Stajao je ondje, usred mnoštva ljudi, i gledao. Vidio je lica u sjaju baklji i lomače. Scena tog 10. svibnja bila je dijelom auto-da-fé, dijelom politički teatar i dijelom spaljivanje vještica, kada je jedan mladić za drugim pristupao gorućoj lomači i patetično deklamirao: “Protiv precjenjivanja nagona, koje razara dušu, za plemenitost ljudske duše! Predajem plamenu spise Sigmunda Freuda”. “Protiv literarne izdaje vojnika Svjetskog rata, za odgoj naroda u duhu istine! Predajem plamenu spise Ericha Marie Remarquea.” “Protiv drskosti i nadutosti, za poštovanje i strahopoštovanje besmrtnog njemačkog narodnog duha. Progutaj, vatro, i spise Tucholskog i Ossietzkoga!”
Europsko međuraće od 1918. do 1939. uobičajeno se percipira kao tjeskobno razdoblje sveopćeg posttraumatskog poremećaja koje je izazvao Prvi svjetski rat i mučnih događaja koji su pripremali Drugi. Rastrgane godine Philippa Bloma ne bave se, međutim, ključnim povijesnim događajima koji su obilježili to razdoblje, već poviješću svakodnevice, znanosti, kulture i umjetnosti. U političku povijest zadiru tek da bi podsjetile na bizarnost i stravu tog vremena, u rasponu od D’Annunzijeve avanture u Rijeci preko ukrajinske gladomore i nacističkog spaljivanja knjiga do tragedije Španjolskoga građanskog rata. U pozadini velikih političkih poremećaja i kriza odjekivale su sinkope jazza, besmisleni i buntovni stihovi dadaizma i kaotična buka velegradova, koji su tada prvi put doživjeli automobilske...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....