MUNJEVITA OPERACIJA

Kako je Mossad u centru Teherana izveo atentat koji je Iran pokušao zataškati

Kad se vijest pročula, iranski službeni mediji, iz krajnje nejasnog razloga, izvijestili su da je poginuo nepostojeći profesor
Abu Mohammed al-Masri (gore lijevo), Teheran (glavna fotografija)
 NurPhoto via AFP, US Government

Drugi najmoćniji čovjek zloglasne terorističke organizacije Al-Qaide, Abdullah Ahmed Abdullah, ubijen je u Iranu prije tri mjeseca u operaciji koju su izveli izraelski agenti, javlja New York Times.

Terorist, koji se predstavljao i pseudonimom Abu Muhammad al-Masri ustrijeljen je na ulici iranske metropole Teherana, a u njega su pucala dva napadača na motociklu. Znakovito je da je Abdullah ubijen 7. rujna, točno na godišnjicu smrtonosnog napada 1998. na američka veleposlanstva u Africi, a on je jedan od glavnih osumnjičenih za organizaciju tih napada.

Ubijena je i njegova kći Miriam, udovica Hamze bin Ladena, sina pokojnog terorista Osame bin Ladena.

List navodi kako su izraelski agenti ubojstvo izvršili po narudžbi SAD-a, no nije jasno jesu li američki agenti, koji su al-Masrija pratili godinama, imali kakvu ulogu u činu.

Detalji ubojstva

Smrt al-Qaidinog zapovjednika mjesecima nije službeno objavljena već se o tomu samo šaputalo, a nejasno je i zašto to organizacija nije objavila, kao ni zašto su smrt zataškale iranske, ali i izraelske vlasti.

Za 58-godišnjeg al-Masrija vjeruje se da je jedan od osnivača organizacije, te drugi u redu upravljanja nakon Aymana al-Zawahrija. No, intriga ima još. Primjerice, iznenađujuće je da je al-Masri uopće živio u Iranu, s obzirom da je al-Qaida u neprijateljskim odnosima s tom zemljom. Iran je šijitska zemlja, a al-Qaida sunitska džihadistička grupa te su se međusobno sukobljavali na raznim bojišnicama.

No, američki obavještajci vjeruju kako je al-Masri bio u Iranu od 2003., a u teheranskom predgrađu Pasdaranu živio je od barem 2015.

NY Times donosi i detalje ubojstva koje se, kako navode, dogodilo tijekom tople ljetne večeri u rujnu, oko 21 sat. Terorist je bio u svom automobilu Renault L90, a uz njega je bila i Miriam. Dva napadača velikom su se brzinom na motoru dovezla do automobila. Ispalili su najmanje pet metaka iz pištolja s prigušivačem. Četiri metka pogodila su cilj, a peti je završio u drugom automobilu slučajnog prolaznika.

Kad se vijest o pucnjavi pročula, iranski službeni mediji, iz krajnje nejasnog razloga, izvijestili su kako je poginuo libanonski profesor povijesti Habib Daoud te njegova kćer Maryam. Slučaj su popratili i libanonski mediji. Utvrđeno je da je "Habib Daoud" bio član Hezbolaha, militatne organizacije u Libanonu koju Iran podupire.

Priča je bila smisleno posložena, primjećuje ugledni američki list. Ubojstvo se dogodilo tijekom ljeta čestih eksplozija u Iranu, nekoliko dana nakon velike eksplozije u Bejrutu, te tjedan dana prije nego što će Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda raspravljati o podizanju embarga na oružje Iranu. Stoga su se javile špekulacije kako je ubojstvo provokacija Zapada kako bi se podigle tenzije uoči rasprave o embargu. Također, način na koji je al-Masri ("Habib Daoud") ubijen bio je znakovit jer je izvršenje organizacijom odgovaralo ubojstvima nuklearnih znanstvenika od strane izraelskih operativaca. Ništa nije čudno ni u tomu da bi Izrael naložio ubojstvo pripadnika protivničkog Hezbolaha, osim činjenice da Izrael svjesno izbjegava takve operacije kako ne bi uzrokovao ratno stanje s Iranom.

No, izvjesni Habib nije ubijen niti je ikada postojao, tvrdi NY Times. Nekoliko libanonskih izvora potvrdilo je da za tog profesora povijesti nitko nikada nije čuo, a nema ga niti u znanstvenim bazama podataka, gdje bi se kao obrazovni radnik morao nalaziti.

Izrael i SAD šute

Jedan od obavještajaca listu je otkrio kako je Habib jedno od kodnih imena koje su iranski dužnosnici dali al-Masriju. Pitanje je zašto bi Iran "čuvao" svog zakletog neprijatelja. Stručnjaci za borbu protiv terorizma špekuliraju kako je štićenje zloglasnog terorista Iranu možda bio "osigurač" da ta organizacija neće poduzimati korake protiv Irana nego će, s druge strane, organizirati napade na tlu drugog zakletog neprijatelja, Sjedinjenih Američkih Država. Ne bi bilo prvi put, podsjeća list, da se Iran udružio sa sunitskim militantima, palestinskim islamskim džihadistima ili čak talibanima kako bi ostvario svoje ciljeve.

- Iran se služi sektama kada to zatreba režimu. Uvijek je voljan zanemariti šijitsko-sunitske razlike kada je to u interesu Irana - kaže Colin P. Clarke, analitičar i stručnjak za protuterorizam u Centru Soufan. Iran je dosad čvrsto demantirao da pruža smještaj i sigurnost članovima al-Qaide. Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Bahram Ghasemi 2018. je rekao kako su neki od al-Qaidinih pripadnika prebjegli u Iran iz Afganistana, no uvijek su locirani i deportirani. Zapadnjački obavještajci tvrde pak kako je Iran zadržao brojne teroriste u kućnom pritvoru te da su u barem dva navrata između 2011. i 2015. sklopili dogovor o oslobađanju pripadnika organizacije.

Al-Qaida je proteklih godina bila u sjeni mnogo moćnije Islamske države, no to ne znači da nije aktivna. Vjeruje se kako ima pripadnike diljem svijeta.

Iranski dužnosnici nisu htjeli komentirati ovaj slučaj, a na pitanje novinara NY Timesa o ubojstvu al-Masrija nisu odgovorili ni izraelska niti američka administracija.

List također podsjeća kako je al-Masri, zajedno sa Saifom al-Adlijem (koji je također neko vrijeme bio zadržan u Iranu), bio dugogodišnji član izuzetno tajnog dijela organizacije. Oni su, zajedno s Hamzom bin Ladenom kojeg se treniralo da postane lider, bili među onima koji su zatražili azil u Iranu nakon što su pobjegli iz Afganistana nakon napada na SAD 11. rujna 2001.

Prema tajnom dokumentu koji e sastavio američki Nacionalni centar za borbu protiv terorizma 2008. godine, al-Masri je označen "najiskusnijim i najsposobnijim" za planiranje terorističkih napada koji nije u američkom pritvoru. Dokument ga opisuje i kao bivšeg šefa osposobljavanja terorista.

Al-Masri je u Iranu bio mentor Hamzi bin Ladenu, koji je naknadno oženio njegovu kćer Miriam. Njihov brak bio je više od ojačavanja veza između dinastija, smatraju analitičari.

Druga al-Masrijeva kći udala se, pak, za Abu al-Khayra al-Masrija (nisu rodbinski povezani), visokoutjecajnog člana terorističke organizacije. On je ubijen tijekom američkog napada dronom u Siriji 2017. godine, a upravo on bio je 2017. drugi u redu upravljanja organizacijom.

Hamza i drugi članovi obitelji bin Ladena oslobođeni su 2011. u razmjeni za iranskog diplomata koji je otet u Pakistanu. Prošle godine, Bijela kuća objavila je da je Hamza ubijen u protuterorističkoj operaciji na granici Afganistana i Pakistana.

NY Times donosi i detaljnu biografiju al-Masrija. Rođen je 1963., u Al Gharbiyi na sjeveru Egipta. Prema podacima s američkih sudova, bio je profesionalni nogometaš u egipatskoj prvoj ligi. Nakon sovjetske invazije na Afganistan 1979. pridružio se džihadističkom pokretu kako bi pomogao afganistanskim snagama. Deset godina kasnije Egipat mu je odbio povratak. Ostao je u Afganistanu gdje se pridružio Osami bin Ladenu. Postao je dio grupe koja je kasnije bila jezgra pokreta. Smatra se kako je "sedmi od 170 osnivača organizacije".

Obučavao vojnike

Ranih devedesetih s Osamom je otputovao u Sudan gdje su zajedno osnivali militantne ćelije. Išao je i u Somaliju gdje je surađivao s milicijom lojalnom Mohamedu Farrahu Aididu, te je trenirao somalijske gerilce. Obučavao ih je kako ručnim bacačama raketa oboriti helikopter, što su 1993. efikasno iskoristili kako bi srušili dva američka helikoptera u bitci kod Mogadišua, danas poznatoj i kao "Black Hawk Down Attack".

- Kada je al-Qaida krajem devedesetih počela izvoditi terorističke operacije, al-Masri je bio jedan od tri najbliža suradnika Osame bin Ladena, djelovao je kao vođa operativne sekcije. On je u organizaciju donio znanje i bio uključen u brojne operacije, ponajviše u Africi - kaže Yoram Schweitzer, voditelj Projekta terorizam pri Institutu za nacionalnu sigurnost u Tel Avivu.

Nedugo nakon Mogadišua bin Laden je postavio al-Masrija na čelo planiranja aktivnosti protiv Amerikanaca na tlu Afrike. Tada su, slično kao u slučaju napada na SAD, odlučili napasti dvije relativno štićene mete u dvije zemlje istovremeno. Dva kamiona puna eksploziva 7. kolovoza 1998. zabila su se u američka veleposlanstva u Keniji i Tanzaniji. Bilo je mnogo žrtava, a oštećeni su i obližnji objekti.

Al-Masri je 2000. postao jedan od devet članova vrhovnog vijeća organizacije te voditelj vojnog treninga pripadnika. Nastavio je nadzrati operacije u Africi, a izraelske vlasti vjeruju kako je upravo on naredio napad na Mombasu u Keniji 2002. tijekom kojeg je ubijeno 13 Kenijaca i tri Izraelca. No, 2003. je prebjegao u Iran uslijed američke potrage za njim.

- Vjerovao je da će SAD u Iranu teško do njega - kaže Schweitzer.

Nije bio u krivu. Jedan je od rijetkih najviših dužnosnika al-Qaide koji je sve ove godine preživio američke agente nakon napada 2001.

NY Times podsjeća da je Iran 2015. objavio sporazum s al-Qaidom u kojem je dozvolio oslobađanje pet visokopozicioniranih članova organizacije, uključujući al-Masrija, u zamjenu za u Jemenu otetog diplomata. Vjeruje se i kako je, iako je bio pod nadzorom iranskih službi, imao pravo na neometano kretanje te je proteklih godina putovao u Afganistan, Pakistan i Siriju. 

Jerusalem Post: Sprema se napad na Iran?

Nedugo nakon što je izabran američki predsjednik Barrack Obama, u Izraelu je većina dužnosnika bila uvjerena kako dotadašnji predsjednik Geoge W. Bush neće odstupiti ostavivši iranska nuklearna postrojenja. Bila je to pogreška. Iranska postrojenja ostala su stamena, štoviše, poboljšana su i povećana, piše Jerusalem Post.

Kažu kako je to važno imati na umu uoči primopredaje vlasti između Donalda Trumpa i Joea Bidena.

Naime, moguće je da će Trump posljednjih tjedana mandata ili narediti vojnu akciju protiv Irana ili, pak, dati zeleno svjetlo Izraelu da to učini.

Špekulira se kako je Trump već krenuo u tom smjeru, smijenivši ministra obrane Marka Espera te zamijenivši visoke dužnosnike u Pentagonu svojim istomišljenicima. Mediji u SAD-u vjeruju kako je Trump sve to napravio smišljeno kako bi lakše povukao kontroverzne vojne poteze protiv Irana.

Jerusalem Post navodi kako se neki potezi već planiraju. Elliot Abrams, Trumpov ključni čovjek za Iran, ovog se tjedna u Izraelu sastao s tamošnjim premijerom Benjaminom Netanyahuom. Državni tajnik Mike Pompeo odlazi tamo na tri dana idućeg tjedna, a u četvrtak je planirana videokonferencija između izraelskog generala Aviva Kochavija i američkog generala Marka Milleyja. Tu je i intervju koji je H.R. McMaster, Trumpov bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost, dao mreži Fox News u kojem je ustvrdio kako se boji da bi Izrael, sumnjičav oko Bidenove iranske politike, mogao napasti Iran.

Post zaključuje kako su Trump i Netanyahu jednako nepredvidljivi, te je teško reći kako će izgledati njihovi daljnji koraci.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
06. prosinac 2020 03:44