nisu imali drugu, suprotstavljenu stranu i nedostajalo bi im balansa.
Osim toga, Laija su sve češće počeli povezivati sa SAD-om. Jedna od glavnih glasina bila je da je Lai špijun za CIA. Kineski državni mediji Laija i još troje istaknutih figura u prodemokratskim prosvjedima koji su prošle godine okupili više od dvije milijune ljudi prozvali su “bandom četvorice”, referenca na skupinu koja je pokušala srušiti Mao Ce-tunga.
Optužili su Laija za tajne sastanke s Washingtonom na kojima je dogovorio da SAD ulaže novac u hongkonške prosvjede s ciljem “destabilizacije Kine”.
U društvu Lai je odbacio ove tvrdnje rekavši kako Washington nikad nije financirao demonstracije u Hong Kongu, ali je priznao da vidi Ameriku kao glavnog saveznika u osiguravanju demokracije. Dokaz tome su fotografije Laija u društvu američkog potpredsjednika Mikea Pencea i državnog tajnika Mikea Pompea.
No, Hongkonžani su svjesni da je Lai jedna od najvažnijih figura koja im može osigurati nezavisnost, a s obzirom na to da je ostalo još samo 27 godina dok princip “jedna zemlja - dva sistema” ne prestane vrijediti, vremena za borbu ostalo je sve manje.
Nepokolebljivost i neumornost u borbi za vlastita načela, kao i utjecaj i financijska težina od milijardu dolara, razlog su zbog kojeg Kina Jimmyja Laija naziva “silom zla”, dok je u Hong Kongu i na zapadu on prikazan kao “heroj demokracije”.