VELIKA PROMJENA

KAKO IZGLEDA ŠKOLA KOJA LJUDE IZ SJEVERNE KOREJE UČI ŽIVOTU U JUŽNOJ 'Kreditne kartice? Internet? TV sapunice? Nikad čuo... Mi smo bili jako gladni'

Ilustracija
 Profimedia, Newscom

Kada se 19-godišnji Pak Sool prvi puta spustio u seulsku podzemnu željeznicu, odmah se zaputio prema karti linija. Obuzela ga je nervoza. Nakon toga je nastupio sram. Pak je vrlo brzo odustao od vožnje.

Izbjeglica iz Sjeverne Koreje nije navikao na takav način kretanja po gradu. Otkada je došao u glavni grad Južne Koreje, puno je toga doživio po prvi puta. Naime, nikada nije išao u kupovinu. Nikada nije uzimao gotovinu iz bankomata. Izazov mu je bio i južnokorejski dijalekt prepun engleskog slenga. Velike su to promjene.

"Kad sam došao u Južnu Koreju sve je bilo silno", kaže za The Guardian Pak, koji u Seulu živi od kraja 2016. godine. "Sjeverna i Južna Koreja totalno su različite. Nisam imao pojma što je to kreditna kartica, a one se ovdje koriste svaki dan."

Pak je iz Sjeverne Koreje prvo prokrijumčaren u Kinu. Nakon toga je prebačen u sigurnu kuću na Tajlandu. Tamo je prvi puta doznao što je to internet i prvi je puta gledao južnokorejske sapunice. Pak je preko serija upoznao korejsko društvo koje se razlikovalo od onog koje je do tada poznavao i odmah mu se svidjelo. "Dolazim iz mjesta gdje je bilo moguće vidjeti samo jedan dio svijeta. Ovdje je sve vidljivo i to me šokiralo", pojašnjava.

Pak je jedan od gotovo 100 sjevernokorejskih učenika seulske škole Yeomyung, specijalizirane obrazovne ustanove za sve one koji nisu upoznati sa životom u Južnoj Koreji. Djelatnici škole nastoje svoje učenike podjednako podučiti i školskom gradivu i životu. Postoji nada da će upravo njihovi diplomanti utrti put ujedinjenju dvaju Koreja u budućnosti. Konkretnog plana za ujedinjenje trenutno nema, međutim svako zatopljenje odnosa budi nadu.

"Želimo postati uzor za edukaciju Sjevernokorejaca nakon ujedinjenja", kaže ravnatelj škole Lee Hung-hoon. "Želimo da naši učenici potaknu ujedinjenje, aktivno pričaju o pokretu i šire njegovu poruku."

Stave li se dobre namjere njezinih djelatnika po strani, škola Yeomyung također pokazuje koliko različite živote žive žitelji Sjeverne i Južne Koreje - država koje su razdvojene već više od 60 godina. Primjerice, jedan je od učenika na satu biologije otkrio da su u Sjevernoj Koreji zbog gladi jeli i žabe. Cijele žabe. "Nismo jeli samo stražnje noge. Jeli smo sve. Toliko smo bili gladni", pojasnio je.

Učenik koji je to rekao učinio je to bez previše uzbuđenja. "Oni se možda tijekom dana smiju i šale, međutim kada se navečer vrate kući još uvijek proživljavaju traume", kaže Hwang Heui-gun, učitelj u školi Yeomyung. "Ali, o tome ne mogu pričati jer su im te stvari prebolne."

Škola Yeomyung je oblijepljena posterima s pjesmama o ujedinjenju i religioznim citatima, a financira se donacijama kršćanskih skupina. Učitelji su svi kršćani, međutim nastavni se program ne fokusira na religiju.

Neimaština u kojoj žive Sjevernokorejci također nekada zna biti izvor konflikta u razredu. Neki Sjevernokorejci moraju potražiti dodatni posao kako bi mogli svojoj rodbini na sjeveru slali novac i kako bi mogli normalno živjeti na jugu. "U Južnoj ste Koreji kao Sjevernokorejac poprilično izolirani. Južnokorejci ih znaju nehotice uvrijediti zato što o njihovoj domovini ne znaju ništa", pojašnjava Lee.

Pak pak vjeruje da će se dvije Koreje ujediniti te da će se moći vratiti kući kako bi pomogao sumještanima. "Zdravstveni sustav Sjeverne Koreje nije dobar i nemamo dobre liječnike", rekao je Pak koji želi postati doktor. "Kada se dvije države ujedine, želim se vratiti na sjever kako bi pomogao onima koji se tamo pate."

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
05. prosinac 2020 13:12