Kina je u utorak objavila da se njezina populacija, prvi put od 1960-ih, smanjila.
No sada druga najmnogoljudnija zemlja na svijetu (nakon što ju je prestigla Indija) ne mora se boriti samo s manjim brojem ljudi već je pred planerima ove zemlje još jedan ogromni izazov: stanovništvo koje brzo stari.
Svjetska zdravstvena organizacija očekuje da će Kina imati više od 400 milijuna ljudi starijih od 60 godina do 2040., u odnosu na 254 milijuna u 2019., što je gotovo trećina njezine ukupne populacije.
"Kina je postala društvo koje stari 1999. Postat će ostarjelo društvo do 2026., a super ostarjelo društvo do 2047.", rekla je za Insider Sabrina Luk, docentica javne politike i globalnih pitanja na Tehnološkom sveučilištu Nanyang u Singapuru.
U Kini postoji stigma protiv smještaja roditelja ili starijih članova obitelji u staračke domove, pa se očekuje da oni ostanu u svojim obiteljskim domovima i da se o njima brinu njihova djeca ili unuci, osim ako ne postanu nepokretni, teško bolesni ili dementni, ističe Luk, koja je napisala dvije studije o starenju kineske populacije.
Peking prati ovo pitanje barem od 2006., dok od 2016. testira nacionalnu shemu osiguranja za skrb o starijim osobama u 15 gradova poput Šangaja, Guangzhoua i Chengdua.
Svaki grad samostalno odlučuje tko će dobiti osiguranje i koje su naknade pokrivene, ističe Luk.
U većini tih gradova novac dolazi iz postojećeg fonda osiguranja koji moraju plaćati svi zaposleni stanovnici, tako da Kinez ne mora nužno platiti premiju da bi dobio dugoročnu skrb.
Međutim, još uvijek nema dovoljno objekata obuhvaćenih ovim planom, a standardi skrbi nisu u skladu s onima koji su trenutno dostupni, napominje Luk ističući neadekvatne krevete ili nedostatak osoblja.
U Kini još ne postoji standardizirana obuka ili sustav kvalifikacija za radnike koji se bave brigom o starijim osobama, dodaje Luk.
Pristup dobroj skrbi za starije vjerojatno će se jako razlikovati u cijeloj zemlji, s velikim razlikama između najbogatijih i najsiromašnijih provincija, kazao je za Insider David Goodman, direktor Centra za kineske studije na Sveučilištu u Sydneyu.
"Imajte na umu da sve što je povezano sa socijalnom skrbi ne radi središnja vlada već je to prepušteno lokalnim i pokrajinskim vlastima, ističe Goodman.
Na kraju, Kina se našla suočena s izazovom na koji je kasno reagirala, napominje Gu Qingyang, izvanredni profesor javne politike na Nacionalnom sveučilištu u Singapuru i urednik časopisa Journal of Infrastructure, Policy and Development.
"Zakasnili su oko 10 godina u usporedbi s razvijenim zemljama poput Japana. Tek prije šest, sedam godina Kina je uklonila svoju politiku jednog djeteta. Da su to učinili pet godina ranije, Kina bi bila u puno boljoj situaciji", zaključio je za Insider.