Oko ponoći 23. veljače, Eulalio Bravo, pomorski električar, drijemao je u svojoj ležaljci na brodu San Ramon, tankeru za naftu usidrenom uz obalu Venezuele.
Odjednom je začuo nečije korake. Njegov kapetan, Jaime Herrera, zvao je upomoć.
'Budi miran!', zapovjedio je nepoznati glas.
Odjeknu pucanj.
Kad su se Bravo i ostalih osam članova posade pojavili da vide što se dogodilo, kapetan je ležao mrtav, pucano mu je u potiljak. Herrerina kabina bila je opljačkana, ladice su bile otvorene, krevet prevrnut. Ubojice su nestale, kao i tisuće dolara koje je kapetan držao pod ključem, kažu članovi posade s kojima je razgovarao Reuters.
Ovo ubojstvo, tek je jedno od sve većeg broja nasilnih incidenata koji su posljednjih godina zahvatili vode Venezuele i nastavak je krvavog vala zločina koji je pogodio zemlju otkako je prošlog desetljeća propalo gospodarstvo te zemlje.
Ali to je također dio zabrinjavajućeg trenda u kojem su državni zaposlenici, od vojnih časnika, preko policije, pa do visokih državnih dužnosnika, optuženi za sudioništvo u samim zločinima koje bi trebali spriječiti.
Nakon istrage forenzičke policije o ubojstvu kapetana Herrere u obližnjoj luci Puerto La Cruz, državni je sud u ožujku naložio uhićenje trojice mornara iz venezuelske mornarice i četiri vojnika iz Nacionalne garde.
Neki od uhićenih, proveli su neko vrijeme na brodu par tjedana prije zločina, kazali su pomorci koji su Reutersu detaljno opisali epizodu. Optuženi se, objavio je sud, terete za tešku pljačku, ilegalno posjedovanje vatrenog oružja i ubojstvo kapetana, 59-godišnjeg Kolumbijca.
Kriminal, i onaj sitan i onaj organiziran, jedna je od najtežih posljedica socijalnog sloma za vrijeme predsjednika Nicolasa Madura. Bande i paravojne skupine vode velik dio venezuelske ekonomije na crnom tržištu. Javni sektor je u problemima, od trgovine drogom do korupcije i mita koji podmazuje kotače naftne industrije, inače ključne u Venezueli.
Država kao suučesnik
I samog Madura se u Sjedinjenim Državama optužuje za narkoterorizam. Njegova supruga je pod istragom američkog Ministarstva pravosuđa zbog navodne uloge u trgovini drogom. Te je optužbe vlada nazvala 'klevetama'.
Policijski i vojni dužnosnici na niskim vladinim plaćama postali su zloglasni po krađama i nasilju. Prošli je tjedan u izvješću Ujedinjenih naroda rečeno da su sigurnosne snage zemlje sustavno počinile ubojstva, mučenja i druga kršenja ljudskih prava, vjerojatno po nalogu visokih državnih dužnosnika.
'Država je u svemu suučesnik', rekao je Omar Gonzalez, oporbeni zastupnik iz Anzoateguije, istočne provincije u kojoj se nalazi Puerto La Cruz.
Ministarstvo informacija Venezuele, odgovorno za komunikacije predsjedništva i drugih dijelova vlade, nije odgovorilo kad su ih novinari Reutersa zamolili za komentar. Ministarstva nafte, prometa i obrane također nisu odgovorila na pitanja o San Ramonu, ubojstvu Herrere ili zločinima koji pogađaju luke i pomorsku trgovinu.
Policija i državno tužiteljstvo, odgovorni za ove slučajeve, nisu uzvratili telefonske pozive iz Reutersa kako bi razgovarali o tome.
Posada San Ramona, sastavljena uglavnom od Kolumbijaca, rekla je Reutersu da su znali kako bi njihovo putovanje, devetomjesečna odiseja koja je započela u Gvajani u srpnju 2019., moglo biti problematično.
Rastuća nesigurnost u Venezueli već je navela neke pomorce da otkažu plovidbu onamo. A američke sankcije, namijenjene blokiranju trgovine s Madurovom vladom, značile su da bi njihov poslodavac, gvajanska tvrtka koja je vlasnik broda, mogla biti kažnjena i zbog te same transakcije zbog koje su došli - utovara pošiljke venecuelanskog dizela.
Ipak, njihova je muka premašila sva njihova najgora očekivanja.
Ubrzo nakon ulaska u venecuelanske vode, brodu je otkazao motor te su pozvali kapetana Herreru da zatraži pomoć.
No umjesto pomoći, stigli su obavještajci, ukrcali se na brod i ukrali osobne stvari. Agenti su potom pokušali zastrašiti kapetana, dodali su pomorci, prijeteći da će optužiti i njega i posadu za šverc goriva - iako su njihovi spremnici tereta bili prazni.
Kad je Herrera odbio platiti, agenti su naredili vojsci da čuva plovilo. Sljedećih šest mjeseci, sve do Herrerinog ubojstva, brod i njegova posada plutali su u zakonskom limbu.
'To me iskustvo potpuno uništilo', rekao je Bravo, inače električar. 'Bio je to totalni kaos.'
Nekoliko aspekata putovanja broda San Ramon čine se neobičnim.
Podaci o otpremi, koje je pregledao Reuters, pokazuju da je njegov sustav automatske identifikacije, odnosno uređaj koji emitira lokaciju broda i koji je obvezan na svim plovilima prema međunarodnim pomorskim pravilima, isključen je dok se približavao Venezueli. Raspored utovara za Petroleos de Venezuela SA, državnu naftnu tvrtku i jedinog tamošnjeg legalnog dobavljača, ne spominje nijedan teret namijenjen San Ramonu.
Tvrtka naziva PDVSA [PDVSA.UL], nije odgovarila na zahtjeve za komentarom o planovima transakcija ili rasporedima utovara, koje je Reuters pregledao.
Članovi posade, u desecima odvojenih intervjua, rekli su za Reuters da je samo Herrera znao sve detalje o putovanju i da su razlike mogle nastati zbog kvara motora i naglog zaobilaznog puta kojim su zbog toga krenuli.
U početku je, rekli su pomorci, Herrera planirao prvo otploviti do Kolumbije radi održavanja i natovariti dizel po povratku. Nije jasno je li identifikacijski uređaj namjerno isključen ili su brodske smetnje možda omele njegov rad.
U svakom slučaju, problemi broda nadopunjeni su problemima venezuelskog gospodarstva, brodarske industrije i pomorskih i obrambenih agencija.
Piratstvo je kod obale poraslo nakon što je Venezuela ušla u recesiju - s nekoliko incidenata godišnje 2013. na 30 do 2017., prema londonskom konzultantskom poduzeću Control Risks. Iako su napadi u posljednje vrijeme prestali kako je teretni promet opao, čini se da se venezuelanske vlasti nisu u mogućnosti ili se ne žele baviti time.
Izvješća o incidentima koje je sastavio Međunarodni pomorski ured, pokazuju da lučka uprava Puerto La Cruz, nakon dvije odvojene pljačke tankera u 2018. godini, nije odgovorila na pozive kapetana u pomoć.
Lučka uprava nije odgovorila na zahtjeve za komentar. Nakon Herrerinog ubojstva, agencija je izdala kratko izvješće o napadu na San Ramon, ali nije otkrila daljnje detalje o tome.
U lukama i na brodogradilištima, gdje oronula plovila plutaju bez nadzora, kontejneri stoje prazni, neki radnici kradu i ono malo tereta što lukom prođe. U ožujku su obavještajni agenti uhitili šefa pomorske jedinice PDVSA, zajedno s još 37 zaposlenih, zbog navodnog krijumčarenja gorivom.
Vojnici i mornari, zaduženi za čuvanje mnogih objekata, zarađuju protuvrijednost od nekoliko dolara mjesečno, prisiljavajući ostale da se okrenu kriminalu.
Ugledavši tijelo svog kapetana, posada San Ramona odmah je posumnjala. Oni su vjerovali da su napadači dobro poznavali brod, znali su kako se ukrcati i gdje će pronaći Herreru te su to obavili bez ičije pomoći. Narednik, koji je provirio iz svoje kabine tijekom napada, rekao je Reutersu da je vidio maskirane muškarce koji su nosili crne vojne čizme identične onima koje su nosile trupe koje su čuvale brod.
Kad je sud objavio uhićenja, članovi posade prepoznali su ime pomorskog pravnog časnika među imenima optuženih vojnika i mornara. Mladi policajac optužen je za tešku pljačku i nezakonito posjedovanje vatrenog oružja. Sprijateljio se s Herrerom i saznao za novac koji se čuvao u kabini, kažu članovi posade.
'Od trenutka kada su se ukrcali, vojska je počela planirati što će s nama', rekao je Bravo.
'Ovaj brod je zaplijenjen'
31. siječnja 2019. hrđavi 75-metarski tanker usidren kraj Manzanilla u Meksiku, za odredište je imao Venezuelu, pokazuju podaci o otpremi.
Tanker je do tada bio u vlasništvu meksičke tvrtke za gorivo i poznat kao Lobos Tuxpan. Brod je posljednje godine proveo blizu obale, uglavnom kao skladišni brod. Bio je star 40 godina i već je pretrpio oštećenja trupa i opsežne popravke, prema evidenciji brodara i dvoje ljudi upoznatih s tvrtkom koja ga je posjedovala, Maritime Fuel Supply S de RL de CV.
'Prodali su ga gotovo kao otpad', rekao je jedan od ljudi. Ista je osoba rekla da tvrtka Maritime Fuel Supply više ne posluje i da je u to vrijeme likvidirala svoju imovinu, ugrabivši oko 400.000 američkih dolara za stari brod. Reuters nije uspio doći do bilo kojeg bivšeg izvršnog direktora ili vlasnika tvrtke.
Kupac: Seaboard Investments, tvrtka koja će se nekoliko mjeseci kasnije pojaviti u trgovačkom registru u Georgetownu, glavnom gradu Gvajane. Direktor i tajnik Seaborda lokalni je trgovac Sammie Ravendranauth, pokazuje registar.
Ravendranauth je proveo prethodno desetljeće prevozeći pivski slad i drugu robu iz Venezuele u Gvajanu, prema zapisima sastavljenim od Import Geniusa, tvrtke koja prati podatke o uvozu i izvozu. Budući da Venezuela pruža izdašne subvencije za hranu i ostale potrepštine, tamo bi se mogla kupiti dobra roba koja bi se onda mogla jeftino prodati u inozemstvu.
No taj je posao sa sobom nosio određene rizike.
2011. godine, kako pokazuje dokument venecuelanskog suda, Ravendranauth je upravljao koćaricom duž rijeke Orinoco, koja je išla prema Gvajani, kada su se venezuelanski vojnici ukrcali da provjere teret. Ravendranauth im je, kaže se u dokumentu, pokazao izvozne papire za plastične stolice i pivo. Međutim, ispod paluba vojnici su pronašli 37.000 litara dizela.
U intervjuu u Georgetownu, Ravendranauth je rekao za Reuters da je gorivo legalno, ali da vojnici sumnjaju da se švercao. Proveo je 45 dana u zatvoru, ali je pušten bez optužbi, rekao je.
U dokumentima venecuelanskog suda zabilježeno je da je pritvoren zbog sumnje da je švercao, ali nisu navedene nikakve optužbe. Reuters nije pronašao dokaze o bilo kakvoj kaznenoj presudi za Ravendranautha.
No taj ga događaj nije spriječio od daljnjeg poslovanja u Venezueli.
Početkom 2019., rekao je Reutersu, dvojica suradnika u Venezueli obratila su mu se zbog poslovnog pothvata. Suradnici su ga pitali hoće li u Gvajani registrirati tvrtku za upravljanje brodom koji će onda Venezuelci kupiti za izvoz goriva.
Ravendranauth je odbio identificirati suradnike. Njihova imena nisu u trgovačkom registru, a Reuters nije uspio utvrditi njihov identitet.
Ravendranauth je pristao na dogovor. Fokusirao se na administraciju, rekao je, i nema nikakav financijski udio u tvrtki. 'Ja sam poput glavne osobe ovdje', rekao je za Reuters.
Kad je Seaboard kupio Lobos Tuxpan, broker je promijenio ime u San Ramón i brod je od meksičke, zaplovio pod zastavom Toga. Broker je unajmio peruanskog kapetana da brod prebaci iz Meksika do gvajanske prijestolnice Georgetowna i ovaj je isplovio u travnju 2019. te stigao u Gvajanu tog lipnja, pokazuju podaci o otpremi.
Tamo je Ravendranauth unajmio novog skipera - Herreru. Bio je dugogodišnji kapetan i veteran kolumbijske mornarice i dobro je poznavao karipsku obalu Južne Amerike. Također je poznavao mnoge trgovačke pomorce, poput Brava, električara, također Kolumbijca, koji je nedavno s njim plovio na drugom brodu.
Do srpnja, Herrera je unovačio Brava, još četvoricu Kolumbijaca i prvog kubanskog partnera. Posao se plaćao oko 1500 američkih dolara mjesečno, rekli su članovi posade, što je dobra plaća za lokalno tržište. I unatoč sumnjama u vezi s Venezuelom, pomorci su vjerovali Herreri.
'Znao je voditi', rekao je Alexander Orobio, strojar koji je potpisao ugovor.
U Georgetownu se posada ukrcala na zapušten brod kojem je hidraulika curila u mjenjač potreban za upravljanje propelerom. Ravendranauth, koji je posjetio posadu u luci, rekao je da se slaže s Herrerom da je putovanje u Kolumbiju radi održavanja dobra ideja.
Isplovili su 25. srpnja.
Herrera je zaplovio na zapad, slijedeći obalu dok su ulazili u venezuelske vode. Motor je otkazao i nekoliko dana nisu imali pogon. Kad su mehaničati uspjeli povratiti malo snage, Herrera je odlučio pozvati Puerto La Cruz i zatražiti popravak.
7. kolovoza usidrio se u zaljevu Pozuelos, osam milja od luke, i upozorio lučku upravu na položaj broda. Te večeri, kraj broda se provukao patrolni brod venecuelanske mornarice. Reuters nije mogao utvrditi je li patrola odgovarala na Herrerin poziv ili se samostalno približila San Ramonu.
Na brod se ukrcalo desetak maskiranih vojnih časnika s puškama, rekla je posada. Identificirali su se kao pripadnici venecuelanske vojne kontraobavještajne jedinice, poznate kao DGCIM, i naredili posadi da se okupi na palubi dok su pretraživali tanker.
'Ovaj je brod zaplijenjen', rekao im je časnik.
Glavni časnik pozvao je Herreru i dva mornara: Enmanuela Penatea, prvog kubanskog suradnika, i strojara Orobija. Policajac ih je, bez dokaza, optužio za krijumčarenje goriva, rekli su Orobio i Penate za Reuters.
Iako su mu pokazali prazne spremnike, policajac je bio uporan. Povukli su Herreru u stranu, rekli su mu da može 'pregovarati' o njihovom puštanju u zamjenu za plaćanje. Herrera je odbio. Kasnije je mornare izvijestio o navodnoj iznudi, rekli su.
Venezuelanski agenti napustili su tanker, ali rekli su da će trojica muškaraca biti optužena za krijumčarenje. Naredili su trojici naoružanih mornara da čuvaju brod i posadu.
Kad su se pomorci vratili u svoje kabine, nestalo je nekoliko predmeta uključujući skupi GPS tragač. Orobio je rekao da mu je nestao telefon te oko 25 dolara u kolumbijskim pesosima, koji su uzeti iz novčanika.
Članovi posade postali su zatvorenici na vlastitom brodu.
Da bi ubili vrijeme i dok su čekali sudsku raspravu, radili su na održavanju i popravljanju broda. Tri druga pomorca, lokalni tehničari, pridružili su se posadi kako bi pomogli u popravcima.
Ravendranauth je rekao da su njegovi venecuelanski partneri platili drugim mještanima da na brod donesu hranu i ostale potrepštine. Također su platili odvjetnika da zastupa pomorce na sudu.
Krajem kolovoza, mornarički brod odvezao je Herreru, Penata i Orobia na obalu radi saslušanja. Sudac je rekao muškarcima, ruku vezanih lancima, da im prijeti 14 godina zatvora ako budu osuđeni. 'Ne možemo vas pustiti', rekao im je sudac.
Kazneni sud u glavnom gradu države Barcelone, nije objavio nikakvu javnu dokumentaciju o slučaju i nije odgovorio na zahtjeve Reutersa za dodatnim informacijama. Ravendranauth i četvorica Venezuelaca upoznati s postupkom potvrdili su saslušanje.
Gianfranco Cultrera, odvjetnik iz Puerto La Cruza koji je zastupao muškarce, odbio je komentirati, rekavši da ga vlasnici San Ramona nisu ovlastili da govori o slučaju.
Pronašli ga mrtvog u prolazu
Neizvjesnost se nastavila iduća četiri mjeseca.
Venecuelanska mornarica rotirala je stražare na brodu i imenovala Edgarda Amundaraina, pravnog službenika, da bude veza, rekli su članovi posade. Redovito ih je posjećivao, spavao na brodu i postupno se umilio Herreri i posadi, ručajući s njima i igrajući domino.
Kapetan je često pozivao Amundaraina u svoju kabinu, gdje su razgovarali o tom slučaju, ali i o drugim stvarima. 'Zadobio je kapetanovo povjerenje', rekao je Penate.
Amundarain je diplomirao na pomorskom fakultetu godinu dana ranije, prema objavama na njegovoj Facebook stranici. 'Neka te Bog vodi putem do uspjeha', komentirao je njegov otac Edgar fotografije ponosnog maturanta u bijeloj svečanoj odjeći.
Ostale objave njegovog oca, koji je i sam mornarički veteran, odnosile su se na financijske probleme obitelji. Krajem prošle godine napisao je da mu mornarica nije isplatila mirovinu i da će obitelj za Božić ostati bez 'pan de jamona', tradicionalnog kruha punjenog šunkom.
'Potpuna tuga', rekao je.
Amundarain je Herreri ispričao o nedaćama svoje obitelji, a ovaj mu je ponudio posuditi novac od brodske nevelike zalihe.
Pomorci su rekli da je u sefu bilo između 5.000 i 10.000 američkih dolara.
Reuters nije mogao doći do Amundaraina radi komentara ili otkriti tko mu je odvjetnik. Nije jasno jesu li se on i ostali optuženi za ubojstvo izjasnili o krivnji. Edgar, njegov otac, u Facebook objavi je rekao da je 'zabrinut' zbog uhićenja svog sina, ali nije odgovorio na daljnja pitanja.
U prosincu je mornarički brod još jednom odveo pomorce optužene za šverc goriva natrag u sudnicu. Ovog puta, rekao je Orobio, sudac im je rekao da će optužbe biti povučene, navodeći nedostatak dokaza. Prije no što bi se mogli usidriti, trebat će im dozvola Ministarstva unutarnjih poslova o puštanju zaplijenje cisterne.
Herrera je tražio dozvolu, rekli su članovi posade, ali je nikada nije primio. Ministarstvo unutarnjih poslova nije odgovorilo na zahtjeve Reutersa za komentar.
Posada je postala ogorčena.
U siječnju su Bravo i još dvojica mornara zatražili od Herrere dopuštenje da sami odu. Kapetan se složio i potpisao njihovo otpuštanje. Unajmili su motorni čamac da ih odveze do obale.
Na pola puta, mornarička patrola javila im se preko radija i rekla im da se vrate. Nije jasno zašto nisu smjeli otići.
Pomorci su se 23. veljače opustili i uživali u nedjeljnom roštilju. Zatvorili su vrata, kao i obično, u 19 sati. Većina se posade vratila u svoje kabine.
Opis napada na njihov brod sastavljen je iz pojedinačnih razgovora s petoricom mornara San Ramona. Njihova su svjedočanstva međusobno bila u skladu, a poklapala su se i s ograničenim detaljima iz početnog izvješća lučke kapetanije i sudske izjave o optužbama protiv sedam mornara i vojnika.
Oko ponoći Juan Carlos Cabeza, mehaničar, prišao je krmi kako bi telefonirao. Dok je bio tamo, šest maskiranih muškaraca ukrcali su se s motornog čamca, uperili puške u njega, a zatim ga vezali i začepili mu usta. Jedan od napadača je stražario, dok su ostali krenuli prema kabinama.
Cabeza je odbio razgovor s Reutersom, ali je svoj izvještaj o napadu prenio svojim kolegama s broda.
Herrera je obično oko ponoći napuštao svoju kabinu radi noćnog pregleda plovila. Posada je Reutersu rekla da su čuli napadače kako napadaju kapetana i guraju ga natrag u kabinu. Pomorac koji se želio predstaviti samo kao Dagoberto, rekao je da je napadače ugledao kroz vrata svoje kabine.
Skupina je prišla kabini prvog časnika Penatea. Jedan napadač udario je vrata nogom.
Dagoberto, Orobio i Bravo čuli su kako je netko vikao da mu se preda novac. Tada je napadač povikao: 'Otvorite vrata ili ćemo ubiti vašeg prijatelja', misleći na kapetana Herreru.
Penate nije odgovorio. S novinarima Reutersa je o putovanju razgovarao telefonom s Kube, ali odbio je razgovarati o samom napadu, rekavši da se ne želi miješati u slučaj u Venezueli.
Ubrzo nakon toga, pet članova posade čulo je Herreru kako viče: 'Pomozite! Pomozite!', vikao je. 'Zovite mornaricu!'
Zatim se začuo pucanj.
Bravo se, u napad panike, progurao kroz otvor brodske kabine, uspeo se na gornju palubu i sakrio u sobi s generatorom. Ostao je tamo do izlaska sunca, a ostali pomorci su mislili da je skočio u more. Ostatak posade u međuvremenu je čuo napadače kako trče natrag prema mostu.
Santiago Suarez, zavarivač, rekao je da je otvorio vrata i vidio kapetana, okrvavljenog i licem prema dolje, mrtvog u prolazu.
Penate je, preuzevši zapovjedništvo, radio vezom kontaktirao mornaricu.
Tri sata kasnije stigao je kontingent Nacionalne garde i forenzičari, rekla je posada. Snimali su fotografije, tražili otiske prstiju i zabilježili nestanak novca. Herrerino tijelo prebacili su na obalu i poslali posadu u policijsku postaju Puerto La Cruz kako bi dali izjave.
'Dobar čovjek'
Reuters nije uspio saznati detalje o nalazima istrage.
Amundarain je optužen zbog pljačke i posjedovanja vatrenog oružja. Za ubojstvo su optužena još dvojica mornara, Josmil Perez i Victor Maleno. Poznavatelji slučaja rekli su kako je sedmero optuženika i dalje u pritvoru gdje čekaju suđenje.
13. ožujka, 254 dana nakon što su se prvi put ukrcali, tužitelji su dopustili posadi da napusti San Ramon. Tanker, rekao je Ravendranauth, ostaje u blizini obale Puerto La Cruza, čekajući daljnje popravke.
Većina posade vratila se kući u Kolumbiju. Tužitelji su im rekli da će ih možda zvati da se pojave kao svjedoci na ročištima, ali da to mogu učiniti i na daljinu. No do sada nije održano nijedno ročište.
Herrerina supruga Claudia, s kojom je imao dvoje male djece, rekla je Reutersu da joj nije ugodno razgovarati o njegovom ubojstvu. Podijelila je video koji je poslao prošlog Božića u kojem joj je rekao koliko voli obitelj. 'Ako Bog da, uskoro se možemo vidjeti', rekao je jecajući.
'Pokušavam ne misliti o onome što je moj muž pretrpio', rekla je Claudia u SMS poruci.
Bravo, električar, rekao je da vjeruje da su ubojice iskoristile kapetanovu iskrenost i dobrotu. 'Bio je dobar čovjek', rekao je Bravo telefonom iz svog rodnog grada, kolumbijske pacifičke luke Buenaventura. Nedostaje mu more, dodao je, i nada se da će uskoro opet naći posao.
No jedno je jasno: 'Nikad se neću vratiti u Venezuelu.'