BROJNI SCENARIJI

Kako će rezultat izbora promijeniti Ameriku i svijet: Povratak na ‘normalno‘ iz Obaminog doba je nemoguć

Nemoguć je povratak ni na kakvo "normalno" koje je postojalo u doba Obamine vlade. Mora se razmišljati o novom normalnom

UBS je napravio anketu među 4000 ulagača i poslodavaca diljem svijeta i njih 72% planira promjene u svom ulagačkom portfelju prije predsjedničkih izbora u SAD-u. Nakon izbora, ovisno o rezultatima, to planira njih 62%. Žele ulagati u zdravstvo, 5G i zeleni oporavak. I nema pretjeranog straha od rizika, kaže UBS, samo 29% ispitanika želi smanjiti izloženost riziku u svom portfelju. Iz tog se da iščitati da su ulagači svjesni da bi moglo biti političkih turbulencija tijekom američkih izbora pa će zbog toga diverzificirati svoj investicijski portfelj, a dvije trećine ih smatra da je pobjeda Joea Bidena izgledna. Inače ne bi razmišljali o ulaganju u zeleni oporavak, Donald Trump nije ime uz koje se veže pojam zeleno. Osim u smislu nedozrelosti. Političke i osobne.

Bez obzira na razmišljanja globalno važnih i utjecajnih ulagača, ishod američkih izbora još nije pouzdan. A možda i neće biti neko vrijeme nakon izbornog dana zbog dopisnog glasanja i moguće izjednačenosti u broju elektora. Ili male razlike. Važno je ipak zamijetiti da 70 posto ulagača ne smatra da izbori donose rizično razdoblje, iako je to sve donedavno bio ključni narativ.

Jer, njihov pogled ide dalje od izbornog dana, ide prema razdoblju koje počinje krajem siječnja iduće godine, neovisno o tome tko će biti izborni pobjednik. I u njemu ne vide rizik, očekuju stabilnost. U Pekingu, Moskvi, Tokiju, Berlinu i drugim metropolama analitički timovi sastavljaju scenarije očekivanog razvoja američke politike. Nacrte neke od njih sam vidio, neki su mi dali samo temeljne ideje pa sam, koristeći te podatke i svoje skromno znanje definirao nekoliko ključnih područja koja su od globalne važnosti i pokušao uobličiti vjerojatni smjer američke politike. Zaključak je samorazumljiv: nemoguć je povratak ni na kakvo "normalno" koje je postojalo u doba Obamine i Bidenove vlade. Mora se razmišljati o novom normalnom jer su brojni potezi Trumpove administracije redefinirali globalni poredak, a, kako nas uči kvantna fizika, prostorno vremenska strijela nije reverzibilna. Što je znao i Petar Preradović, "stalna na tom svijetu samo mijena jest".

********

Podijeljena Amerika

Trump nije podijelio Ameriku, takva je bila i prije njegova dolaska

Česta je simplificirana teza da je Trump podijelio Ameriku. Koja zanemaruju činjenicu da je njegov izbor izravna posljedica duboko podijeljene Amerike. Newyorški je milijarder samo otvorio vrata dijelu biračkog tijela koje je bilo zgranuto prvim crncem u Bijeloj kući. Na izborima 2008. godine većina bijelaca je glasala za Johna McCaina, ne za Baracka Obamu. Globalna financijska kriza samo je pojačala tu podjelu. Koja nije jednodimenzionalna, na demokrate i republikance ili bijelce i crnce (nešto više od 10 posto crnaca glasa za Trumpa). Riječ je o kompleksnoj podijeli na istok i zapad vs srednji dio zemlje, na sjever i jug, bogate, one manje bogate i one siromašne, na 1% protiv kojeg je, u akciji "Occupy Wall Street", ustalo navodno 99%. Došlo je do blokade vertikalne socijalne mobilnosti koja počinje podsjećati na europsku. Krajem mandata Billa Clintona, 2001. godine, prestaje "zlatno doba" posthladnoratovske politike i gubi se svijest o zajedničkoj prijetnji koja je u konačnici ujedinjavala naciju.

Barack Obama u prvom je mandatu bio izložen iznimno teškim pregovorima o javnom dugu, pri čemu republikanci nisu pristajali ni na kakav kompromis. Ostalo je zabilježeno da je tada rekao: "Ovako se što ne bi moglo dogoditi u doba Reagana". Na vidjelo je izbila sva slojevitost američkog društva sa svim njegovim specifičnostima. Ona će ostati tko god pobijedio. Nade da će Biden biti veliki pomiritelj su isprazne. Njega je lijevo krilo demokrata prihvatilo samo zato što su svjesni da se Trumpu morao suprotstaviti bijeli muškarac. A Bernie Sanders u tom srazu ne bi imao izgleda.

Vanjska politika uvijek je transmisija unutarnje. George Friedman iz Geopolitical Futures to pobija tvrdnjom da je SAD u doba Richarda Nixona, kaosa zbog rata u Vijetnamu i afere Watergate, postavio dugoročne temelje kvalitetne vanjske politike. Zaboravljajući da je to bilo doba kad su sve unutarnje raspre padale u drugi plan u odnosu na sovjetsku prijetnju. Sada ne postoji takva prijetnja, Kina je rival, suparnik, ali ne prijeti nuklearnim armagedonom. I nema hladnog rata. Sadašnje unutardruštvene silnice se izravno sukobljavaju i to ima jasne posljedice na globalnom planu. Trump će vjerojatno nastaviti svojim putem jačanja podjela, a Biden će jednu godinu svakako potrošiti da ih donekle primiri, barem one koji su vezani uz demokrate. Iz njegova je tabora već stigla informacija da će mu odrednice politike biti tri D: domestic (domaća politika), deterrence (odvraćanje) i democracy (demokracija).

********

Tužba protiv Googlea

Biden neće ništa promijeniti. I on će biti protiv poreza

Američko ministarstvo pravosuđa i 11 saveznih država podnijeli su u utorak tužbu protiv Googlea, tvrdeći da je koristio dominantnu poziciju na tržištu kako bi suzbio konkurenciju, objavile su agencije. Riječ je o vrlo važnoj odluci koja je rezultat sve rjeđeg političkog suglasja. Početkom listopada nadležni odbor Zastupničkom doma objavio je izvješće koje navodi da su četiri najveće američke tehnološke kompanije, giganti, zlorabili svoju tržišnu moć kako bi onemogućili rivale i prigušili konkurenciju izazivajući tako rizik za ekonomske i političke slobode korisnika. Iako je sadašnja administracija požurila s tužbom kako bi se prije izbora potvrdila kao braniteljica sloboda korisnika, ni moguća demokratska vlada neće odustati od tog procesa.

S druge strane, SAD se rukama i nogama bori da se od istih tih kompanija ne traži da plaćaju poreze u zemljama u kojima djeluju. Što je dovelo do najave uvođenja carina Francuskoj. I u okviru OECD-a na svaki način pokušava se razvodniti rasprava o globalnom dogovoru o porezu tehnološkim kompanijama. Što neće prekinuti ni moguća nova administracija Joea Bidena. I što će kreirati dodatne globalne konflikte: dok u SAD-u nastoje regulirati Google i mogućim kaznama, izvan granica ga brane pod svaku cijenu. Bez obzira na to što i ondje koncentracija moći tehnoloških giganata bez presedana prijeti konkurentnosti, slobodnom govoru, slobodnom izboru korisnika i zaštiti njegove privatnosti. Shizofren pristup. Na koji treba biti pripravan.

Transatlantski odnosi

Teško da će Balkan za bilo koju administraciju biti osobito važan

Dvije će strane ostati u sporu oko tehnoloških divova. A taj je spor dobar primjer budućih odnosa. Iako glasna većina optužuje Trumpa da je narušio odnose EU i SAD-a - što nedvojbeno jest - činjenica je da je Obama još 2014. na summitu NATO-a zatražio da europske članice podignu izdvajanja za obranu na 2% BDP-a. Trump je to samo glasno i grubo ponavljao. Jastrebovi u američkoj sigurnosnoj zajednici do danas nisu Europi zaboravili da je 2003. godine okrenula leđa SAD-u kad je kretao u pogubnu intervenciju u Iraku. Svijet se u proteklih deset godina fragmentirao, a SAD se okrenuo prema Pacifiku kao ključnoj prijetnji svom globalnom primatu. I opet, okret prema Pacifiku kreirala je Obamina administracija.

Rasjed na Atlantiku će ostati jer SAD više ne želi biti sponzor europske sigurnosti, a EU mora graditi svoju stratešku autonomiju. U okviru šire slike, administracija Joea Bidena mogla bi popraviti rupe na cesti koje su napravile Trumpove verbalne bombe, on se vrlo vjerojatno neće otvoreno svađati s Angelom Merkel ili njezinim nasljednikom. I bit će skloniji dobrim vezama unutar NATO-a. Ali, supstancijalno, EU i SAD postaju dva entiteta na globalnoj razini sa složenim odnosima koji ne isključuju rivalstvo i zauzimanje suprotnih stajališta oko brojnih pitanja. Merkel je bila proročica (ne Kasandra) kad je rekla: "Europa mora uzeti svoju sudbinu u svoje ruke".

Kad je riječ o Balkanu, Trump i njegov izaslanik Richard Grenell jako su lutali. Biden vrlo dobro poznaje situaciju, ali ne treba očekivati pretjeran američki interes bilo koje administracije. Za Obamu Ukrajina i Sirija nisu bile područje američkog nacionalnog interesa, teško da će BiH za bilo koju administraciju biti izuzetno važna. Pustit će taj prostor EU da na njemu lomi zube.

Hrvatska će i dalje ostati američki saveznik, vojni primarno, posebno ako kupimo njihove borbene avione. I postojat će interes korištenja LNG terminala na Krku za izvoz američkog plina.

********

Rusija

Tko god bio u Bijeloj kući Moskvu će gledati kao drugorazrednu silu

Ove je dane obilježila zanimljiva politička igra. Sporazum o smanjenju strategijskog naoružanja (START) istječe 5. veljače iduće godine pa su i Moskva i Washington svjesni da moraju naći neko rješenje. Ali, nitko nije želio popustiti. SAD je tražio da u novi dokument uđe i novo rusko nuklearno naoružanje. Moskva je to odbijala. A onda je iznenada Moskva ponudila zamrzavanje sadašnjeg sporazuma na godinu dana. I Bijela kuća je na to odgovorila pozitivno. Jer, Trump se našao u neugodnoj situaciji: odbije li, napast će ga demokrati da vodi svijet u nesigurnost.

A Putin je tako otvorio prostor za nove pregovore. Možda i s Bidenom. Koji je skloniji reguliranju odnosa na uređen način, sporazumima. I ovaj slučaj samo je još jedan primjer da će odnosi s Rusijom nastaviti biti zategnuti. Ideja "resetiranja", koju je 2009. godine pokušala inicirati državna tajnica Hillary Clinton, nije zaživjela. Rusija smatra da ju Washington podcjenjuje i želi ravnopravni tretman. Tko god bio u Bijeloj kući, nastojat će sačuvati percepciju da je Moskva drugorazredna sila. I svjesno ju izazivati u Gruziji, Moldovi, na Baltiku. NATO vježbama. Nastojeći preuzeti ruska energetska tržišta, primjerice Srednju i Istočnu Europu. Nije stoga slučajno što se u Rusiji baš ovih dana pojavio tekst u kojem se traži da Moskva odustane od toga da je Zapad prihvati. I to stajalište navodno ima veliku podršku u krugovima Kremlja. Neće tu biti detanta.

********

MENA

I Biden i Trump željet će što prije okončati "vječne" ratove

Engleski akronim za Middle East and North Africa (Sredni istok i Sjeverna Afrika), jedinstven geopolitički prostor u sklopu Eurazije. Prostor za koji SAD gubi interes. Obama je u Libiju ušao tek posredno, kratko, a Siriju je pustio da se razvija kako želi. Trump povlači vojsku iz Iraka, Sirije i Afganistana, završava "vječne" ratove. To je novi smjer američke vanjske politike. Od kojeg ni Biden neće odstupiti. Posebno nakon što su sklopljeni povijesno važni Abrahamski sporazumi kojima su UAE i Bahrein uspostavili diplomatske odnose s Izraelom.

Što daje potpuno novu dinamiku ovom prostoru formalizirajući alijansu koja se postavlja kao kontrapunkt Iranu. Uz Saudijsku Arabiju, koja još promišlja odnose s Izraelom. Primarno zbog utjecaja starog kralja Salmana. Biden će zadržati tu liniju, možda biti malo rezerviraniji prema Rijadu zbog neobuzdanog prestolonasljednika Muhameda bin Salmana. A s druge strane nešto otvoreniji prema Iranu kako bi saveznicima i Teheranu pokazao da je sklon ne nužno na povratak u sporazum o nuklearnom naoružanju, ali svakako na ublažavanje politike "maksimalnog pritiska" koja nije polučila gotovo nikakav rezultat.

To će u velikoj mjeri ovisiti o unutarnjim zbivanjima u Iranu koji ide prema predsjedničkim izborima na kojima će, vrlo vjerojatno, pobijediti predstavnik konzervativne struje. Zaključno, tko god bio novi predsjednik, SAD će se na prostoru MENA aktivirati sve manje i manje, prepuštajući taj prostor lokalnim akterima. I sekundarnim silama poput Turske i Rusije. Jer, ni to više nije prostor koji predstavlja nacionalni interes SAD-a.

********

Kina

Trump i Biden šute. Ne žele otvarati nepotrebno novo bojište

Odnos Kine i SAD-a definira ovo stoljeće. I bilo koja američka administracija većinu će svog vremena posvetiti Pacifiku i odnosima sa zemljom koja će relativno brzo postati prva ekonomska sila u svijetu. I koja vrlo mudro preuzima vodstvo u UN-u. Želeći graditi svoj globalni utjecaj. Nova će američka administracija, bilo koja, većinu svog vremena (što uključuje i unutarnju politiku zbog kineskog ekonomskog utjecaja) posvetiti multidimenzionalnosti odnosa Pekinga i Washingtona. George W. Bush (sin) bio je rekao da će braniti Tajvan, Trump i Biden šute. Ne žele otvarati nepotrebno novo bojište. Dovoljno je pitanje kontrole pomorskih putova, redefiniranja opskrbnih lanaca uz pokušaje da se dio strateške proizvodnje vrati unutar granica SAD-a.

I Biden će nastaviti jačanje saveza Quads: SAD, Indija, Australija, Japan, koji bi trebao biti balans rastućoj kineskoj vojnoj moći. Trgovinski će odnosi vjerojatno trajno biti zategnuti jer obje strane žele maksimalno zaštititi svoje interese. Uz dodatni problem za Washington: velike financijske tvrtke su pohrlile na kineska tržišta koja su se donekle liberalizirala. I tako donose Kini, koja njima jamči veći profit nego na Zapadu zato što nije prisiljena na politiku niskih, pa i negativnih kamata, potreban svjež kapital i novu tržišnu dinamiku. Kina, nakon što je odlučno zaustavila Covid-19 i pustila ga da radi probleme svijetu, već u trećem kvartalu bilježi rast od 4,9 posto. SAD te brojke može samo sanjati, i bez pandemijske krize. Mogući element razlike bit će pitanje odnosa prema ljudskim pravima: Bidenova administracija bi se mogla vratiti starim američkim priručnicima i kao EU otvoreno kritizirati kineski pristup manjinama u Istočnom Turkestanu (Xinjiang), Tibetu, Unutarnjoj Mongoliji. Što nas vodi do sljedeće teme:

********

Vrijednosti

Biden će prekinuti s Trumpovom šutnjom o ljudskim pravima

Točka na kojoj bi moglo, naglašavam moglo, doći od supstancijalnog obrata, osim u pitanjima poreza gdje će demokrati svakako ići u smjeru većeg opterećivanja bogatih, pitanje je vrijednosti za koje se administracija zalaže. Nikome ne pada na pamet vratiti se ideji Busha sina o "širenju demokracije" pa i silom, ali izgledno je da će Biden prekinuti s Trumpovom šutnjom o ljudskim pravima.

I to ne samo u Kini, nego i drugdje u svijetu, pa tako i prema Rusiji. Demokratska bi administracija, primarno zbog unutarnjih odnosa, morala snažno inzistirati na vrijednostima poput onih koje zagovara EU: vladavina prava, sloboda medija, izražavanja, pravo na izbor, liberalne norme kad je riječ o temeljnim društvenim vrijednostima (što beskrajno živcira mađarskog premijera Viktora Orbana, primjerice). U tom se kontekstu sve glasnije govori o formiranju koalicije demokratskih zemalja koje dijele te vrijednosti - EU, Kanada, Japan, Australija - i koje bi ih zajedno nametale kao aksiom u međunarodnim odnosima. I tako ograničavale drsku agresivnost autoritarnih zemalja, dakle Kine, Rusije, Brazila.

Što bi moglo - opet naglašavam moglo - stvoriti pretekst za kreiranje nekog novog međunarodnog reda za razliku od sadašnjeg nereda. A što bi uključivalo jačanje multilateralizma, suradnju u vezi s klimatskim promjenama, uređivanjem migracija (pa tako i onih na granici SAD-a i Meksika), uzajamno korisne trgovinske sporazume (Biden se neće vratiti u Transpacifičko partnerstvo jer demokrati ne vole sporazume o slobodnoj trgovini) utemeljene na kriteriju "poštene", a ne "slobodne" trgovine.

********

Dolar

Dolar će, ovako ili onako, i dalje jahati glavnom ulicom

Iako je sve više znakova da se priprema veliko okretanje od američke valute kao sredstva trgovine i rezerve, da se to ostvari proći će još vremena: u njemu se i dalje obavlja tri četvrtine svih valutnih transakcija, oko pola sve globalne trgovine, a oko 62 posto svjetskih rezervi deklarirano je u dolaru. Ali, višestruko je argumentirano i potvrđeno da je Trumpova trgovinska politika zatvaranja potaknula trend dedolarizacije. Što bi, ako se ubrza, moglo ozbiljno oslabiti ulogu SAD-a na globalnom planu. A tu je rastući javni dug, deficit tekućeg računa i pad štednje. Primjerice, Rusija i Kina većinu svojih poslova naplaćuju bez dolara.

EU je iznimno nezadovoljna što je SAD nametnuo sankcije Iranu, što je onemogućilo europskim tvrtkama da posluju u toj zemlji. Trump je otvorio proces, a Biden bi ga, politikom nastavka velikih poticaja (koju će voditi i Trump) te novim porezima mogao ubrzati. Neue Zürcher Zeitung donosi vrlo zanimljiv zaključak: "Brojni indikatori upućuju na slabiji dolar. Ipak, kad je globalna ekonomija u krizi, američka valuta može ozbiljno aprecirati (rast vrijednosti) zbog svog posebnog položaja. Središnje banke i vlade vjerojatno bi zauzele jedinstven pristup u slučaju iznimne devalvacije (pad vrijednosti)". Dakle, dolar će ipak i dalje jahati glavnom ulicom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
07. listopad 2022 20:40