Američki predsjednik Donald Trump na kraju prošlog tjedna objavio je 100-postotne tarife na uvoz iz NR Kine, a pažnji šire javnosti promaklo je da inicijativu u geopolitičkom obračunu sa Sjedinjenim Državama ima predsjednik Xi Jinping. U ovom trenutku nejasno je nameće li novom, agresivnijom politikom Komunistička partija Kine produbljivanje trgovinskog rata s Amerikancima kako bi transformirala globalni poredak u svoju korist, a misterij je na što je sve kineska totalitarna vlast spremna.
Zapadni ekonomski i politički analitičari prepoznali su, za razliku od mainstream medija, da je Trumpovo tobože iznenadno proglašavanje novih drakonskih uvoznih tarifa u osnovi trumpovski način prikrivanja duboke zabrinutosti zbog kineske najave kontrole izvoza rijetkih minerala, tvari, magneta… S obzirom na to da kineske mjere de facto mogu zaustaviti ili usporiti osjetljive dijelove američke ekonomije, Trump je povukao potez koji će "Xi vidjeti kao ono što jest; kao jasnu indikaciju slabosti, nesposobnosti rješavanja problema, pa čak i očaj". Ovo upozorenje-pojašnjenje bivšeg visokog američkog dužnosnika zabilježio je Financial Times.
Eskalirao novi trgovinski rat, Trump pobjesnio: ‘Kini uvodim dodatnih 100% carina! Evo kad kreće!‘
I Trump je između redaka poručio da zapravo ne želi produbljivanje trgovinskog rata te da je spreman čekati s njihovom primjenom: "Vidjet ćemo što će biti. Zato sam odredio tarife od 1. studenoga". U poslovnom tisku procjenjuju da se radi o ‘mega-TACO" slučaju; s obzirom na to da je Trump od dolaska na vlast prevrtljivo objavljivao različite mjere, pa ih povlačio u roku 24-48 sati, zli jezici Wall Streeta smislili su za Trumpa odnosno njegov način vođenja javnih poslova ime/nadimak – Taco (Trump always chicken out – Trump se uvijek preplaši kao pilić).
No, čak i ako Trump jest Taco, ta informacija ne nudi odgovor o kineskim namjerama; koriste li najteži oblik ekonomskih prijetnji/sankcija u povijesti zato da provedu političko-ekonomski blitzkrieg protiv američko-europske dominacije u međunarodnim odnosima; imaju li pri tome agresivne vojne planove? Moramo li iznenada razmišljati što zapravo znače rojevi dronova savršeno koordinirani umjetnom inteligencijom, koje smo već u desecima tisuća gledali na kineskim civilnim i vojnim paradama?
Dok iskusni američki diplomati i dužnosnici u ozbiljnom tisku izlaze s komentarima kako su "dva teškaša ušla u ring. Nisam vidio toliko ‘zabave‘ od Thrilla in Manila (meč Ali-Frazier)", sporadične informacije iz NR Kine govore o oduševljenju kineskih jastrebova novim mračnim zapletom u odnosima velesila. Scenarij pojačavanja međusobnih ekonomskih prijetnji i udaraca već je nalik dubokoj diplomatskoj odnosno sigurnosnoj krizi, a očigledno je da je Trump, blago rečeno, nervozan.
Koliko je u ovom trenutku NR Kina opasna za Sjedinjene Države, pa tako i kompletni Zapad, te na što su sve spremni?
Dojam je da je Trump goropadnom politikom zastrašivanja svih na planetu američkim statusom izuzetnosti izazvao Peking da koristi veliku i debelu geostratešku batinu: kontrolu ulaznih sirovina koje leže u srži modernih elektroničkih, energetski učinkovitih i vojnotehničkih sustava. Kina danas nadzire i do 90 posto obrade te proizvodnje rijetkih zemalja i magneta, a upravo uvodi strože licence za izvoz i posebno pogađa obrambenu i poluvodičku upotrebu. Drugim riječima; Zapad još kolektivno prešućuje da je NR Kina počela koristiti obavještajno i industrijsko oružje u obračunu sa Sjedinjenim Državama odnosno Zapadom.
Zašto je to opasno za SAD? Jer moderna industrija nije linearna: GPU farme, data-centri, sustavi hlađenja, UPS jedinice, motori u robotici i pogoni elektromotora u automobilima — sve to ovisi o kombinaciji naprednih keramika, poluvodičkih materijala, litija/grafita i prije svega permanentnih magneta (NdFeB) i njihovih legura. Kineske nove kontrole ne ciljaju samo rude nego i tehnologiju separacije, proizvodne linije i gotove magnete; što znači da i kada komponente formalno mogu proći carinu, njihova dostupnost i cijena mogu postati nepredvidive, a to u high-tech industriji znači sigurne probleme i zastoje; možda čak kolaps proizvodnje i valuacijski kolaps.
Amerikanci objavili: Dogovorili smo se s Kinom, sastaju se Trump i Xi Jinping!
Elektromotorima u električnim automobilima jednostavno trebaju NdFeB magneti i lanci baterijskih materijala. Kada su najavljene eskalacije tarifa i rizici u lancima, predstavnici američkih i svjetskih proizvođača upozorili su da će tarifni i sirovinski šokovi prisiliti neke pogone na pauzu ili preslagivanje proizvodnje. Scenarij koji je upravo stigao na stol Bijele kuće i menadžmentima velikih OEM-ova, pa je čak i dosta logično da se Trump ponaša kao Taco. Kad govorimo o data-centrima i AI-infrastrukturi onda znamo da gradnja hiper-skale za AI zahtijeva masivnu opskrbu UPS baterijama, visokoučinkovitim napajanjem (GaN/SiC), preciznim motorima i rashladnim pumpama; segmentima u kojima nedostatak magneta i baterijskih poluvodiča može povisiti kapitalne troškove i značajno produljiti rokove. U praksi to znači: projekti za koje investitori računaju da «dovode AI čuda» mogu kasniti mjesecima i skupo izaći iz budžeta. Ovo nije teorija. Analitičari već pišu o rastu rizika i troškova u lancima vezanim uz magnetske i baterijske komponente.
Iz Washingtona su u proteklih tjedana stigle poruke o dodatnim carinama (do 100% najavljivanih od 1. studenoga), a Peking je odgovorio pooštravanjem režima za rijetke tvari; klasična dvostruka eskalacija u kojoj obje strane mogu pogoditi industriju protivnika gdje najviše boli. Efekt? Dvostruki udar: skuplje uvozne komponente (carine) i otežan pristup ključnim inputima (izvozno licenciranje).
Zašto je ovo posebno opasno u trenutku kad tržišta na američkoj burzi igraju «AI-muziku»? Jer valuacije nekih tehnoloških dionica već odražavaju očekivanje da će ogromne investicije — u GPU-e, data-centre, podatkovne preračune — dovesti do dramatičnog rasta profita. Ako se realni CAPEX povećava "samo" 5–15 posto zbog skupljih UPS-ova, hlađenja i motora (posljedica nestašice magneta i baterijskih materijala) — ili ako se rokovi premještanja proizvodnje produlje za pola godine, povjerenje tržišta može se lako preokrenuti. Ionako, analiza kapitalnih tokova i komentari analitičara već upozoravaju na rizik «trilijun-dolarskog AI balona». Trump je, dakle, s pravom Taco; Sjedinjene Države suočene su ozbiljnim makroekonomskim rizikom za financijski sustav zemlje koja je već visoko zadužena i oslanja se na rast vrijednosti imovine. Sjedinjene Države uskoro bi mogle imati gori omjer javnog duga i BDP-a nego više članica notornog europskog PIGS kluba; država prepoznatljivih po neodgovornoj fiskalnoj politici.
Kako bi hipotetski uopće mogao izgledati "rat" NR Kine rijetkim tvarima protiv Sjedinjenih Država?
Peking npr. objavi ili suptilno provodi strože licence na izvoz magnet-fabrikacije i kompletnu opremu za separaciju rijetkih tvari. Stranci dobivaju licence od slučaja do slučaja tj. samo tamo gdje Peking želi zadržati protok (npr. pojedini auto-dobavljači), ostali čekaju. Rezultat: fragmentacija nabave i veliko kašnjenje u isporukama gotovih magnetnih modula. Paralelno, kineske kontrole mogu zabraniti suradnju na tehnologijama za recikliranje ili izvoz ključne opreme za preradu, što znači da nove tvornice izvan Kine nemaju «plug-and-play» rješenje za održiv opskrbni lanac. U industrijama «high throughput» (EV, vjetro, industrijska robotika), kratkoročni zaostatak u komponentama lako znači stanku proizvodnje: uz tanku maržu, proizvođač može stati dok ne osigura zamjensku isporuku ili ne preseli proizvodni lanac, što može potrajati godinama. I ponovimo radi naglašavanja; automobilske kompanije su javno i privatno upozoravale Trumpa na zabrinjavajuće scenarije, ali se Trump politički bahatio jer nije razumio da mu je bolje biti Taco.
Priča oko kineskih prijetnji nije samo još jedan «trgovinski incident». Peking istovremeno provodi niz koraka koji smanjuju ranjivost na zapadne poluge: jačanje tržišta obveznica u juanu (emisija ultra-dugih obveznica za poticanje ulaganja u industrijske projekte), ubrzana internacionalizacija juana kroz offshore platforme i bilateralna plaćanja te vojne demonstracije koje signaliziraju bolju projekciju moći (npr. prve praktične probe novog nosača Fujian). Sve to stvara okvir u kojem Kina smanjuje vlastitu izloženost američkim pritiscima i istovremeno stvara pregovaračku težinu.
Naravno, korištenje debele i duge kineske batine nije nužno obračun na «sve ili ništa». Peking je u zadnjih nekoliko desetljeća dokazao da zna biti selektivan, a ne prvenstveno ideološki radikalan. No, dok unosi duševni nemir Donaldu Trumpu, Peking paralelno ubrzano razvija i masovnu proizvodnju dronova i koncepte «rojnih» taktika. To su, recimo tako, sposobnosti koje dodatno otežavaju zapadnu obranu jer zahtijevaju puno sofisticiranije protumjere (lasere, HPM, sofisticirani EW). Ako se industrijska i vojna strategija povežu (vojno-civilna fuzija), svaki trzaj u lancu sirovina može imati multiplikativan učinak na sposobnost protivnika da se brzo prilagodi u vojnoj domeni.
Što pratiti kako bismo vidjeli koliko je Komunistička partija spremna na produbljivanje obračuna sa Sjedinjenim Državama? Na prvom mjestu tu je definitivno tempo i selektivnost kineskog izdavanja izvoznih dozvola za rijetke tvari i magnete. Potom treba pratiti konkretne izjave i pisma automobilske industrije i dobavljača, zatim, kretanje cijena NdFeB i long-term ugovora za baterijske ćelije (tržišni podaci postaju obavještajni). Ukoliko u sljedećih nekoliko tjedana centralna banka i ministarstvo financija NR Kine povuku jače poteze, kakvi nisu već viđani u zadnjih 3-5 godina, valjalo bi pogledati lete li i neki masovni rojevi dronova u smjeru Tajvana. Toliko je, naime, ozbiljno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....