Kina je prvi put gotovo otvoreno priznala postojanje golemih polja silosa za interkontinentalne balističke projektile čija je izgradnja godinama izazivala zabrinutost i nagađanja na Zapadu, javlja specijalizirani vojni portal Defence Blog.
Kineska državna televizija CCTV u dokumentarcu snimljenom povodom 99. godišnjice osnutka Narodnooslobodilačke vojske prikazala je vojnog inženjera koji govori o višegodišnjem radu na izgradnji onoga što naziva "kućama za projektile" u pustinjskim područjima zapadne Kine.
Riječ je o prvom slučaju da je izvor izravno povezan s kineskom državom javno govorio o velikom projektu raketnih silosa otkako su njihovo postojanje 2021. godine otkrile satelitske snimke.
Inženjer je predstavljen kao Cui Daohu, pripadnik neimenovane brigade Raketnih snaga Narodnooslobodilačke vojske. U dokumentarcu opisuje snažan pritisak da golemi građevinski projekt bude završen u predviđenom roku.
Sateliti otkrili oko 320 silosa
O razmjerima kineskog projekta prvi su prije nekoliko godina počeli izvještavati istraživači koji su analizirali komercijalne satelitske snimke.
Otkrivena su tri velika polja u zapadnoj Kini s ukupno oko 320 silosa za interkontinentalne balističke projektile, uz povezani poligon za obuku kod Jilantaija.
Otkriće je otvorilo pitanje mijenja li Peking svoju dugogodišnju nuklearnu strategiju i odustaje li od politike prema kojoj Kina neće prva upotrijebiti nuklearno oružje.
Peking je takva tumačenja odbacivao. Kina je i u dokumentu o kontroli naoružanja objavljenom 2025. ponovila da svoj nuklearni arsenal održava na "minimalnoj razini potrebnoj za nacionalnu sigurnost". O samim poljima silosa kineske su vlasti, međutim, godinama izbjegavale javno govoriti.
Iz Pekinga stizalo samo jedno pitanje
Posebno je zanimljiv dio dokumentarca u kojem Cui opisuje koliko je kineskom vodstvu bilo važno da projekt bude završen na vrijeme.
Cui je od 2023. vojni izaslanik u kineskom Nacionalnom narodnom kongresu. Dok je radio na projektima u udaljenim dijelovima zapadne Kine, odlazio je u Peking na zasjedanja, gdje mu se, kako tvrdi, neprestano postavljalo isto pitanje: hoće li projekt biti dovršen u roku?
Kako bi ubrzao radove, njegov je tim razvio novu metodu gradnje silosa, uključujući drukčiji način postavljanja jednog od ključnih konstrukcijskih elemenata.
Cui u dokumentarcu objašnjava da je cilj bio omogućiti zemlji da u presudnom trenutku može upotrijebiti svoj "strateški adut", izraz koji se u kineskom vojnom diskursu povezuje sa strateškim nuklearnim projektilima.
Zašto je Kina odjednom odlučila progovoriti?
Robert Rust, analitičar kineske nuklearne politike iz Global Security Programa pri Union of Concerned Scientists, smatra da je način na koji je projekt predstavljen iznimno važan.
Prema njegovoj analizi za Bulletin of the Atomic Scientists, dokumentarac sugerira da Peking ubrzanu izgradnju predstavlja prije svega kao način osiguravanja vjerodostojne sposobnosti drugog udara – mogućnosti da Kina uzvrati nuklearnim oružjem čak i nakon što sama pretrpi prvi nuklearni napad.
Takvo tumačenje razlikuje se od pretpostavke da golemi broj novih silosa nužno znači kako Kina prelazi na agresivniju nuklearnu doktrinu.
Rust smatra da bi jedan od razloga kineskog ubrzanog nuklearnog jačanja mogao biti razvoj američkih proturaketnih sustava, uključujući projekt Golden Dome administracije Donalda Trumpa. Što je američka sposobnost presretanja projektila veća, prema toj logici, Kina treba veći i otporniji arsenal kako bi bila sigurna da bi dio njezinih projektila preživio prvi napad i mogao uzvratiti. To je analitičko tumačenje, a ne službeno objašnjenje Pekinga.
Je li golemi projekt već završen?
Cui se i ranije pojavljivao u kineskim vojnim medijima. U propagandnom serijalu iz 2025. predstavljene su njegove inženjerske inovacije, ali tada nije bilo govora o strateškim raketnim silosima niti o njihovoj ulozi u kineskom nuklearnom odvraćanju.
Činjenica da državni CCTV sada njegov posao izravno povezuje sa strateškim projektilima mogla bi, prema Rustu, biti signal da je izgradnja velikih polja silosa završena ili se približila završetku.
Dokumentarac je dio šireg predstavljanja modernizacije kineske vojske. CCTV je u istom serijalu prikazao i rijetke snimke drugih strateških sustava, uključujući hipersonični DF-17, a u zasebnom segmentu prikazan je i bombarder H-6N s projektilom sposobnim za nošenje nuklearne bojeve glave.
Koliko nuklearnih bojevih glava želi Peking?
Ostaje otvoreno pitanje koliko će daleko Kina otići u povećavanju nuklearnog arsenala.
Američko Ministarstvo obrane i dio neovisnih istraživača ranije su procjenjivali da bi Kina do 2030. mogla raspolagati s 1000 ili više nuklearnih bojevih glava. Dio tih projekcija oslanja se na mogućnost proizvodnje dodatnog plutonija u kineskim civilnim brzim oplodnim reaktorima.
No Rust upozorava da su ti projekti kasnili, dok neke neovisne procjene sugeriraju da Kina možda već raspolaže dovoljnim zalihama plutonija za proizvodnju između 800 i 1000 bojevih glava. Zbog toga stvarni tempo i konačni opseg kineskog nuklearnog širenja ostaju predmet rasprave.
Peking je posljednjih godina istodobno postao otvoreniji u pokazivanju dijela svojeg strateškog arsenala. Kineska vojska javnosti je prikazivala nove raketne sustave, dok državni mediji sve češće objavljuju dosad rijetko viđene detalje o nuklearnim i konvencionalnim sposobnostima zemlje.
Nakon pet godina šutnje o stotinama silosa koje su već mogli vidjeti zapadni sateliti, Peking je tako prvi put odlučio i sam pokazati dio priče koja se iza njih krije.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....