Više od deset dana nakon potresa magnitude 7,8 koji je pogodio Tursku i Siriju, spasilačke ekipe još uvijek izvlače žive ljude iz ruševina. Naravno da smo mislili da je to nemoguće, izvući nekog živog nakon deset dana bilo je stvarno veliko iznenađenje, rekao je za CNN Özer Aydinli, jedan od sudionika akcije spašavanja 13-godišnjeg Mustafe. Dječak je spašen iz ruševina 228 sati od potresa koji je razorio dijelove Turske i Sirije 6. veljače.
"Kada smo čuli da kažu da su pronašli nekog živog, pomislili smo da haluciniraju. Nismo mogli vjerovati. To je čudo, veliko čudo", kaže Özer Aydinli. Američki CBS izvještava o još spašenih dvanaestog dana od potresa: spasioci su izvukli dijete, ženu i dva muškarca žive iz ruševina zgrada u Turskoj. No, službeno, spasilačke ekipe prekidaju operaciju traganja za preživjelima u nedjelju navečer, objavio je Reuters.
Spasilačke su ekipe tijekom noći izvukle Neslihan Kilic, 29-godišnju majku, iz ruševina u razorenom gradu Kahramanmarasu. Bila je zarobljena 258 sati, prenosi CBS. Nakon toga je u Antakiji pronađen živ 12-godišnji dječak u ruševinama iz kojih su spasitelji izvukli 17 tijela.
"Upravo kad su naše nade presušile, u 260. satu stigli smo do našeg brata Osmana", ispričao je vođa policijskog spasilačkog tima Okan Tosun za agenciju DHA. Samo sat poslije spasilačke su ekipe uspjele doći do dvojice muškaraca ispod ostataka srušene bolnice u Antakiji, prenosi AP.
Reuters navodi jedan od posljednjih pokušaja izvlačenja ljudi iz ruševina od subote navečer na području Antakije, 12 dana nakon potresa. Psi tragači i termalne kamere otkrili su znakove života kod dvoje ljudi, ali nešto iza ponoći, osam sati kasnije, operacija spašavanja je prekinuta. Nitko nije živ, rekao je član spasilačke ekipe Mujdat Erdogan. U drugom slučaju iz Antakije radnici iz Kirgistana pokušali su spasiti sirijsku peteročlanu obitelj iz ruševina zgrade. Žive su izvukli majku, oca i jedno dijete, ali to je dijete poslije umrlo od dehidracije. Starija sestra i brat blizanac iskopani su mrtvi. Ataj Osmanov rekao je za Reuters da su čuli povike dok su kopali. Zatim su zatražili od svih potpunu tišinu, kako bi preko elektronskog detektora pokušali naći preživjele.
Dosadašnja iskustva kažu da je prvih 48 sati od potresa ključno jer tada su šanse za preživljavanje zatrpanih pod ruševinama najveće. Neka istraživanja ukazuju na to da se najviše osoba spasi unutar prvih pet, pa i šest dana.
Mustafa Avci, jedan od spašenih nakon 261 sata pod ruševinama, od svojih spasilaca zatražio je mobitel i odmah nazvao brata da pita jesu li svi živi. Samo nekoliko sati prije potresa njegova žena rodila je bebu. I ona i beba uspjele su neozlijeđene izaći iz bolnice, oštećene u potresu, prenosi CBS.
Nemam pojma kako je preživio 228 sati, kaže za 13-godišnjeg Mustafu spasilac Uğur Sevgin u razgovoru za CNN. Dok je bager raskopavao ruševinu, uokolo su padali komadi šute, ispunjavajući prostor iznad i ispod zarobljenog dječaka. Nije bilo netaknutog komada građevine, sve je bilo u ruševini, prenio je Uğur Sevgin. U jednom trenutku tu je bio još jedan par očiju, a zatim poziv: "Brate!" Otkopali su ga ručno i izvukli iz ruševine.
"Kada smo to vidjeli, kada smo to čuli, bilo nas je 70-80 ljudi u ekipi, kada smo rekli da je netko živ, svi naši prijatelji su se okupili. Nitko se nije pomaknuo i svi smo plakali", prenio je Özer Aydinli.
Kaže da i sada svako malo zaplače. U više od 46.000 mrtvih od potresa, svaki novi spašeni život je čudo.
Spasilac Aydinli misli da je 13-godišnji Mustafa možda bio zarobljen u "trokutu života": po toj teoriji, moguće je da dulje preživi osoba koja se našla na zaštićenom mjestu nakon što je strop pao na veći komad namještaja. Nakon što sam vidio Mustafu, apsolutno vjerujem da još ima živih, kaže Sevgin. Svjestan je da je to, realno govoreći, nemoguće, jer se protivi znanstvenim spoznajama. Prošlo je deset dana od potresa. Ali ako je već Mustafa predstavljao čudo, zašto takvih čuda ne bi bilo još?
Američki liječnik dr. Jarone Lee vjeruje da je još moguće pronaći žive ispod ruševina u Turskoj i Siriji. "Mislim da će oni koje će se i dalje pronalaziti biti mlađi, vjerojatno djeca i ostali koji su robusniji", ističe Lee za CNN. Najviše šanse imaju djeca, zato što su manja. I sve bolja obučenost spasilačkih ekipa i napredak u tehnikama spašavanja također utječe na to da se preživjeli pronalaze dulje vremena nakon nesreće. U potrazi se koriste psi i bespilotne letjelice, unaprijeđene su i metode spašavanja, čim se osoba pronađe, već počinje medicinski tretman spašavanja s intravenoznom rehidracijom na licu mjesta.
Spasilački timovi slijede generalno "pravilo četvorke", prema kojem ljudi zarobljeni u ruševinama mogu preživjeti četiri minute bez zraka, četiri dana bez vode i četiri tjedna bez hrane. No, u nekim uvjetima moguće je preživjeti i dulje: ako su, recimo, u srušenim zgradama imali pristup hrani ili vodi.
"Doista vam treba samo malo zraka, vode i minimalno hrane da preživite, tek toliko da živi dočekate da vas spasioci mogu pronaći", objašnjava dr. Jarone Lee, stručnjak za hitnu medicinu u Općoj bolnici Massachusetts. To, naravno, ovisi i o tome kakve ozljede osoba ima. Opće zdravstveno stanje osobe je ključno. Manju vjerojatnost preživljavanja imaju oni koji već imaju zdravstvene probleme, a nemaju pristup svojim lijekovima ili im lijekovi uzrokuju dehidraciju.
Stručnjaci kažu da niske temperature mogu spriječiti dehidraciju i toplinsku iscrpljenost, ali temperature ispod nule u Turskoj i Siriji ipak više štete ozlijeđenima. Izvučeni iz ruševina prebačeni su u bolnice, ali mnogi ne uspiju preživjeti.
Dr. Suleyman Cetinkunar, šef bolnice u Adani, kaže da se većina ozljeda spašenih iz ruševina odnosi na gubitak udova, nagnječenje tkiva i traumu mozga. Osim traumatskih ozljeda, pacijenti mogu razviti "sindrom zgnječenosti", kada se stisnuta mišićna tkiva konačno oslobode i razgrade, oslobađajući toksine. Ovi toksini mogu oštetiti bubrege i dovesti do zatajenja bubrega, uzrokujući naglo pogoršanje stanja dotad naizgled stabilnog pacijenta.