U
Ž
I
V
O
U nastavku donosimo:
- zajedničke pomorske vježbe Kine, Rusije i Irana u južnoafričkim vodama i što one znače za sigurnost brodarstva
- stanje na ulicama Irana i što donose iskustva i stavovi prosvjednika, liječnika i obitelji
- diplomatski potezi Teherana prema Vijeću sigurnosti UN-a i odgovor SAD-a
- poruke Donalda Trumpa i kako odjekuju među iranskom opozicijom
- uloga Alija Hameneija i kriza legitimiteta u generacijski podijeljenom društvu
- procjene CIA-e i investicijskih kuća o snazi režima i rizicima za regiju
- implikacije za Hezbolah, Siriju i ravnotežu snaga od Gaze do istočnog Mediterana
Kina, Rusija i Iran započeli su u subotu tjedan zajedničkih pomorskih vježbi u južnoafričkim vodama čija je svrha „zajamčiti sigurnost brodarstva i pomorskih gospodarskih aktivnosti”, prenosi Reuters. Tako Moskva i Peking pomažu Teheranu.
Prosvjedi u Islamskoj Republici Iran ne smiruju se ni nakon dva tjedna, agencije navode da je najmanje 65 osoba ubijeno, 50 prosvjednika i 15 pripadnika službi sigurnosti. Više od dvije tisuće ljudi je uhićeno. Pristup iranskim medijima u subotu ujutro nije bio moguć. Liječnik iz Irana, koji je kontaktirao BBC putem Starlinka u petak navečer, rekao je da je bolnica Farabi, glavni centar za očne bolesti u Teheranu, ušla u krizno stanje, a hitne službe bile su preplavljene ozlijeđenima.
Trumpova prijetnja
Teheran je posegnuo za uobičajenim diplomatskim mehanizmom; pismom Vijeću sigurnosti UN-a optužio je SAD da je prometnuo prosvjede u „nasilne subverzivne čine i rasprostranjeni vandalizam”. Donald Trump je u petak navečer ponovio prijetnju režimu: „Bolje da ne počnete pucati jer ćemo i mi početi pucati.” Nejasno je kako bi SAD „pucao” i na koga, jer nije riječ o oružanoj borbi u kojoj bi napadi iz zraka na vojne baze ili zapovjedne centre pomogli protivnicima režima.
Ali Hamenei, star 86 godina i bolestan vrhovni religijski vođa, na vlasti je 36 godina, od smrti ajatolaha Homeinija, osnivača Islamske Republike. Šezdeset posto Iranaca mlađe je od 39 godina i ne poznaju drugog vladara. Hamenei je u petak navečer otvorio ideološku frontu napada na prosvjednike navodeći da je „Islamska Republika došla na vlast krvlju nekoliko stotina tisuća časnih ljudi i neće odustati pred onima koji to poriču”. To je priznanje da pobuna nije samo ekonomska, nego je pogoni i politička logička podloga protivljenja režimu.
I tu dolazimo do ključnog problema. Pobunjenicima se obratio Reza Pahlavi, sin šaha koji je detroniran 1979. godine u Islamskoj revoluciji, pozivajući ih da okupiraju središta gradova i blokiraju ekonomiju. No, Trump je rekao da nije sklon susretu s Pahlavijem, vrlo razborito, kao da se referira na iskustvo Iraka 2003. i Sirije 2011. godine, kad se Zapad priklonio opozicijskim liderima u izgnanstvu koji nisu imali podršku u zemlji te su u velikoj mjeri diskreditirali zemlje EU i SAD u tim državama. Mudra odluka zauzeti poziciju „čekaj i vidi”.
Bez zaštitnog lica
Iako agencije prenose da se među prosvjednicima čuju pozivi Pahlaviju, teško je vjerovati da bi on, kao Homeini 1979. godine, kad bi se i vratio u zemlju, naišao na podršku javnosti. Dodatna je nevolja što se ni na jednim prosvjedima, od 2009. godine do ovih, nije pojavila osoba koja bi postala zaštitno lice, prerastajući u lidera. Iranske tajne službe, čim se pojave rani signali upozorenja, uklanjaju takve osobe noćnim operacijama uhićenja ili likvidacije.
Relevantni analitički i dostupni obavještajni izvori stoga sugeriraju da režim još nije suočen s prijetnjom mogućeg kraha. Trump je, čini se, poslušao mišljenje CIA-e, čiji je šef John Ratcliffe osigurao mjesto u najužem predsjednikovu krugu. Američka Središnja obavještajna agencija Reutersu je proslijedila procjenu da prosvjedi nisu dovoljno veliki da bi doveli u pitanje vodstvo vrhovnog religijskog vođe Alija Hameneija. Obavještajci su oprezni; navode da širenje na područja koja su bila uporišta režima, poput Mashada, Hameneijeva rodnog grada, predstavlja važan trenutak.
Posljednji udarac?
Teokratsko vodstvo svjesno je da bi ih sekularna vlast progonila zbog brojnih zločina protiv temeljnih ljudskih prava, a Revolucionarna garda zna da bi u tom slučaju izgubila utjecaj na unosne grane iranske ekonomije. „Odgovor režima na prosvjede bio je nasilan, pa i smrtonosan, ali ima dovoljno kapaciteta da brzo eskalira ako procijeni da trenutak to zahtijeva”, pišu Alireza Nader i Nik Kowsar u časopisu The Foreign Policy. Najveća američka banka, JPMorgan Chase, osnovala je snažan geopolitički odjel koji u analizi objavljenoj u subotu navodi da se prosvjedi intenziviraju, ali nisu prijetnja režimu - zasad; važan dodatak kojim se osiguravaju, jer autoritarni režimi skloni su iznenadnim padovima koje je često teško predvidjeti. Nader i Kowsar oprezno dodaju: „Ovo bi mogao biti posljednji udarac oslabljenom režimu - ili samo još jedan korak u dugoj borbi iranskog naroda.” Caveat.
Iranski režim oslabljen je porazima koje je pretrpio razbijanjem Hamasa u Pojasu Gaze i šijitskog pokreta Hezbolah u Libanonu koji se, navodno, konačno povukao, kako je tražilo primirje dogovoreno pod okriljem UN-a 2006. godine, sjeverno od rijeke Litani, kako bi se stvorila sigurnosna zona. Dolazak sunita na vlast u Siriji možda je i najteži udar koji je Teheran pretrpio, a potom su uslijedili zračni napadi Izraela i SAD-a.
Majka svih pitanja Islamske Republike tranzicijski je proces kad Hamenei umre: prijeporno je hoće li teokrati uspjeti sačuvati kontrolu nad režimom ili će vojska preuzeti vlast. Nije isključeno da bi potonja, ako se prosvjedi nastave, pokušala staviti režim pod svoju kontrolu, nudeći ekonomske i političke promjene.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....