Aleksandar Vučić stjeran je u kut zbog Kosova i sankcija Rusiji. Gabriel Escobar, specijalni američki izaslanik za zapadni Balkan, jasno je poručio da je krajnji cilj dijaloga međusobno priznanje dviju država. Vučić mu je na Instagramu poručio "samo sanjaj" i pribjegao svom isprobanom i pohabanom receptu: odgađanje, otezanje, izbjegavanje i pokušaj nastavka sjedenja na više stolaca.
Tako je našao "spasonosnu" formulu i najavio prijevremene izbore, kažu u rujnu, te povratak u premijersku fotelju. Trenutačno mu traje drugi predsjednički mandat, a prema Ustavu, to je i zadnji, iako su se već pojavili prijedlozi da učini isto što i Putin, tj. unese ustavne izmjene kojima bi anulirao mandate i sve pokrenuo ispočetka. Ovih dana napravio je uobičajen dramolet u skupštinskoj raspravi o Kosovu i rekao da bi mogao uvesti sankcije Rusiji, da ih sam ne dobije te da neće "nikad priznati Kosovo", pa sad kad je pristao na prijedlog EU, nema kamo. Ponovno mora stvoriti atmosferu napetosti.
Naime, pravdajući se izborima, Vučić će opet govoriti da prije sastavljanja nove vlade ništa ne može učiniti, da nema mandat za tako važne odluke i slično. Sjetimo se da mu je nakon prošlogodišnjih izbora trebalo gotovo osam mjeseci da sastavi vladu, iako je imao čistu situaciju već nekoliko dana nakon izbora. Sada bi on sve to ponovio, pa ako mu upali, otegnuo duboko u 2024. godinu, a dotad, misli si on, možda Putin nešto napravi u Ukrajini što bi mu pogodovalo. Doduše, trenutačno mu igra na kartu Rusije ne ide baš, iako je uporan i baca stalno na taj sve istrošeniji adut.
To je omiljeni Vučićev manevar, prolongiranje, jer zapravo unatoč tome što je više od deset godina na vlasti, njegov je najveći doseg "nečinjenje" i otezanje. Stalno ponavlja isto ako mu prolazi i misli da je tu vješt, a smisao je samo što dulji opstanak na vlasti. Vučić nije političar koji gradi, on funkcionira na stalnom stvaranju alarmantne i disfunkcionalne atmosfere te prikazivanju sebe kao jedinog koji može izvući Srbiju iz situacije koju, apsurda li, upravo on neprestano producira.
Građansku opoziciju praktički je uništio ili je natjerao da stalno dokazuje domoljublje i privrženost naciji i državi, a uz pomoć brojnih ultraradikalnih grupacija koje ionako kontrolira, i koje su izašle iz istog miljea kao i on, nastoji zastrašiti Zapad da je bolje držati se njega, nego da dođu, navodno, gori od njega.
Vučić je cijelu državu pa i dobar dio Srba učinio svojim taocima, a politika na koju se on oslanja još je na pozicijama koju je imala uoči balkanskih ratova početkom 20. stoljeća ili ih vuče još iz 19. stoljeća: teritorijalno proširenje, izlazak na more, svi Srbi u jednoj državi, stožerna država Balkanu i slična "boranija" "srpskog sveta" na tragovima današnje ratne retrogradne neoimperijalne i neokolonijalne politike Vladimir Putina.
Koliko će mu to prolaziti, vidjet ćemo, zato što su Washington i Bruxelles odlučili okončati "kosovsku sagu" te ga natjerati da uvede sankcije Rusiji jer će ostati bez "para" EU. Njega manje brine to što bi pristupni pregovori bili na ledu. Ionako stalno ističe da je samo 40-ak posto Srba za članstvo u EU, ali svjestan je da može ostati bez investicija i pristupa fondovima. No, sada bi on ponovno otezao, jer misli da je u ovom trenutku SAD-u najvažnije da se Srbija odlijepi od Rusije, pa želi dobiti na vremenu.
On bi možda i uveo sankcije Rusiji, ali toliko puta je rekao da neće i u Srbiji je upravo on stvorio prorusko, odnosno proputinovsko okruženje, da treba napraviti određene pripreme, a pribojava se i oštre reakcije Moskve. Doduše, oni su, barem na površinskoj razini, prilično benevolentno reagirali na tu mogućnost, ali kad se nekoliko puta prije najavljivala ta mogućnost, Moskva je prilično jasno slala poruke da vrlo lako može okrenuti svoju "kosovsku politiku".
Naime, srbijanska javnost je uvjerena, a moguće da je u to povjerovao i Vučić, da uz pomoć Rusa mogu obrnuti situaciju u vezi s Kosovom te da o ishodu rata u Ukrajini ovisi i njihova sudbina. No, na novim izborima, ne promijeni li se nešto u zadnji čas, Vučić bi se opet nešto rado rješavao Ivice Dačića i SPS-a, koje nevoljko prima u svoj klub. No, on mu je odmah iskazao lojalnost i rekao da "SPS ostaje uz Vučića i njegovu politiku". Bit će tu još igrarija.
Vučić, dakle, pokušava sve ponoviti i nada se da će mu ponovno uspjeti i da će Zapad pristati na njegovo novo iscrpljivanje "nerava". Vidjet ćemo.
