Dvadesetjednogodišnja Indonežanka Yuni mirno je stavila torbu pred carinika u zračnoj luci Hong Konga. Trenutak poslije, kad je vidjela kako se pod njegovim skalpelom rastvara torba i otkriva svjetlucavi prah, shvatila je da je prevarena. Završila je u zatvoru zbog krijumčarenja droge.
Nekoliko sati prije nego što je poletjela iz glavnog grada Kambodže, Phnom Penha, jedan muškarac dao joj je tu torbu.
Trebala je posao, a on je trebao biti njezin novi šef. U torbi je odjeća, rekao je, i dobit će 1000 dolara ako je odnese u Hong Kong. U torbi su bila dva kilograma metamfetamina, vrijedna 140.000 dolara. Yuni je završila u zatvoru u dijelu svijeta u kojem se krijumčarenje drogom kažnjava doživotnim zatvorom ili smrću.
Kako države istočne i jugoistočne Azije pooštravaju mjere protiv krijumčarenja droge tako se zatvori pune ženama. Čak 82 posto žena u zatvorima na Tajlandu tamo je završilo zbog droge, kao i 53 posto na zatvor osuđenih Filipinki. Kako posao postaje sve opasniji tako bossovi regrutiraju sve više žena: mladih, siromašnih, u teškoj egzistencijalnoj situaciji.
Indonežanka uhićena na aerodromu u Hong Kongu ništa nije mogla reći o porijeklu droge: tipa koji joj je dao torbu tek je upoznala, rekao joj je da se zove Peter. To je trebao biti njezin šef, a put iz Kambodže u Hong Kong trebao je biti prvi zadatak na novom poslu koji joj je sredila jedna sunarodnjakinja. Yuni je poslije shvatila da je bilo jako glupo prihvatiti tu torbu, a da nije niti pogledala što je u njoj.
No, činjenica da u torbi nisu pronađeni njezini otisci pomogla joj je da uvjeri suce kako nije imala pojma što nosi. S policajcima je otišla do hotela gdje je trebala dočekati osobu koja će preuzeti torbu. Nitko nije došao.
Danas je jugoistočna Azija centar svjetske trgovine metamfetaminom, “teške” 61 milijardu dolara godišnje samo u azijsko-pacifičkoj regiji. Nekadašnja polja opijumskog maka ustupila su mjesto tajnim laboratorijima jer potražnja za sintetičkim drogama nadmašuje potražnju za heroinom. Hong Kong je glavna tranzitna točka.
Žene iskorištene kao mule, kao često nevoljni prenositelji droge, kažnjavaju se zatvorom od 14 do 20 godina, prenosi odvjetnička kuća Linklaters (Linklaters for Penal Reform International). Policija uhićuje sitne ribe, upozorava John Wotherspoon, svećenik koji posljednjih sedam godina pomaže uhićenim žrtvama krijumčarenja droge u Hong Kongu.
Krijumčari su vješti u pronalaženju osoba koje su u problemima, jako trebaju novac i lako ih je prevariti.
Na vrhu piramide su muškarci, a na dnu, tamo gdje je zarada najniža i rizik najveći, sve su češće žene.
Svjedočanstva
Od 2013. otac John moli zatvorenice da pišu o svojim iskustvima, a potom ta svjedočenja objavljuje na svom blogu. On putuje i traga za dokazima kako bi pomogao nasamarenim ženama. Kad je svećenik Indonežanki Yuni pokazao fotografiju Petera, tipa koji joj je dao torbu i poslao je na avion za Hong Kong, Yuni je reagirala suzama i ljutnjom.
John je odletio u Kambodžu da nađe Petera jer 21-godišnja Yuni nije bila jedina žrtva tog čovjeka. Nije ga uspio naći, ali sve što je saznao svećenik je ispričao policiji, udrugama za ženska prava i medijima. Nada se da će tako priča doći do što više ljudi pa će sve manje djevojaka biti uhvaćeno u zamku.
Zahvaljujući pomoći svećenika, Yuni je slobodna, kao i još jedna djevojka koja je dvije godine ranije upala u istu stupicu. Ista Indonežanka upoznala ju je s njim i njoj je Peter dao torbu da je ponese, a on će doći za njom. S tim da ta djevojka nije bila u potrazi za poslom, nego za novom ljubavlju koja će joj pomoći da se izvuče iz nesretnog braka. Romantični Peter odveo ju je u zatvor i potom nestao, ali je nesretna djevojka nakon dvije i pol godine uz puno sreće uspjela izaći. Četiri mjeseca poslije svjedočila je na suđenju Indonežanki Yuni.
Jako dugo je spol bio slijepa točka u našem shvaćanju kaznenog prava, kaže Delphine Lourtau za CNN. Ona je analizirala spolnu neravnopravnost u kaznenom progonu žena zbog trgovine drogom. Među ostalim, žene imaju slabiji pristup pravnoj pomoći i novcu za jamčevinu.
Nerijetko žene uhvaćene s drogom, na dnu lanca krijumčarenja, zarade višu kaznu nego muškarci na vrhu piramide. Bossovi su u stanju platiti skupe odvjetnike i mogu se nagoditi s tužiteljstvom oko nižih kazni jer raspolažu informacijama kojima mogu trgovati. Djevojke poput Yuni nemaju taj kapital.
Mreža droge
Australska kriminologinja Samantha Jeffries istraživala je međunarodnu trgovinu drogom u jugoistočnoj Aziji pa je razgovarala s brojnim tajlandskim zatvorenicama u Kambodži. Sve zatvorene Tajlanđanke nosile su drogu za nekog drugog, obično stranca s kojim su nerijetko bile u ljubavnoj vezi. Nijedna od njih nije se prije toga bavila kriminalom. Baš sve su pripadale ranjivoj skupini: siromašne, neobrazovane, bez izvora za život. Većina, ne sve, nije imala pojma da prenosi drogu.
Ako im se dogodilo da ih s drogom uhvate u Maleziji, velika je šansa da budu osuđene na smrt.
Prema podacima Amnesty Internationala, od veljače 2019. u Maleziji je izvršena najmanje 1281 smrtna kazna, većinom protiv dilera droge. Među osuđenima na smrt u tom je razdoblju bila 141 žena, a 95 posto njih osuđeno je zbog trgovine drogom. Za usporedbu, od muškaraca osuđenih na smrt, njih 70 posto kažnjeno je za šverc narkotika. A od žena osuđenih na smrt na malezijskim sudovima, čak 90 posto su strankinje, kojima se najteže braniti pred sudom.
Poučan je slučaj Maryam Mansour, samohrane majke iz Teherana, koja je uhićena u zračnoj luci u Kuala Lumpuru s Irancem koji se predstavio kao njezin dečko. Policija je u njezinoj torbi pronašla 2,2 kilograma meta. Tijekom ispitivanja njezin je pratitelj odgovarao na sva pitanja, i ona koja su postavljana njoj. Ona je tražila prevoditelja, ali on joj je rekao da se ne brine jer on govori engleski. Na kraju je on oslobođen uz jamčevinu, a ona je osuđena na smrtnu kaznu.
Zemlje se trebaju koncentrirati na kažnjavanje šefova bandi i organizatora krijumčarenja, a ne na kurire koji su nerijetko i sami žrtve organiziranog kriminala, poručuju iz UNODC-a, UN-ova ureda za borbu protiv droge i kriminala.