Proces opoziva u Sjedinjenim Državama osmislili su osnivači države kako bi visoko pozicionirani dužnosnici odgovarali za svoje postupke, uključujući i predsjednika.
Osnove za opoziv navedene u američkom ustavu općenite su i uključuju mito, izdaju i takozvana "teška zlodjela i prijestupe".
Formulacija u ustavu ljestvicu za opoziv postavlja visoko, ali zastupnicima daje i dosta prostora za manevriranje.
Opoziv se u praksi odvija u dva koraka, što je odraz činjenice da američki Kongres ima dva doma. Iako je proces jasno političke naravi jer ga vode zastupnici, osmišljen je tako da zrcali pravni postupak.
Zastupnički dom i njegovi odbori djeluju kao istražitelji i porota, te odlučuju po kojim će se člancima optužiti američkog čelnika.
U slučaju trenutnog američkog predsjednika Donalda Trumpa, donji dom ga je prošli mjesec optužio u dva članka.
Proces se sad preselio u Senat koji će mu suditi. Kako bi se predsjednik opozvao s dužnosti potrebne su ruke dvije trećine zastupnika gornjeg doma. Suprotno od postojećeg saziva Zastupničkog doma, u Senatu većinu drže republikanci.
Suđenje predsjedniku države vodi predsjednik Vrhovnog suda, u ovom slučaju John Roberts.
Dosad je proces opoziva proveden protiv samo trojice američkih predsjednika. Prvi je bio Andrew Johnson 1868., koji je tankom većinom u Senatu oslobođen optužbi. Zastupnički dom je izglasao opoziv i Billa Clintona, no nakon suđenja u Senatu 1999. ostao je na vlasti.
Richard Nixon 1974. je dao ostavku nakon skandala Watergate, izbjegnuvši time opoziv. On je jedini američki predsjednik koji je odstupio s dužnosti.
Opozivom je s funkcija uklonjeno osmero dužnosnika, svi su bili savezni suci.