NEMIRI U ZEMLJI

Kaos u Tunisu neki nastoje povezati s koronom, ali u pozadini ‘puča‘ je nešto drugo, indikativan je i izgon Al Jazeere

Bivši tuniski predsjednik Mancef Mazouki je postupak aktualnog predsjednika Kaisa Saiedija nazvao pučem
Hichem Michichi, prosvjedi u Tunisu, Kais Saiedi
 Afp

Jedva da je objavio svoju odluku, tuniski predsjednik Kais Saiedi se prebacio u modus opravdavanja: on je samo djelovao u skladu s Ustavom kada je otpustio premijera Hichema Michichija i raspustio parlament na 30 dana, piše Deutsche Welle.

Pravnik Saiedi se poziva na Ustav i to na onaj dio koji „pod prijetnjom opasnosti po jedinstvo, sigurnost i neovisnost zemlje“ dopušta neobične mjere. Pritom je, kako kaže, obavijestio i sve potrebne institucije: premijera i predsjednika parlamenta Rachida al-Ghannouchija.

Na verziju suprotno od predsjednikove nije trebalo dugo čekati. Još u nedjelju navečer je Ghannouchi, koji je istodobno i predsjednik umjerene islamističke stranke Ennahda, krenuo u protunapad. On je medijima dao do znanja da ga predsjednik nije konzultirao prije svog poteza te da isto tako ne može biti riječi o opasnosti po zemlju koja bi opravdavala raspuštanje parlamenta. Prije bi se moglo reći da je sam predsjednik počinio puč protiv „revolucije i Ustava“, zaključio je Ghannouchi.

Rasprava među pravnicima

Slično na razvoj događaja gleda i pravnik Sana Ben Achour. On u razgovoru za DW govori o „crnom danu“ u povijesti Tunisa. On tvrdi da je pozivanje na Članak 80 Ustava „čista predsjednikova interpretacija“. „Tunisu prijeti diktatura“, zaključuje ovaj pravnik, a piše Deutsche Welle.

Profesor prava Rabeh Kraifi je suprotnog mišljenja i kaže da ustavni suci u Tunisu još uvijek nisu izabrani pa da je prema tome predsjednik jedini koji ima pravo primjenjivati Ustav. Pa je prema tome i predsjednikov postupak pravno gledano potpuno ispravan.

Stranačka konkurencija

Pravna zavrzlama oko predsjednikove odluke samo pokazuje do koje je mjere Tunis u stranačko-političkoj krizi i u kojoj mjeri ona vrši pritisak na sudionike, posebice na samog predsjednika koji očito više nije u stanju većinu Tunižana uvjeriti u ispravnost svojih odluka. Iza predsjednika stoje njegovi sljedbenici koji su proteklih nekoliko dana prosvjedovali tražeći ostavku vlade i raspuštanje parlamenta.

Zapravo je, kako kaže voditelj ureda njemačke zaklade Friedrich Ebert u Tunisu Johannes Kadura, ovo dosadašnji vrhunac svađe predsjednika s jedne i premijera i predsjednika parlamenta s druge strane. Ova svađa je dovela do političke blokade zemlje koju si gospodarski nagrizena zemlja uopće ne može priuštiti.

Napetosti su započele početkom godine kada je premijer Mechichi u sklopu preustroja vlade htio ukloniti nekoliko ministara i zamijeniti ih novima koji međutim nisu bili bliski samom predsjedniku na što ih je ovaj odbio imenovati. Saied je ministre optužio da su bili upleteni u korupciju. No tuniski mediji su pretpostavljali da se radi o borbi za prevlast u samoj vladi i pitanju tko ima više "svojih ljudi" u kabinetu.

Da su predsjednikove najnovije odluke donesene u pozadini političkih sukoba ukazuje i nedavno zatvaranje tuniske podružnice medijske kompanije Al Jazeera. Sjedište ove kompanije je u Kataru, zemlje koja podržava Muslimansku braću koja je opet povezana s islamističkom tuniskom strankom Ennahda. Tako ispada da bogati zaljevski emirat posredno financira ovu stranku s kojom predsjednik nije u najboljim odnosima.

Iznevjerena očekivanja

No ova politička krize svoje korijene ima u jednoj dubljoj, gospodarskoj krizi koje zemlju potresa već godinama.

Od revolucije prije deset godina se gospodarska situacija za stanovnike Tunisa nije poboljšala. Zbog toga vlada veliko razočaranje koje se sada izražava i politički", smatra Johannes Kadura.

Tunis je u neku ruku ishodište tzv. Arapskog proljeća 2011. koja je u samoj zemlji imala za posljedicu svrgnuće autoritarnog predsjednika Zine al-Abidine Ben Alija, a iskra revolucije se prenijela i na regiju gdje su u Libiji i Egiptu svrgnuti dugogodišnji vlastodršci.

No političke promjene nisu donijele gospodarski oporavak. Naprotiv: stanje se u posljednjih deset godina pogoršalo. Državno zaduženje prema nekim procjenama iznosi 84 posto, nezaposlenost je službeno 17 posto ali se stvarna brojka smatra mnogo višom. Vlasti su u suradnji sa Svjetskim monetarnim fondom planirale strukturne reforme koje međutim nikad nisu zaživjele.

Nepovjerenje u politiku

Sve je to među širokim narodnim masama izazvalo nepovjerenje u političke strukture. Mladi ili se okreću ekstremističkim skupinama ili pokušavaju pobjeći u Europu. Jedan dio se okreće nasilnim prosvjedima. Jedino u čemu su Tunižani složni je nezadovoljstvo korupcijom i crnom ekonomijom zbog čijeg bujanja prema nekim procjenama propada 50 BDP-a.

I pandemija koronavirusa je ostavila traga: dosad je, prema podacima Sveučilišta Johns Hopkins, 570.000 građana Tunisa zaraženo, 18.600 je do sada umrlo od posljedica zaraze. U potpunosti je cijepljeno svega sedam posto stanovništva. Situacija u tuniskim bolnicama je, kako je to u svibnju rekla liječnica Omaima El Hassani iz Udruge mladih liječnika Tunisa, „kao u ratu“. Prema njezinim riječima je zdravstveni sustav u Tunisu „pred kolapsom".

Ovakav razvoj situacije, kako kaže Juhannes Kadura iz, njemačkim socijaldemokratima bliske, zaklade Friedrich Ebert, pridonosi daljnjem bujanju nezadovoljstva građana. Kako će se kriza dalje razvijati je još uvijek nepregledno. „Kratkoročno će sve ovisiti o tome kako će dvije suprotstavljene grupe mobilizirati svoje pobornike. U ekstremnom slučaju zemlja može utonuti u politički kaos“, kaže Kadura. presudno će biti i ponašanje vojske.

Bivši tuniski predsjednik Mancef Mazouki je postupak aktualnog predsjednika nazvao pučem. „Političke krize se u razvijenim zemljama rješavaju na temelju zakona. No mi smo načinili ogroman korak unatrag i krećemo se u smjeru diktature“, zaključio je bivši predsjednik.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. siječanj 2023 17:41