TURSKA VS GRČKA

Kako se rasplamsao sukob star 100 godina, koja je uloga Cipra i zašto je Erdogan sve pogoršao

Najnoviji razvoj događaja je alarmirao EU i Njemačku: ‘Aktualna situacija je igra s vatrom i najmanja iskra može izazvati katastrofu‘
Recep Tayyip Erdogan (gore desno); Kiriakos Micotakis (dolje lijevo)
 Adem Altan/afp; David Gowans/Alamy/Profimedia; Urak Akay/anadolu Agency; Pacific Press/ddp Usa/profimedia

U kolovozu su se u istočnom Sredozemlju jedan turski i jedan grčki ratni brod opasno približili jedan drugome. Francuska je u znak podrške Grčkoj poslala svoje ratne brodove u to područje. Time su tri partnera iz NATO-a bila uključena u incident.

Vječiti sukob oko otoka

Spor oko nalazišta plina u istočnom Sredozemlju tinja već mjesecima. Najnoviji razvoj događaja je alarmirao Europsku uniju i Njemačku kao trenutno predsjedavajuću Vijećem EU-a. "Aktualna situacija je igra s vatrom i najmanja iskra može izazvati katastrofu", rekao je ministar vanjskih poslova Heiko Maas nakon razgovora s predstavnicima grčke i turske vlade, piše Deutsche Welle.

Korijen sukoba leži u ugovorima starim gotovo 100 godina. Nakon Prvog svjetskog rata je Sporazumom iz Lausanne definirano područje današnje Turske. Nasljednica Osmanskog carstva je izgubila gotovo sve otoke u Egejskom moru koji su pripali Grčkoj. Atena i Ankara se od tog razdoblja svađaju oko isključivih gospodarskih zona oko otoka i turske obale.

Ove svađe su 1996. gotovo dovele do otvorenog ratnog sukoba kada su se turski specijalci iskrcali na jedan nenaseljeni grčki otok. EU je 2000. još jednom definirao maksimalnu pomorsku granicu i to u korist Grčke. No već nekoliko godina turski predsjednik Tayyip Erdogan traži novu definiciju sporazuma. Grčka u isto vrijeme ustrajava na aktualnom stanju i žali se na Erdoganove fantazije o Turskoj kao velesili.

Zamrznuti problem zvan Cipar

Daljnja jabuka razdora je Cipar čiji sjeverni dio je Turska okupirala 1974. Ovaj sukob već desetljećima nagriza odnose Turske i EU-a, pogotovo otkako je 2004. ostatak Cipra primljen u Europsku uniju. Sada Turska dodatno dolijeva ulje na vatru probnim bušenjima u moru ispred okupiranog sjevernog Cipra.

Sjedinjene Američke Države su reagirale tako da su Cipru ukinule embargo za oružje. Turci su se povukli nakon što je Washington poslao nekoliko ratnih brodova u ovo područje. Treba napomenuti i da je američka kompanija Exxon Mobile tu aktivna.

Turska je u studenom prošle godine s Libijom potpisala "Memorandum o razumijevanju" koji Turskoj jamči gospodarsko korištenje praktički od Krete do Cipra. EU je naravno prosvjedovao i postavio pitanje kako Libija i Turska bez međunarodne potpore mogu dogovarati nešto na štetu treće strane.

Kao odgovor na sporazum Turske i Libije Atena je s Egiptom potpisala sličan sporazum koji naravno proturječi onom između Turske i Libije. Grčka i Cipar su osim toga s Izraelom potpisale sporazum o gradnji plinovoda koji bi u potpunosti zaobilazio Tursku i njezine interese.

Tu je još i Plinski forum za istočno Sredozemlje (EMGF) kojem pripadaju Grčka, Cipar, Izrael, Egipat, Italija, Jordan i Palestina, ali ne i Turska. Ankara ovu grupu naziva "antiturskim forumom". U međuvremenu su se ovom "protuturskom savezu" pridružili i Ujedinjeni Arapski Emirati koji se vide kao suparnici Turskoj i koje smeta koketiranje Ankare s islamističkim skupinama poput Muslimanske braće.

Leđa uz zid

U ovakvoj situaciji se Turska nalazi leđima uza zid. No Ankara ima razloga biti nezadovoljna načinom na koji je riješeno korištenja njezinog susjednog pomorja i svoje nezadovoljstvo bi mogla iznijeti i pred Međunarodni sud u Den Haagu.

No umjesto toga Erdogan igra na kartu agresije i vojnim sredstvima pokušava oživjeti nekakav velikoturski san. No nacionalistički tonovi iz Ankare doprinose samo tome da se redovi protiv Turske zbijaju.

Nakon razgovora s njemačkim kolegom Maasom turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu je signalizirao posredovanje EU-a u sukobu s Atenom. EU se međutim nalazi u neugodnom položaju: s jedne strane Bruxelles se prema Ankari odnosi u rukavicama jer strahuje od pucanja sporazuma  s Turskom o zadržavanju izbjeglica. S druge strane je obvezan zauzeti stranu svojih članica Grčke i Cipra.

Kratkoročno bi napetost mogla biti smanjena približavanjem Turske EMGF-u. No dugoročno će pomoći samo međunarodni pregovori o nadležnostima u regiji kad je u pitanju pomorsko pravo, piše Deutsche Welle.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
09. listopad 2020 17:54