Prve naznake nevolje pojavile su se još 2010. godine, pisao je New York Times lani u svibnju u članku koji se bavio kolapsom američkih obavještajnih aktivnosti u Kini.
Informacije koje su dotad dobivali bile su prvoklasne, iznimno kvalitetne, zahvaljujući pomno regrutiranom kadru. Svoju mrežu doušnika i izvora u Kini CIA je gradila godinama i uspjela se probiti, piše list, u samo srce kineske birokratske mašinerije. No, u posljednjim tjednima 2010. godine informacije su odjednom gotovo presušile. Početkom sljedeće, 2011., obistinio se i najgori strah: CIA-ini kineski izvori počeli su nestajati. Kineske vlasti su ih jednog po jednog ili likvidirale ili uhitile te gotovo nepovratno uništile pažljivo isplaniranu i pomno njegovanu obavještajnu mrežu.
“Nestao još jedan”
Pokrenuta je žurna istraga. Kodno ime same istrage tjera na smijeh - Medojedni jazavac (Honey badger) - no nije se radilo ni o kakvoj zezanciji. Upravo suprotno. I CIA i FBI dali su svoje najbolje ljude, koji su iz tajnog ureda u Sjevernoj Virginiji krenuli detaljno analizirati svaku pojedinačnu špijunsku operaciju u Kini ne bi li utvrdili gdje je zapelo.
Kako je s vremenom nestajalo sve više izvora - navodno bi svako malo stigao poziv s rečenicom “izgubili smo još jednog” - istraga je postala apsolutni prioritet. Obamina administracija radila je dodatni pritisak, pitajući se zašto nema pikanterija iz Kine. Svatko je odjednom postao sumnjiv, među ostalim i svi zaposlenici američke ambasade u Kini, neovisno o rangu i poziciji.
No, misterij je bio nedokučiv. FBI i CIA su se međusobno prepirali i diskutirali. Dio istražitelja vjerovao je da su Kinezi uspjeli probiti šifrirani kanal komunikacije između CIA-e i njezinih izvora. Drugi su, nailazeći prvotno na velik otpor ostalih agenata, zagovarali opciju da se unutar CIA-e infiltrirala krtica, netko tko im radi iza leđa. Treći su smatrali da krivnja leži na nesmotrenosti CIA-inih ljudi u Kini te povećanoj sposobnosti kineskih vlasti da prate njihove aktivnosti. Primjerice, dio istražitelja FBI-a vjerovao je da su CIA-ini ljudi u Pekingu prečesto koristili iste rute na putu do sastanka ili se susretali s izvorima u ozvučenom restoranu. Četvrti su vjerovali da CIA prolazi kroz jednu od najvećih katastrofa u posljednjih nekoliko godina zbog kombinacije svega navedenog.
No, svi su bili bolno svjesni štete. Od kraja 2010. do kraja 2012. godine kineske su vlasti likvidirale najmanje 12 izvora CIA-e u toj zemlji. Jednoga od njih, prenio je New York Times u članku iz svibnja prošle godine, ubili su pred njegovim kolegama u dvorištu vladine zgrade, što je navodno bila poruka ostalima. Oni koji nisu smaknuti, završili su u zatvoru. CIA je izgubila ukupno 18 do 20 ljudi.
Bio je to velik udarac za američku obavještajnu zajednicu.
Puna kontrola
Kina, odnosno prikupljanje obavještajnih podataka o toj zemlji i funkcioniranju tamošnje vrhuške, jedan je od prioriteta američkih špijuna. Posebno u to doba administracije Baracka Obame koji je u svojoj Strategiji nacionalne sigurnosti otvoreno govorio o okretanju SAD-a prema Pacifiku, prostoru koji će definirati 21. stoljeće. Tamo gravitiraju tri najveće svjetske ekonomije - Sjedinjene Države, Kina i Japan, tu je i Rusija, pa rastuća Južna Koreja, a Indija također želi igrati sve važniju ulogu. No, Kina je ključ cijelog tog prostora, zemlja koja je 2012. godine dobila novog, ambicioznog vladara Xi Jinpinga koji je promijenio temeljnu doktrinu i iz obrambene Kinu prebacio u ofenzivnu strategiju.
Peking je, osim toga, poznat kao informacijski neprobojan: sve što se zbiva u središtu moći, stalnom sedmeročlanom Politbirou ili Vojnom komitetu, stvarno ostaje iza zatvorenih vrata. Jer, ako informacije iscure, ne postavlja se pitanje tko ih je pustio, nego koga kazniti. Mediji su pod punom kontrolom Komunističke partije pa se za Kinu sada koriste slične metode koje su tijekom hladnog rata vrijedile za Kremlj - ispipavanje na temelju očitavanja pokreta na licu ili promjene u službenom priopćenju. Upravo zbog toga je izuzetno važno imati ljude koji mogu doći do informacija iz najužeg kruga vlasti kako bi se s tim u skladu mogla kreirati politika. Primjerice, ima li jačanje mornarice za cilj invaziju na Tajvan ili je uistinu riječ samo o želji da se može samostalno kontrolirati pomorske putove toliko važne za kinesku privredu?
No, koliko je zadatak važan, toliko je i težak. Kineski sigurnosni aparat je golem i sveprisutan, a gradnja vlastite mreže traje godinama, predugo - i preskupo - da bi je se olako izgubilo. A kad se shvatilo da se cijela mreža raspada, nastupila je prava panika. Nešto poput situacije iz hladnog rata kad je Kim Philby, sovjetska krtica iz britanske tajne službe MI6, pobjegao u Moskvu i sa sobom odnio gomilu nezamislivo vrijednih informacija. Philby je, samo da podsjetimo, u jednom trenutku bio i kandidat za šefa MI6. U članku iz svibnja New York Times je naveo kako se istraga o krtici u redovima CIA-e naposljetku koncentrirala na jednog bivšeg agenta te agencije koji je svojedobno radio u odjelu koji se bavio tom zemljom.
Sada, sedam mjeseci poslije, situacija je postala nešto jasnija. Američke sigurnosne službe su se, iako to nije službeno potvrđeno, najvjerojatnije dokopale čovjeka koji je odgovoran za CIA-inu sramotu, odnosno barem tako vjeruju izvori koje prenose New York Times i drugi mediji. Jerry Chun Shing Lee uhićen je u ponedjeljak u zračnoj luci JFK zbog sumnje u nezakonito zadržavanje povjerljivih podataka. Već idući dan je izveden pred savezni sud u Brooklynu, a sad čeka premještaj u Virginiju gdje je protiv njega podignuta optužnica za navedeno kazneno djelo. Dio pitanja ostaje bez odgovora, no izvori bliski istrazi gotovo su sigurni da su se američke vlasti domogle krivca.
Bio i u vojsci
Lee, naturalizirani američki državljanin poznat i pod imenom Zhen Cheng Li, radio je za CIA-u od 1994. do 2007. godine. Prije je, od 1982. do 1986., služio i u američkoj vojsci. Kad se zaposlio u CIA-i, prvo je radio kao agent zadužen za pojedini slučaj, obučen među ostalim za tajno komuniciranje, detekciju nadzora, regrutaciju te vođenje i plaćanje podređenih agenata ili izvora.
S vremenom je dobio najveću sigurnosnu propusnicu i pristup povjerljivim informacijama te je morao potpisati ugovore o službenoj tajni, a jedno je vrijeme služio i u Kini. Za CIA-u je radio do 2007. godine. Otišao je iz agencije, tvrde oni koji su ga poznavali, nezadovoljan jer je njegova karijera stagnirala, prenio je New York Times. Nakon odlaska iz CIA-e preselio se s obitelji u Hong Kong i navodno radio za jednu poznatu aukcijsku kuću.
U Sjedinjene Države se vratio 2012. godine. Prije, ali i poslije povratka 2012., opet s obitelji, bio je u kontaktu s prijateljima iz CIA-e i američke vlade.
U Virginiju se vratio navodno namamljen ponudom, ovaj put lažnom, da odradi posao za CIA-u. U trenutku njegova povratka istraga propasti obavještajne mreže u Kini bila je u punom zamahu, no upravo je on, kako se može zaključiti, bio u njezinu fokusu.
Sadržaji depeša
Američko Ministarstvo pravosuđa navodi u sudskim dokumentima da su agenti FBI-a tada pretražili njegove hotelske sobe, odnosno njegovu prtljagu u hotelima na Havajima i u Virginiji. I mogli su mirno uzviknuti: “Bingo!” Pronašli su, naime, dvije knjižice s povjerljivim informacijama. Sadržavale su rukom pisane bilješke o sastancima CIA-inih dužnosnika i agenata, zajedno s njihovim pravim imenima i telefonskim brojevima, te su odgovarale sadržaju depeša koje je on sam ispostavljao CIA-i. FBI ga je ispitao ukupno pet puta, ali on navodno nikad nije spomenuo da u svom posjedu ima te knjižice.
Iz SAD-a je ponovno otišao godinu dana kasnije, 2013., da bi se sad opet vratio. Upravo uz ovaj dio priče veže se najviše pitanja. Zašto ga već tada, 2012., nisu uhitili? Zašto se ponovno vratio i riskirao uhićenje? Je li uopće znao da je pod nadzorom?
Ministarstvo pravosuđa tvrdi da je taj 53-godišnjak optužen za “nezakonito zadržavanje informacija o nacionalnoj obrani”. Ako ga osude, prijeti mu maksimalna kazna od deset godina zatvora. Još nije optužen za špijunažu (za koju se predviđa i smrtna kazna). Štoviše, u sudskim se dokumentima ne navodi nikakva tajna veza između njega i kineskih vlasti, no izvori bliski istrazi tvrde da se sumnja upravo u to.
Hanssen je dugi niz godina radio za Sovjete pa Ruse
Američki izvori napominju kako je broj doušnika koje su Sjedinjene Države izgubile zbog, kako se sumnja, Jerrya Chuna Shinga Leeja jednak gubicima koje su svojedobno zabilježili u Sovjetskom Savezu, odnosno Rusiji zbog Aldricha Amesa iz CIA-e i Roberta Hanssena iz FBI-a, krtica koje su godinama odavale informacije vrhuški u Moskvi. No, Leejevo uhićenje povlači sa sobom još dvije vrlo bitne stvari.
Prvo, dolazi u jednom od ključnih trenutaka američko-kineskih odnosa obilježenih hodanjem po rubu ekonomskog rata i suradnje u obuzdavanju nuklearne Sjeverne Koreje, ali i ukazuje na to da Kina sve češće koristi, kako prenose američki mediji, prokušanu, jeftiniju taktiku - regrutaciju bivšeg, umjesto aktualnog obavještajnog agenta. Jer, na njih se manje sumnja, a mogu biti jednako korisni u pribavljanju informacija. Primjerice, lani u lipnju je 60-godišnji Kevin Patrick Mallory, bivši agent CIA-e, optužen za odavanje povjerljivih informacija Kini te za davanje lažnog iskaza.