VJERSKI RAT NA INTERNETU

KAKO JE MILA POSTALA META PRIJETNJI MUSLIMANA I SIMBOL NOVE DESNICE Jedan video ovoj je djevojci ljubičaste kose preko noći promijenio život

 
Abdallah Zekri (lijevo), Mila Orriols (u sredini) i Marine Le Pen (desno)

Tko bi rekao da će jedna 16-godišnjakinja ljubičaste kose i s piercingom u nosu pokrenuti javnu diskusiju o diskriminaciji muslimana u Francuskoj i pravu na slobodu mišljenja i izražavanja misli.

Ali, eto, upravo se to dogodilo 18. siječnja kad je srednjoškolka Mila Orriols iz Lyona na svom Instagram prijenosu uživo razgovarala sa svojim pratiteljima. Nakon što je odbila jednog udvarača uz objašnjenje da je lezbijka, on ju je optužio da ga je odbila jer je rasistkinja. Tijekom razgovora joj je, naime, prije spomenuo da je musliman. Ona mu je odgovorila da nije rasistkinja, ali da je protiv svih religija. Ovaj prijenos uživo vjerojatno bi prošao nezapaženo da Mila nije odlučila snimiti još jedan video u kojem objašnjava svoj stav prema organiziranim religijama.

“Mrzim religiju. Kur’an je pun mržnje. U njemu se nalazi samo mržnja. Islam je sranje, tvoja religija je sranje”, tako otprilike glasi sukus videa koji je ubrzo postao viralan.

Ali, nije to bila ona vrsta viralnosti o kojoj je Mila, inače s aspiracijom da postane pjevačica, cijeli život sanjala. Mila je postala meta za iživljavanje svih onih spodoba koje se skrivaju iza anonimnosti na internetu - dobivala je prijetnje smrću, obećavali su joj da će je silovati, govorili joj da je “smrdljiva lezbača”. Primala je 200 poruka mržnje u minuti. Objavili su njezino puno ime i prezime, adresu stanovanja i srednje škole.

“Netko je nazvao moju školu pretvarajući se da je moj otac. Škola je pozvala policiju da me zaštite”, rekla je Mila u intervjuu za francuske medije.

Tinejdžerica je morala prekinuti školovanje, a policija joj je savjetovala da se “do daljnjeg skriva”. Preko noći život joj se preokrenuo naglavačke, a u sljedeća se dva tjedna nije puno toga promijenilo. I dalje je tema francuskih medija, školuje se kod kuće, a na Twitteru je glavna vijest koja je podijelila Francuze. Oni koji se slažu s njom koriste hashtag #JaSamMila, a oni koji su protiv njezina razmišljanja koriste #JaNisamMila.

Komentari

U međuvremenu je javno tužiteljstvo otvorilo dvije zasebne istrage. Jedna je o prijetnjama smrću, a druga bi trebala utvrditi predstavljaju li Milini komentari “poticanje na rasnu mržnju” što je prema francuskom zakonu zabranjeno.

Ova druga istraga je pokazala da djevojka nije poticala mržnju jer nije govorila protiv muslimana, nego protiv islama, što je u Francuskoj dopušteno. Naime, za razliku od nekih zemalja (većinom arapskih) u kojima je blasfemija kažnjiva čak i smrću, u Francuskoj je legalna.

Kao sekularna država, Francuska od 1905. godine dopušta građanima da slobodno izraze kritiku ili prijezir prema religiji, njezinim simbolima i figurama. No, dio muslimana smatra kako ih se, za razliku od ostalih manjina u Francuskoj, diskriminira. Smatraju da Francuska nije toliko sekularna koliko se prikazuje, da je u javnim školama kalendar organiziran po katoličkim blagdanima, a da se u školskim restoranima petkom poslužuje riba. Osim toga, Francuska je zabranila muslimankama nošenje hidžaba u školi, postalo je ilegalno izaći u burki u javnosti i nositi burkini na plaži.

Eskalacija

Iako su ove mjere uglavnom promicale krajnje desne stranke koje posljednjih nekoliko godina dobivaju sve veći zamah u Francuskoj, podržali su ih i neki članovi s ljevice, kao i feministkinje koje tvrde da je islam nespojiv sa seksualnom jednakošću.

Cijela je priča eskalirala kad je čelnik opservatorija za nadzor islamofobije iz Francuskog vijeća muslimana, Abdallah Zekri, rekao da je Mila “požela ono što je posijala”. Njegove su riječi izazvale takav bijes da je Vijeće na kraju moralo povući izjavu. Onda je svoj obol dala i francuska ministrica pravosuđa Nicole Belloubet koja je izjavila da su Milini komentari “prekršili slobodu savjesti”. Kad su joj objasnili da u francuskom zakonu ne postoji takav koncept, ministrica se ispričala i rekla da je njezina opaska bila pogrešna.

No, tad je već bilo prekasno da bi se zaustavila lavinu reakcija na desnici. Marine Le Pen izjavila je kako ne može prihvatiti da se djevojku osuđuje na smrt u 21. stoljeću zbog komentara, a bivši urednik Le Figara Franz-Olivier Giesbert usporedio je ponašanje ministrice pravosuđa s pobornicima Višijskog režima i upitao se “Je li Francuska još uvijek Francuska?” S druge strane, Zekri je rekao da je samo lani zabilježeno 154 napada na muslimane, što je porast od 54 posto u usporedbi s godinom prije.

Ova kontroverza oko blasfemije i muslimana podsjeća na slučaj satiričnog crteža proroka Muhameda, objavljenog 2015. u časopisu Charlie Hebdo, zbog kojeg je ubijeno 12 ljudi. Od 2015. godine u Francuskoj je ubijeno 250 osoba tijekom napada mladih džihadista rođenih u Francuskoj. Rješenje problema porasta radikalnih mladih muslimana još ne postoji, ali situacija se najčešće objašnjava iz dva kuta. Prema jednom tumačenju, njihovo ponašanje se opisuje kao “postkolonijalna patnja” i poistovjećuje se s palestinskim odbijanjem intervencije zapadnih zemalja na Bliskom istoku. Drugo je tumačenje da se radi o “ratu civilizacija” - pobuna mladih muslimana pokazuje da se islam ne može integrirati na Zapad sve dok se u Kur’anu i dalje poziva na džihad.

Milin slučaj još je jednom pokazao da se kompleksno pitanje religije i slobode govora u Francuskoj, u kojoj postoji jasna podijeljenost između oko šest milijuna muslimana (8 posto populacije) i ostatka društva, neće tako brzo riješiti. Emmanuel Macron prije dvije godine predložio je reorganiziranje islama kojim bi pomirio islam s državom i ostalim religijama. Međutim, francuski muslimani odmah su mu poručili “da se ne miješa u organizaciju druge po veličini religije u zemlji”.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. listopad 2021 08:43