Otkako je u srijedu prikazana Papina izjava u dokumentarcu "Franciscus" da i homoseksualni imaju ljudsko pravo na obitelj, te da to pravo treba zakonski zaštititi civilnim zajednicama (što se u Hrvatskoj zove: životno partnerstvo), svijet o tome ne prestaje govoriti, a Vatikan ne prestaje šutjeti.
Možda je Papa jučer ipak odgovorio indirektno, zahvaljujući tome što liturgija za tu nedjelju predviđa citat iz Evanđelja gdje Isus, na pitanje koju od Božjih zapovijedi smatra najvažnijom, odgovara ne jednom od Mojsijevih Desetorih, nego drugim dvjema također Mojsijevima: "Voli Gospodina Boga svoga svim srcem, svom dušom, svim bićem" i "Voli bližnjega kao samoga sebe", poučivši da "o tim dvjema zapovijedima ovise Zakon i Proroci".
Ako se ljubav spram Boga mjeri ljubavlju spram bližnjega, ako nam kažu da volimo neprijatelja, logika pita kako može biti pobožan tko ne voli homoseksualnoga bližnjega?
"Sve to je stvorilo veliku konfuziju, […] vjernici su posve izgubljeni", pretjeruje kardinal Gerhard Ludwig Müller, urednik cjelokupnih djela Benedikta XVI, bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere koga Frane nije htio potvrditi kad mu je istekao prvi mandat. "Lojalan sam Papi, ali on nije iznad Riječi Božje", sugerira kardinal Müller da je papa Bergoglio prekršio Božji pravorijek.
Müller kaže da Riječ Božja vrijedi za sva vremena, da je u Knjizi Stvaranja navedeno da je Bog stvorio ženu i muškarca, da je svaki papa dužan propovijedati naravno moralno pravo koje države moraju poštovati, da su civilne zajednice krinka za homoseksualni brak. Štoviše, kardinal podsjeća da je nekog papu, Honorija I, osudio koncil. Zaboravlja podsjetiti da ga je koncil u Carigradu prokleo, zbog monoteletizma, pola stoljeća nakon smrti, te da je Katolička crkva od XV stoljeća prosudila da Honorije nije bio krivovjeran, nego neoprezan u iskazu.
Kardinal prelazi preko Franine teze da je Bog stvorio i voli homoseksualne. Priznaje da Frane nije blagoslovio homoseksualne brakove ali naglašava da se tako piše u medijima. "Morao bi biti oprezniji", sudi kardinal Müller.
Do prije četrdesetak godina pape su govorile uglavnom dokumentima. Od sv. Wojtyłe nadalje istupaju, daju intervjue, twittaju. A urednici "nabriju" naslove, a publika vjeruje da je u naslovu sažetak vijesti. Ima tu još neopreznih.
Istina, Frane je otišao dalje od onoga što je kao vjersku istinu utvrdila Kongregacija za nauk vjere dok joj je prefekt bio Joseph Ratzinger a supotpisao sv. Ivan Pavao II. Ali sada je Frane papa i vrhovni autoritet. Stav je izrekao kao osobno mišljenje a ne kao vjerski nauk. S druge strane, i tu je Müller u pravu, Papa je vazda Papa, nije privatno gospodin Bergoglio. Pa to vjerojatno objašnjava vatikanski mûk.
Ali još ranije ove godine dresdenski katolički biskup Heinrich Timmerevers je izjavio da ne vidi zašto ne bi blagoslovio homoseksualni par, jer je blagoslov namijenjen osobama.
Kardinal Matteo Zuppi, u predgovoru knjizi "Crkva i homoseksualnost" hvali Boga tezom "različitost je bogatstvo". Očito, za dio Müllerovih kolega nije sva rasprava zaključena u Mojsijevo doba. Možemo očekivati njezine nove plamsaje.