Teško da bismo u teoriji mogli zamisliti Švedsku kao zemlju koja bi bila spremna prihvatiti masovno umiranje baka i djedova kako bi sačuvala resurse u pandemiji.
Šveđani su među prvima u svijetu po visini poreza koje plaćaju u zamjenu za raširene vladine usluge, uključujući zdravstvenu zaštitu i obrazovanje pod okriljem države uz izdašnu novčanu pomoć nezaposlenima, piše New York Times.
Ipak, u pandemiji je od oko 6.000 preminulih osoba od koronavirusa čak 45 posto, ili 2,694 smrtnih slučajeva dolazi iz najugroženije skupine, građana koji žive u domovima za starije i nemoćne.
Ova velika tragedije djelomice je priča o tome kako je Švedska u zadnjih 10 godina postepeno, ali nemilosrdno degradirala svoju socijalnu mrežu poznatu po izdašnosti.
Od financijske krize 90-tih godina Švedska je smanjila poreze i smanjila vladine usluge. Odgovornost za brigu o starijim građanima prepustila je lokalnim vlastima, a otvaranje domova za starije prepustila tvrtkama koje ostvaruju profit. Ušteda je postignuta zapošljavanjem na određeno vrijeme i oslanjanjem na privremene radnike kojima nedostaje formalna izobrazba u medicinskoj djelatnosti.
Takva situacija zatekla je dom za starije i nemoćne Sabbatsbergsbyn u srcu Stockholma koja se morala uhvatiti u koštac s nemogućom situacijom.
Sredinom ožujka nekolicina od 106 stanara doma, od kojih je većina bolovala od demencije, već su počeli pokazivati simptome Covida-19. Zaposlenici su se međusobno rasporedili o odjelima, kako bi se spriječila transmisija virusa. No kada su takav plan iznijeli upraviteljima, ovi su ga odmah odbacili, navevši kao razlog manjak osoblja, izjavila je jedna medicinska sestra koja je željela ostati anonimna zbog straha od otkaza.
Vlasnik ustanove u srcu Stockholma je švedski najveći i najstariji operator za domove umirovljenika Attendo, čije su dionice izlistane na stockholmskoj burzi Nasdaq. Prošle godine tvrtka je ostvarila prihod veći od 1,3 milijarde dolara.
Vikendima i u noćnim smjenama spomenuta sestra često je bila sama na dužnosti. Osoblje nije imalo adekvatnu zaštitnu opremu. Uprava im je podijelila obične maske od kartone, kakve nose soboslikari, rekla je sestra. Upućivali su ih da iste maske koriste nekoliko dana. Neki su od plastičnih mapa i vrpci sami napravili vizire.
- Kada sam u svibnju dala otkaz, već je najmanje 20 umirovljenika preminulo, rekla je.
- Način na koji smo morali raditi kosi se sa svim što smo učili u školi vezano za suzbijanje bolesti. Osjećala sam sram, jer sam znala da smo širitelji virusa, rekla je.
Zaposlenici s najnižom plaćom, koji su plaćeni po satu i rade bez ugovora, radili su i dalje, čak i nakon što bi se razboljeli, jer bolovanje koje pokriva država ne im bilo dostatno da pokrije cijelu plaću, rekla je pomoćnica u njezi bolesnika.
- Riječ je o tržištu rada koji je izrazito podcijenjen. Neki su loše plaćeni, loše obučeni i imaju doista loše radne uvjete. Kako bi oni trebali zaustaviti zarazu virusom o kojemu nitko ništa ne zna, pita se stručnjakinja za skrb o starijima sa Sveučilišta Stockholm Marta Szebehely.
Ranjive točke u jednom drugom segmentu bile su ključne za razoran učinak Covida: tijekom zadnja dva desetljeća, Švedska je značajno smanjila bolnički kapacitet. Tijekom najtežih dana na početku epidemije, starijim osobama u domovima uskraćen je pristup bolnicama iz straha da bi mogli preopteretiti zdravstveni sustav.
Kada su stanari domova počeli pokazivati simptome Covida, smjernice izdane liječnicima u početnoj fazi pandemije sadržavale su upute da propisuju palijativnu skrb bez pregleda pacijenata. Nisu im analizirali krv niti urin, otkrio je dr. Yngve Gustafson, profesor gerijatrije na Sveučilištu Umea. Kaže da je takva praksa značila rast slučajeva eutanazije koja je ilegalna u Švedskoj.
Više od 40 % svih smrtnih slučajeva od Covida u Sjedinjenim Državama povezana su s domovima za starije i nemoćne, prema podacima New York TImesa. U Velikoj Britaniji 15.000 ljudi je preminulo u domovima za umirovljenike, prema vladinim podacima. Riječ je međutim o državama s ekstremnim razinama ekonomske nejednakosti, a Švedska bi, upravo suprotno, morala biti imuna na takvu opasnost.
Ipak, tu skandinavsku državu s 10 milijuna ljudi poharao je koronavirus stopom smrtnosti koja je visoka gotovo kao u Velikoj Britaniji, SAD-u i Švedskoj, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije.
Jedan element borbe protiv Covida čini se da supstancijalno povećava rizik od zaraze, a to je odluka Švedske da izbjegne potpunu karantenu za koju se u ožujku odlučio ostatak Europe kao sredstvo za suzbijanje širenja virusa.
Vlada je apelirala građane na držanje socijalne distance, poticala rad od kuće, ali nije zatvorila škole, dućane, restorane i noćne klubove. Također nije uvela obvezu nošenja zaštitnih maski.
- Bilo je širenja zaraze u društvu i bilo je teže spriječiti virus da prodre u domove za starije. Napravili smo grešku u početku, izgubili smo dragocjeno vrijeme, tvrdi epidemiolog Joacim Rocklov sa sveučilišta Umea.
Oni koji upravljaju privatnim staračkim domovima u Švedskoj tvrde da su korisnici domova najveće žrtve vladinog propusta da ograniči širenje virusa.
- Potpuna transmisija u društvu, to je ključ, tvrdi Martin Tivéus izvršni direktor Attenda, tvrtke koja je vlasnik doma Sabbatsbergsbyn.
Istraga švedskih medija dovela je do zaključka da su privatni domovi za starije i nemoćne imale manje smrtnih slučajeva od Covida nego državni domovi.
Stručnjaci pak tvrde da privatnim i državnim domovima upravlja ista snaga: općine se brinu o skrbi za starije, a porezni obveznici skloni su plaćati manje.
Prema zakonu iz 1992. naglasak skrbi o starijim građanima u Švedskoj stavljen je na kućnu njegu, radije nego na odlazak u staračke domove. Ideja takve strategija je bila da bi starije osobe posljednje razdoblje života radije proveli u vlastitim domovima nego u institucionalnim okvirima. Jedan od razloga naravno bio je i proračunski imperativ.
Tvrtka Attendo tvrdi da je bilo dovoljno zaštitne opreme koja udovoljava smjernicama Švedske i više nego što su imali državni domovi za starije, ali očito ne dovoljno za borbu protiv Covida. Kada je tvrtka shvatila da je potrebno puno više, nastupila je globalna nestašica.
- Trebalo je pet do šest tjedana da nabavimo opremu iz Kine, rekao je Tivéus.
Olle Lundberg iz Vijeća za istraživanje zdravlja pri Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi ističe kako nam je ova pandemija ukazala na brojne greške u sustavu koje su godinama prolazile ispod radara.
- Mi se potpuno oslanjamo na globalni proizvodni lanac i pravovremenu dostavu. Šprice koje su nam potrebne danas trebale bi biti isporučene ujutro. Nema sigurnosnih rezervi. Možda je to ekonomski učinkovito, ali ostavlja sustav ranjivim, kaže Lundberg.
Mia Grane (51) nije bila uopće svjesna rupa u sustavu kada je svoje roditelje smjestila u dom Sabbatsbergsbyn u ljeto 2018. godine. Njezina majka je u mladosti bila olimpijska plivačica, a u starosti se borila s Alzheimerom. Otac je bio u invalidskim kolicima.
Svidio joj se dom jer ima lijep vrt za ljetne zabave, a udaljen je tek 15 minuta vožnje biciklom od njezina stana. Bila je uvjerena da je pronašla savršeno mjesto za svoje roditelje, ali to je oduševljenje potonulo u vrijeme pandemije.
Odmah na početku je pomislila da će puno ljudi umrijeti, ako se virus probije u dom. Ubrzo je pročitala kako je u domu preminuo istaknuti švedski glazbenik. Bio je smješten u istom krilu kao i njezini roditelji. Ubrzo je doznala da i njezin otac pokazuje simptome, a test je pokazao da je obolio od Covida.
Molila je osoblje da prebace njezina oca u bolnicu, ali rekli su joj da nitko ne ide u bolnicu. Staračkim domovima nedostaje napredne medicinske opreme poput respiratora, a zapravo su bile nedostupne stanarima domova za umirovljenike.
- Znali smo da Švedska ima manje bolničkih kreveta za intenzivnu skrb po glavi stanovnika nego Italija, morali smo dobro promisliti prije nego što bi stavili starije osobe s drugim bolestima na respirator, izjavio je dr. Michael Broomé liječnik na Intenzivnom odjelu u Stockholmu.
Otac Mije Grane umro je 2. travnja: 'Bio je posve sam'.
Molila je osoblje doma da spase njezinu majku, 'najvažniju osobu u njezinu životu', ali i ona je umrla tjedan dana kasnije.
Mia Grane teško se nosi s gubitkom.
- Jasno mi je da su željeli uštedjeti troškove. Na kraju, sve se vrti oko novca.