Uglavnom nezapaženo prošla je vijest da je prošlog tjedna u 67. godini preminuo kapetan sovjetske i ruske mornarice Igor Griškov. Nakon umirovljenja 2004., Griško je živio i umro u Severodvinsku na obali Bijelog mora.
Zašto je taj čovjek bio važan?
Za vrijeme svoje službe u mornarici Sovjetskog Saveza Griškov je bio kapetan jedne od nuklearnih balističkih podmornica iz klase Typhoon (oznaka NATO-a za tu klasu, Rusi su je zvali Akula) pod oznakom TK-17. Riječ je o najvećim podmornicama koje su ikada plovile svjetskim morima - naime, duge su 175 metara, a zaronjene istiskuju rekordnih 48.000 tona. Nekad ponos SSSR-a, ali i razlog za strah zapadnih sila, ove podmornice poslužile su i kao inspiracija Tomu Clancyju za njegov roman "Lov na Crveni Oktobar" po kojem je kasnije snimljen i uspješni film sa Seanom Conneryjem i Alecom Baldwinom u glavnim ulogama.
Događaj zbog kojeg je Griškov važan ne samo za rusku, nego i svjetsku povijest zbio se u rujnu 1991. godine, mjesec dana nakon neuspješnog puča kojim su neke frakcije iz vlasti iz KGB-a željele zaustaviti reforme Gorbačova, ali i neminovni raspad SSSR-a. Tog rujna '91 Griškov je sa svojom posadom od 160 ljudi isplovio u Bijelo more prema lokaciji s koje je trebao lansirati balistički projektil u vježbi čiji je cilj bio da se pogodio meta na poluotoku Čukotka na dalekom istoku SSSR-a, piše Thomas Nielsen za Barents Observer.
Osim mjesta za 160 članova posade, podmornica je imala i kapacitet za 20 SS-N-20 balističkih projektila, od kojih je svaki mogao nositi do 10 nuklearnih bojnih glava, što ju je činilo jednim od najubojitijih strojeva u ljudskoj povijesti.
Arihvska fotografija: Nuklearna podmornica klase Typhoon, u gornjem desnom uglu usporedba veličine podmornice i nogometnog terena
Zataškani incident
Vježba koju su trebali izvršiti Griškov i njegova posada bila je od velike političke važnosti za Moskvu koja je svijetu željela pokazati da sve "štima" u Sovjetskom Savezu i da nema razloga za brigu. No, umjesto demonstracije moći, dogodio se potpuni raspad koji samo zbog Griškova nije rezultirao nuklearnom katastrofom. Prvi dijelovi te priče postali su poznati javnosti tek 2014. godine, objavljeni u tekstu koji je izašao u regionalnim novinama u regiji Arkhangelsk, Pravda Severa. Kasnije su drugi dijelovi objavljeni na raznim blogovima koji se bave ruskom mornaricom.
Uglavnom, 27. rujna '91 TK-17 isplovio je prema lokaciji lansiranja, a kapetan tek 4 godine stare podmornice poštivao je sve procedure. Prema planu, balistički projektil SS-N-20 trebao je biti lansiran, prema normalnoj proceduri, dok je podmornica ispod površine mora. No, dok je odbrojavanje prema lansiranju bilo u tijeku, projektil je neplanirano eksplodirao u lansirnoj tubi i raznio njezin gornji dio. Griškov je reagirao momentalno i naredio posadi da počnu s izronom. Nakon što je podmornica bila iznad površine vode, posada je vidjela veliki plamen kako bukti na palubi.
Vatra je uzrokovalo kruto gorivo iz eksplodiranog projektila koje iscurilo u lansirni silos/tubu i po cijeloj palubi, pokraj dijelova raznesenog "poklopca" silosa. Osim toga, u plamenu je bio i vanjski dio trupa podmornice, piše Nielsen. Griškov je u roku nekoliko sekundi shvatio kakav problem predstavlja požar točno iznad 19 drugih projektila u kojima se također nalazilo vrlo zapaljivo gorivo, ali i nuklearne bojne glave namijenjene za slučaj izbijanja nuklearnog rata, a ne samo vježbe.
Brza reakcija kapetana
Griškov je uvidio da ima samo jednu opciju - ponovno zaroniti i nadati se da će voda ugasiti vatru. Pritom je posadu upozorio da bi moglo doći do poplave u dijelu podmornice gdje su se nalazili projektili, budući da je zaron nekoliko desetaka tisuća tone teške podmornice netom nakon izbijanja na površinu, i to još u uvjetima kad bukti požar na palubi i u jednom lansirnom silosu, vrlo rizičan i opasan.
Zapovjednici na mostu i posada brzo su izveli naredbu i potom ponovno izronili. Srećom, manevar je bio uspješan, požar je ugašen, a potencijalna nuklearna katastrofa u Bijelom moru bila je spriječena. Iako nije poznato koliko je točno nuklearnih bojnih glava bilo u podmornici tijekom incidenta (vrlo vjerojatno nekoliko desetaka), tu su bila još i dva nuklearna reaktora koja su osiguravala pogon podmornice. Da je plamen zahvatio bilo koji od njih posljedice bi vrlo vjerojatno bile katastrofalne.
Arihvska fotografija: Nuklearna podmornica klase Typhoon
Nakon što je vatra ugašena, TK-17 zaplovio je natrag prema 40 kilometara udaljenom Severodvinsku. Izgorjeli silos je očišćen i zatvoren, a pokrov na trupu bio je popravljen. Lansirni silos u kojem je projektil eksplodirao prije lansiranja više nikada nije korišten, a TK-17 je do kraja svoje aktivne službe u sovjetskoj pa ruskoj mornarici plovila s 19 projektila. Podmornica je napokon stavljena u rezervu 2004. godine.
Iako su njegove odluke spasile posadu i podmornicu, a vjerojatno spriječile i nuklearnu katastrofu, Griškov nikada nije nagrađen odličjem "Heroj Sovjetskog Saveza" ili današnjim "Heroj Rusije".
Spašena podmornica TK-17, koja nosi i ime Arkhangelsk, zajedno s TK-20 Typhoon podmornicom i dalje čeka u rezervi da se donesena konačna odluka o njenom povlačenju. S druge strane, TK-208 Dmitrij Donski i dalje ostaje jedina podmornica iz klase Typhoon u aktivnoj službi Ruske mornarice.