“SPD (socijaldemokrati) je glavna stranka ljevice u Njemačkoj. Naš je posao boriti se za častan postao i poštenu plaću, pravedan socijalni sustav, sigurne mirovine i društvenu koheziju. I to trebamo činiti u opoziciji Kršćanskim demokratima (CDU), a ne kao korektiv u koaliciji s njima.”
Te su riječi sukus političkog plana Kevina Kühnerta (28) koji je postao osoba o kojoj se najviše priča na njemačkoj političkoj sceni. Na kojoj se na velika vrata pojavio lani u studenome kad je izabran za predsjednika Jusosa, Jungsozialistena - mladeži SPD-a. I to osvojivši 75 posto glasova. To se nekako poklopilo s odlukom Martina Schulza, predsjednika SPD-a, da se krene u pokušaj formiranja nove velike koalicije s CDU.
Kreće u borbu
Mladi berlinski student političkih znanosti tome se odmah oštro i otvoreno suprotstavio i uzburkao stranačke redove jer mu stranu drže mnogi članovi. Kad je prije tjedan dana dogovoren okvirni dokument za formiranje nove velike koalicije, Kühnert nije časio ni časka. Odmah je najavio da Jusos kreće u borbu u svim ograncima SPD-a po saveznim državama protiv prihvaćanja tog dokumenta. U nedjelju se u Bonnu sastaje 600 izaslanika svih organizacijskih jedinica SPD-a i oni će glasati o prihvaćanju ili odbacivanju dokumenta koji ima 28 stranica. Jusos će ondje imati 80 do 90 predstavnika, i to su sigurni glasovi protiv. Savezna država Tiringija već je prije rekla da je protiv, prošle nedjelje je istovjetan stav izglasala i savezna država Saska-Anhalt, a onda i Berlin, očekivano - Kühnert se dobro pozicionirao u svojoj izvornoj stranačkoj jedinici. Iako je riječ o relativno malom broju glasova, proces je važan jer pokazuje trend: nezadovoljstvo članstva vodstvom koje se na izborima u rujnu suočilo s nezadovoljstvom birača. I preživjelo.
No, pobunu članstva ne bi: iz toga proizlazi i zabrinutost dijela stranke, ali i javnosti u Njemačkoj.
Manje od 20 posto
Ako Kühnert sruši veliku koaliciju, tada će Schulz morati dati ostavku, a zemlja će gotovo sigurno ići na nove izbore za koje SPD, kako sam priznaje, nije spreman. Stoga bi se moglo dogoditi da padne na manje od 20 posto podrške, što je najmanje od Drugoga svjetskog rata. No, neuspjeh u formiranju vlade bio bi težak udarac i za Angelu Merkel: sve je više glasova u njezinu CDU koji tvrde da joj je vrijeme prošlo i velika je vjerojatnost (oko 80 posto) da i oni potraže novog lidera. Dosta im je “merklen” - to je glagol koji je ušao u njemački jezik i znači “ne donositi odluke brzo, čekati”. A izveden je iz kancelarkina prezimena.
Tako govori lider mladeži: Pokušaj da se spasi stranka u raspadu
- “Ne možemo ući u novu izbornu kampanju dok nam ljudi na cesti govore: ‘Ne vidim nikakvu razliku između vas i CDU’.”
- “Nakon 12 godina na kancelarskom položaju Angela Merkel ne može pronaći koalicijske partnere. To je izravna posljedica njezina neprincipijelnog političkog stava ‘čekaj i gledaj’.”
- “SPD se ne bi smio bojati novih izbora.”
- “SPD se mora upitati kakva stranka želi biti u budućnosti. Kako možemo izaći iz začaranog kruga stalnih velikih koalicija? Kakvim političkim porukama želimo zagrijati ljude u Njemačkoj za nas?”
- “Obnova SPD-a dogodit će se u opoziciji ili se neće dogoditi.”
- “Ne mogu jamčiti da ćemo uspjeti. Ali, put koji smo izabrali proteklih godina nije donio rezultate. Ući u još jednu veliku koaliciju jer se bojimo alternative dovodi do toga da je SPD sve manji i manji.”
Klizanje udesno
Takav bi razvoj situacije vjerojatno doveo do skretanja CDU udesno (jedan od glavnih prigovora Merkel je skretanje ulijevo, što je dovelo do prelaska birača radikalno desnoj Alternativi za Njemačku i liberalima) i pobjede na izborima, ali bi opet trebalo tražiti novu koaliciju. No, FDP bi, prema anketama, osvojio oko deset posto glasova, a izjavio je da su spremni na koaliciju s CDU, ali bez Merkel.
Manjinska vlada
Jedini izlaz iz takvog scenarija bio bi pristanak Angele Merkel na manjinsku vladu, što ona odbija iako je na tu stranu počeo naginjati i Wolfgang Schäuble, predsjednik Bundestaga kojega ona zna poslušati. A sve je to pokrenuo Kühnert. Koji je pokazao europskim ljevicama da je politika prostor sukobljavanja ideja i da pokorno slušanje šefova stranke nije nužan put u uspjeh - eh, da je neki Kühnert hrvatskom SDP-u, ako toj stranci uopće više ima spasa.