Za osvetu državi koja drži u zatvoru anarhista terorista Alfreda Cospita talijanski anarhisti ustanici su u Rimu u dva odvojena atentata spalili 22 školska autobusa na električni pogon, te 16 poštanskih dostavnih vozila.
Anarhistima ustanicima sami sebe nazivaju pripadnici političke struje koja smatra da se oružanim odnosno saboterskim akcijama treba boriti protiv države, protivno strategiji koju su zastupali povijesni osnivači anarhističkog pokreta, poput Bakunina ili Kropotkina.
Na svom blogu ti su anarhisti ustanici obznanili: "Pozdravljamo 150. dan štrajka glađu našeg brata i druga Alfreda Cospita poklonivši sebi radost što smo ognjem napali infrastrukture talijanske države. Konkretno spalili smo 16 automobila u vlasništvu Talijanske pošte."
Kuriozan je tok misli koji smatra da državu pogađa ako na nekom području dostava pošte kasni, jer u Italiji ona zna epski kasniti i bez ikakve anarhističke intervencije. Odnosno, ako je to mjerilo, poštanska birokracija i dezorganizacija je daleko moćniji anarhistički pokret od ustaničkih potpaljivača. Još je kurioznije ako potpaljivači zaista smatraju da će država očajavati ako nekoliko stotina školske djece bude prisiljeno riskirati sigurnost, možda i život, u redovitome gradskom prometu. I da će to povećati razinu sloboda u talijanskom društvu. Ali ulazak u meandre takve političke misli nadilazi analitičke mogućnosti ovog novinara.
Anarhisti ustanici već su i ranije podržali Cospita trima terorističkim atentatima protiv talijanskih diplomata u Ateni, Berlinu, odnosno Barceloni.
Cospito zahtijeva da mu se ukine mjera najstrožeg zatvora, po članku 41bis Kaznenog zakonika, koji predviđa strogu izolaciju za mafijaše i teroriste, eda bi se spriječilo njihovo zapovijedanje i iz tamnice.
Kao što smo već javljali, Cospito je svoje ideale zastupao tako što je propucao pištoljem nogu Ansaldovu menedžeru Robertu Adinolfiju, za što je pravomoćno osuđen na višegodišnji zatvor. Strogu izolaciju je dobio, prije pravomoćne presude, za više podmetnutih bombi. On je, naime, podmetnuo dvije bombe, prvu da izazove buku i privuče policiju, te drugu, s detonacijom pola sata kasnije, napunjenu priručnim kartečom, kako bi pobila ili ozlijedila što više policajaca i vatrogasaca koji bi došli intervenirati nakon prve bombe. To jest podlo i to jest terorizam. Ipak, nijedno čeljade nije stradalo ni od prve bombe, a ni od druge, jer su policajci i vatrogasci zakasnili na intervenciju pa nisu bili prispjeli na područje prve eksplozije.
Cospito zahtijeva ne samo da se njega oslobodi izolacije, nego i da se ona ukine za sve, dakle i za mafijaše, od kojih su neki osuđeni za više stotina ubojstava, te da doživotni zatvor ne smije trajati doživotno. Kaže da će štrajkati dok se to ne ostvari. Ostavio je napismeno da ne dopušta da ga hrane na silu. Spreman je umrijeti, kaže. Zasad je ostvario rekord u trajanju štrajka glađu.
Ne popuštaju ni vlada ni sudovi. A zapravo nemaju pravnu osnovu za popuštanje. Ne popuštaju ni anarhisti ustanici, a njima pravna osnova ni ne treba. Kaos