Znakovi su se mogli vidjeti tjednima unaprijed, ako ne i mjesecima - ruske vojne snage kako se okupljaju posvuda oko Ukrajine, farbajući znakove Z i V na vozila; retorika Vladimira Putina postajala je sve ratobornija; zapadnjačke obavještajne službe jasno su upozoravale da je invazija samo pitanje trenutka. Ali Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi (Organization for Security and Cooperation in Europe ili OSCE), najveća svjetska sigurnosna organizacija, uhvaćena je na spavanju, piše Politico.
Punih osam godina organizacija je na terenu u Ukrajini provodila Posebnu nadzornu misiju (Special Monitoring Mission ili SMM), čiji je zadatak bio promatrati rat u Donbasu i zbrajati slučajeve prekida primirja u istočnim područjima zemlje. Ali kada su ruski tenkovi prešli granicu, OSCE nije imao plan za reakciju na tako masovnu ofenzivu.
OSCE-ovi šefovi u glavnom stožeru u Beču našli su se u problemu - što učiniti s 966 međunarodnih promatrača i lokalnih službenika koji su bili raspoređeni u 24 ukrajinske regije i u područjima Luhanska i Donecka koji su bili pod kontrolom proruskih separatista.
Hitna evakuacija
OSCE-ova glavna tajnica Helga Schmid dala je navečer 24. veljače naredbu da se međunarodni kontingent službenika evakuira iz Ukrajine i naložila glavnom promatraču da "koordinira premještanje lokalnih članova misija unutar zemlje gdje je moguće i kada to bude zatraženo", piše Politico.
Ali za stotine ukrajinskih zaposlenika OSCE-a relokacija nije bila opcija, a ni komunikacija nije funkcionirala najbolje. Dok su Rusi raketama gađali veliki dio zemlje, stotine promatrača i lokalnih zaposlenika očajnički su tražili odgovore od viših dužnosnika OSCE-a. Ono što su dobili, umjesto konkretne podrške ili plana evakuacije - bio je email ohrabrenja: "Ostanite na sigurnome, sve najbolje".
Email koji je ustupljen Politicu, a koji je poslao Almir Mehanović, zamjenik voditelja tima za Doneck, 25. veljače u 22.40 sati, ukazuje na to da su Ukrajinci jasno poručili OSCE-u da su vrlo zabrinuti.
"Želio bih iskoristiti ovu priliku da se obratim našem nacionalnom osoblju. Znam da su tragični raspad sigurnosne situacije u zemlji i činjenica da je OSCE odlučio privremeno evakuirati međunarodno osoblje kod vas stvorili osjećaj nesigurnosti. Želim vas uvjeriti u to da radimo sve što je u našoj moći da dobijemo odgovore na sva pitanja koja imate", napisao je Mehanović.
Međutim, u praksi je postojao veliki interni otpor planiranju evakuacije uoči invazije, nedostatak aktualnih planova u vrijeme napada, slom komunikacije te set pravila koji je ograničavao koji članovi tima smiju biti evakuirani, što je ostavilo 478 Ukrajinaca te njihove obitelji vrlo ranjivima i u opasnim situacijama.
Jedna članica poginula
Za najmanje jednu članicu misije organizacijski kaos je imao smrtonosne posljedice: Marija Fenina ubijena je 1. ožujka u ruskom raketiranju Harkiva dok je prikupljala zalihe za svoju obitelj, objavili su dan kasnije iz OSCE-a.
Najmanje šest lokalnih zaposlenika agencije privedeno je u dijelovima Donecka i Luhanska koji su pod ruskom kontrolom pod optužbama za špijunažu i izdaju; tri su i dalje u pritvoru i prijete im visoke kazne, potencijalno i smrtna. Njihova se točna lokacija ne zna.
Deseci drugih ukrajinskih zaposlenika OSCE-a u toj regiji boje se izaći iz svojih domova zbog straha da će ih zgrabiti na ulici i uhititi ili čak prisilno regrutirati u rusku vojsku da se bore protiv svojih sunarodnjaka. Da stvar bude gora, članovima SMM-a u mjestima pod ruskom kontrolom otkazani su ugovori u travnju, premda su im u ožujku bila obećana jednogodišnja produljenja.
"Zbogom. Nema više sigurnosnih garancija. Otkazane su uplate osiguranja, ugovori su ukinuti. Jednostavno su odbacili ljude", kaže za Politico bivši zaposlenik misije SMM.
Međutim, najveći je problem što OSCE nije sa sobom uzeo ili barem uništio svoje datoteke i baze podataka u Donecku i Luhansku. Svi ti osjetljivi dokumenti sada su u rukama proruskih separatista ili ruske vojske. Iako su neke od datoteka uspjeli pobrisati preko clouda, ostali su brojni podaci o dnevnim patrolama, prijavama narušavanja prekida paljbe, karte, kao i podaci o samim zaposlenicima. Skrivanje im je sada jedina opcija.
Ovo pritom nije prvi put da se OSCE-ova promatračka misija susrela s izazovima u evakuaciji osoblja u zahtjevnim okolnostima. Organizacija je dobro znala što se može dogoditi ako na cjedilu ostavi lokalne zaposlenike. Naime, 20. ožujka 1999. godine misija na Kosovu povukla je svoje pripadnike, ali je u vihoru rata ostavila lokalne zaposlenike.
"Lokalno osoblje misije OSCE-KVM i druge osobe povezane s misijom su bile zlostavljane ili prisilno protjerane, a neki su i ubijeni nakon 20. ožujka", stoji u analizi misije.
'Ne baš spremni'
Jedan ukrajinski član misije opisao je organizaciju kao "ne baš spremnu" kada je Rusija napala te je rekao da je brzinska reakcija u prvim satima i danima bila "hektična". Drugi lokalni zaposlenik opisao je reakciju OSCE-a "neadekvatnom" i "frustrirajućom".
SMM je, inače, bila nenaoružana civilna misija originalno oformljena 2014. godine i sastojala se od 350 do 400 promatrača iz 40-ak zemalja, čiji je zadatak bio nadzirati i prijavljivati slučajeve narušavanja prekida paljbe na istoku zemlje. Kao nepristrani i objektivni promatrači dodatno su trebali ohrabrivati dijalog. Njihovo prisustvo značilo je da su imali ljude na terenu u svakom kutku Ukrajine, jer je misija u međuvremenu narasla na skoro 1000 ljudi iz 43 zemlje.
Posao je bio težak i često nezahvalan, ali važan, kaže jedan bivši pripadnik misije. Iako su često bili u opasnosti, Ukrajinci su bili ponosni što su mogli sudjelovati u njoj. "Bio je to prestižan posao s dobrom plaćom", rekao je jedan član misije za Politico. Danas je nezaposlen i razočaran zbog reakcije OSCE-a na invaziju.
Nekoliko država koje su sudjelovale u misiji - uključujući SAD, Ujedinjenu Kraljevinu i Nizozemsku - procijenilo je kako je situacija postala preopasna za njihove državljane koji su radili za OSCE u Ukrajini te su ih povukli iz zemlje još prije invazije, 11. i 12. veljače. No OSCE je odlučio zadržati ostale pripadnike misije SMM u Ukrajini.
Glavni promatrač Yaşar Halit Çevik poslao je svima email približno tjedan dana prije invazije, u kojemu je priznao da je situacija teška, ali i zatražio od osoblja da se fokusiraju na dužnosti u sklopu misije. Zbog spomenutih jednostranih povlačenja ljudi, OSCE-u je od izvornih 689 bilo ostalo 488 međunarodnih promatrača u vrijeme ruske ofenzive, uz približno 478 Ukrajinaca.
'Sklonite se na sigurno'
Lokalni zaposlenici obavljali su poslove prevoditelja, administrativnih tajnika, savjetnika, financijskih i medijskih dužnosnika, vozača, čistača… OSCE se često hvalio da su oni kralježnica cijele misije. Kada je počela invazija, svima je poručeno da se sklone na sigurno ili odu u svoje lokalne baze te budu spremni za evakuaciju ako iz Beča stigne takva uputa.
Nepunih 14 sati nakon prvih ruskih raketa stigla je naredba da 488 međunarodnih promatrača krene van iz Ukrajine. Plan je bio da ih se evakuira cestovnim konvojima. Oni u središnjoj i zapadnoj Ukrajini trebali su voziti prema zapadu i prijeći u Moldaviju te Rumunjsku, a oni koji su bili stacionirani u okupiranim područjima Donecka i Luhanska trebali su prijeći u Rusiju, jer bi prelazak preko linije bojišnice bio preopasan. Ideja je bila da dođu do graničnog prijelaza Uspenka, zatim dalje do Rostova i naposljetku Sočija, odakle bi odletjeli za Tursku.
Na ruskim su parkiralištima tako napuštena i 43 OSCE-ova blindirana Toyotina i Nissanova vozila. Trebalo je 10 dana da se evakuiraju svi međunarodni pripadnici misije. No 478 ukrajinskih zaposlenika OSCE-a nije bilo u planovima evakuacije. Iz Beča je nekima od njih stigla neslužbena uputa da mogu pokušati pratiti međunarodne konvoje u vlastitim vozilima, ali da nema nikakvih garancija da će dobiti pomoć kada dođu do granice.
Premda bez koordinacije, deseci ukrajinskih pripadnika OSCE-a uspjeli su izaći iz zemlje na taj način. Muškarci su ostali - svi u dobi od 18 do 60 godina morali su ostati u Ukrajini kao vojni obveznici.