Fašistički juriši na sjedišta vlade i sindikata u Rimu iznenadili su u subotu uvečer policiju koja nije uspjela obraniti sjedište Talijanske opće konfederacije rada (CGIL) i koja je u večernjem "prime timeu" grčevito držala liniju južne bojišnice na samo nekoliko metara od ulaza u Palaču Chigi, sjedište Predsjedništva vlade.
Talijanski fašisti. predvođeni bukačima i nasilnicima iz organizacije Forza Nuova (Nova snaga), preuzeli su inicijativu u manifestacijama protiv cijepljenja, potvrdâ o imunosti, te obaveze korištenja tih potvrda za ulaz na radna mjesta počev od sljedećeg petka. Među njima je bio i Giuliano Castellino, vođa Forze Nuove.
Manifestacije su u subotu održane u više talijanskih velikih gradova, a najbrojnije u Milanu i, osobito, Rimu. U Metropolitanskome glavnom gradu, kako se pompozno naziva proširena Rimska općina, prosvjednici su – ne pitajući dozvolu okupljanja – u subotu popodne zauzeli prostranu rimsku Piazzu del Popolo, improvizirajući prosvjed sjedenjem (sit-in). Rimska Policijska uprava (Questura), u stalnom kontaktu s ministricom unutrašnjih poslova Lucianom Lamorgese, dala se povući za nos tim miroljubivim početkom.
Kada su prosvjednici, predvođeni notornom fašistima, gruhnuli niz Corso prema sjedištima vlade i Zastupničkog doma, na putu su zatekli samo tri oklopna policijska vozila i nedovoljan broj interventnih policajaca.
Dok su se policajci junački angažirali u obrani vlasti i njenih simbola, druga grupa napadača krenula je lateralno niz Corso d'Italia, provalila u sjedište CGIL, devastirala urede i inventar, dok je sami radnici nisu suzbili i izbacili, manji dio njih kroz vrata, veći kroz prozore, u pravoj pravcatoj bitci, ali bez uporabe oružja osim komada namještaja i ponekih zastavnih stjegova.
Tajnik CGIL Maurizio Landini bezrezervno je napadače opisao kao „fašističke skvadriste“. Solidarnost Landiniju i sindikatima te osudu nasilja izrazili su predsjednici Republike odnosno vlade Sergio Mattarella i Mario Draghi. On je provalu fašističkog bijesa nazvao „neprihvatljivim zastrašivanjem“. Ni protiv Draghija manifestanti ne štede uvrede.
Policija je onamo, na sjeveroistočnu bojišnicu, prispjela kad je radništvo već razbilo fašiste, jureće podržati svoje kamerate na južnoj i istočnoj bojišnici, niz Corso odnosno Tritonovu ulicu.
Prosvjednici su nadirali izvikujući parole: „Ubojice!“, „Sloboda!“.
Policija je uzalud provodila „juriše olakšavanja“, razgonila šmrkovima, prašila suzavcem. Fašisti su im uzvraćali maksipetardama i „topovskim udarima“. Dok su policajci odozgo mlatili pendrecima, dotle su ih fašisti odozdo tetošili udarcima nogu u gojzericama i inoj potežoj obući. Prvo su visoko vili talijanske državne trobojnice, a onda su stjegove s tim barjacima koristili kao poslovične kôce, nastojeći policajcima prebiti ruke s pendrecima. Policija se povlačila „uredno i organizirano“, gubeći teren.
Poprište odlučujuće bitke bila je Piazza Colonna pred Palačom Chigi, gdje su fašisti pokušali ponoviti uspjeh Trumpovih ovogodišnjih bogojavljenskih jurišnika na Kongres USA.
Gotovo sve talijanske političke stranke su, naglašavajući pravo građana na manifestiranje svojih stavova, oštro osudile pretvaranje manifestacija u akcije nasilja i razaranja. Iz općeg zbora izdvojio se Matteo Salvini, vođa suverenističke Lige, pitijskom izjavom kojom je zapravo podržao ideale prosvjednika. Možda ga muči bojazan da bi bez toga u drugom krugu djelomičnih lokalnih izbra za osam dana mogao stradati i gore nego je već nagrabusio u prvom krugu.
Snažne osude izrekli su vođe stranaka ljevice i lijevog centra te ministar vanjskih poslova Luigi Di Maio u ime populističkog PoKreta 5 zvjezdica. S desnog centra je nasilnike osudio Antonio Tajani, sada koordinator Berlusconijeva pokreta Forza Italia
.
Jednu od najžešćih osuda izrekla je Giorgia Meloni, šefica postfašističke Braće Italije, sada više jedine nego glavne stranke u oporbi. Meloni se redovito svrstava na stranu snaga reda i poretka. Ona je samo dan ranije istupila povijesnom izjavom: „U DNK Braće Italije nema fašističkih, rasističkih, antisemitskih nostalgija. (…) Za njih tu nema mjesta. (…) Ljevica koristi nostalgičare fašizma kao korisne idiote…“.
U Milanu su sukobi oko 5000 manifestanata s policijom kulminirali u tučnjavi kod Glavne željezničke stanice.
