Sirijski režim buldožerima sravnjuje sa zemljom četvrti Damaska koje su ranije držali pobunjenici protiv Asadova režima, što pravdaju namjerom da to područje razminiraju i naprave mjesta za 'novu Siriju' ispunjenu novim stambenim zgradama i uređenim parkovima, piše Guardian.
Istraživanje koje su zajedno priveli Guardian, Lighthouse Reports, organizacija Sirijsko istraživačko izvještavanje za odgovorno novinarstvo (Syrian Investigative Reporting for Accountability Journalism - Siraj) i Rozana Radio, analiziralo je skoro potpuno uništenje četvrti Kabun u predgrađu Damaska, jedan od mnogih kvartova koji je izmijenjen do neprepoznatljivosti nakon što su njegovi stanovnici ili protjerani borbama ili su izbjegli iz zemlje.
Četvrt Kabun koja se godinama odupirala Asadovom režimu, ispražnjena je od ljudi, a držala se do 2017. godine kad su ju zauzele sirijske snage. Kako pokazuju video snimke i satelitske fotografije do kojih su došli Guardian i njegovi istraživački partneri, Kabun je platio vrlo visoku cijenu otpora, a sirijske su snage koristile vrlo razorne metode kako bi zbrisale čitava naselja, kazavši da je uništenje stambenih zgrada bilo potrebno zbog vježbi razminiranja.
Kabun je jedno od nekoliko područja u Damasku koji su uništeni nakon što ih je vlada označila za razvlaštenje u sklopu poslijeratne izgradnje, u nadi da će tako potaknuti strana ulaganja u nekretnine.
Predloženi plan prikazuje dramatično izmijenjenu vizuru Kabuna koji je prije bio četvrt radničke klase i čiji stanovnici po završetku borbi nisu uspjeli povratiti vlasništvo nad svojim nekretninama, iako zapadne zemlje poput Danske i Ujedinjenog Kraljevstva govore tražiteljima azila iz Sirije da se mogu sigurno vratiti u Damask.
Bivši stanovnici i istražitelji optužuju režim predsjednika Bašara al-Asada da pokušava provesti društveni re-inženjering nakon što je to područje tijekom rata bilo jako pobunjeničko uporište.
'To je poput neke osvete stanovnicima Kabuna kako bi bili sigurni da se neće vratiti', kaže Mazeena Saidi, bivša stanovnica Kabuna koja sada živi u Danskoj. 'Mislim da je to poruka režima za ljude Kabuna. Ovdje za vas više nema ničega.'
Njezin najstariji sin je mučen tijekom prosvjeda u Kabunu i u vrijeme kad je čitava obitelj 2012. godine napustila zemlju, ondje su se odvijale žestoke borbe između snaga režima i naoružanih grupa koje su se opirale nasilnom gušenju prosvjeda koje je provodila vojska.
Kabun je naposljetku pao u svibnju 2017., a režim je protjerao preostale stanovnike, među njima i rođake gospođe Saidi koji su prije odlaska slikali njezinu kuću koja je još uvijek stajala kad su snage režima preuzele kontrolu.
U rujnu 2017. godine, satelitske snimke pokazale su da su njezina kuća i okolne zgrade srušene do temelja.
U posljednje četiri godine, sirijska je vojska na svojem Twitter računu objavila gotovo 1000 snimki rušenja koja se protežu od grada Daraa na jugu zemlje, pa sve do Alepa na sjeveru, rutinski ih opravdavajući potrebom da se 'uklone eksplozivne naprave koje su za sobom ostavile terorističke grupe'.
Ruska vojska, koja svoje treniranje sirijskih vojnih inženjera opisuje kao humanitarnu misiju, pomaže Sirijcima na terenu u operacijama "razminiranja" u nekoliko kvartova Damaska, kažu ruski državni mediji.
Analiza stotina fotografija, videa i objava na društvenim mrežama iz Kabuna, pokazuju uzorak velikih eksplozija koje su u stanju posve uništiti veliku zgradu i njezin okoliš, što se ne poklapa s navodnim humanitarnim ciljevima.
'Humanitarno razminiranje ima posve drugi sistem, svrhu i ishod', kaže Per Håkon Breivik, čelnik odjela za razminiranje u organizaciji Norwegian People’s Aid.
On kaže kako metode koje koristi sirijska vojska mogu rezultirati time da nedetonirani eksploziv padne dublje pod ruševine, zbog čega bi ga moglo biti još teže ukloniti.
'U humanitarnom razminiranju nema prečica. Morate ukloniti jednu po jednu minu. Morate ih sve detonirati dok ne dođete do betona', kaže. 'Ako dignete u zrak čitavu zgradu, ne znači da ćete zbog toga detonirati i sav eksploziv. No to su stambena područja i ne bi trebala biti pod ingerencijom vojske.'
Jedna od demoliranih zgrada bila je dio vojnog stambenog projekta iz 2018. poznatog kao Awqaf. Video objavljen na internetu pokazuje pripadnike vojske koji gledaju ogroman oblak dima koji guta sve oko razrušene zgrade.
Satelitske snimke pokazuju da je u narednim tjednima uništeno sve u radijusu od 500 metara oko zgrade, uključujući i školu. Te će zgrade biti nadomještene investicijskim nekretninama, pokazuju službeni nacrti koje su vidjeli Guardian i njegovi istraživački partneri.
Sara Kayyali, viša istraživačica za Siriju u Human Rights Watchu, kaže kako su ta rušenja potencijalni ratni zločin jer otkako su ta područja zauzeta, ondje nema aktivnog neprijateljstva, niti vojnih ciljeva.
Tijekom cijeloga rata, Sirija je provodila zakon koji je režimu dopuštao da zauzima terene i na njima gradi pomoću stranih investicija, na taj način često oduzimajući zemlju njihovim vlasnicima stavljajući pred njih nemoguće uvjete, poput onoga da se moraju osobno pojaviti ako žele povrat svojeg zemljišta.
I rušenje Kabuna provedeno je pod takvim zakonom uvedenim 2015., koji je vlastima omogućio prekrajanje granica u vremenima rata ili drugih katastrofa i zauzimanje zemlje na kojoj su neformalna naselja.
Povijesno gledano, stanovnici Kabuna živjeli su u velikim neformalnim naseljima i radili na održavanju kuća, imali male obrte ili bili fizički radnici. Vizija koju Asadov režim ima za Kabun je "suvremenija četvrt visokih zgrada i pažljivo uređenih zelenih površina nedaleko centra, brzom cestom spojena s drugim gradovima".
Planovi za Kabun su dio šireg plana za Damask, kojeg režim vidi kao trgovačko središte s novim urbanim građevinama izgrađenima na mjestima nekadašnjih neformalnih naselja, industrijskih zona i farmi. Predvodnik takvih projekata je Marota City, četvrt svjetlucavih nebodera i uređenih vrtova čija se gradnja planira na mjestu naselja Basateen al-Razi, nekadašnje pobunjeničke utvrde.
Istraživač Joseph Daher kaže da je sirijski režim iskoristio rat kako bi progurao postojeće planove za restrukturiranje Damaska, od investitora donio kapital i nagradio one koji ih podržavaju.
'Iskoristili su rat za produbljivanje neoliberalnih politika i mjera štednje, kao i za realizaciju planova koje ne bi mogli ostvariti u razdoblju koje nije ratno ili krizno', kaže Daher. 'Oni koriste rat kako bi proveli ovakvu vrstu projekata kojima su se mnogi protivili prije 2011. godine.'
Daher kaže da, unatoč planovima vlade i rušenjima koja je već izvela, ima malo stvarne gradnje zbog nedostatka sredstava i stalne nesigurnosti.
'Režim laže kada govori da želi povratak izbjeglica. To nije slučaj. Ne želi ih i nema kapacitete ni financijsku infrastrukturu da se brine o njima.'
Jedanaest godina od početka rata, većina od 6,6 milijuna izbjeglica živi u susjednim zemljama bez izgleda za siguran povratak. Još 6,7 milijuna interno je raseljeno unutar Sirije gdje žive u lošim uvjetima i ovise o humanitarnoj pomoći.
I Human Rights Watch i Amnesty International dokumentirali su mučenje Sirijaca koji se vraćaju iz Jordana i Libanona, potvrđujući strahove većine onih u izbjeglištvu koji se, poput Saidija, nerado vraćaju.
U izvješću Human Rights Watcha iz listopada, navodi se da su povratnici također bili izloženi ubojstvima i otmicama, dok se većina mučila da zadovolji osnovne potrebe.
Sirijska i ruska vlada nisu odgovorile na zahtjeve za komentarom.
Za Saidi nema povratka kući sada kada je njezin kvart srušen. U Danskoj je vlada počela ukidati boravišne dozvole sirijskim izbjeglicama, tvrdeći da je Damask siguran za povratak ljudi. Boravišna dozvola gospođe Saidi je obnovljena krajem 2020., ali njezina je situacija i dalje nesigurna. Obitelj mora obnavljati svoj status svake dvije godine.
'Jako smo umorni od svega, samo želimo malo stabilnosti. Čim smo dobili malo toga ovdje u Danskoj, počeli su govoriti da je Damask siguran', kaže Saidi, koja je danskim vlastima rekla da se nema čemu vratiti.
'Uplašeni smo. Povratak je nemoguć. Moju čitavu obitelj su uhitile, otele ili pobile pristaše režima. To je režim ubojica!'