‘Kinezi su sustigli Amerikance, znate li koliko zapravo troše na vojsku? Svijet 2049. ima opciju - ili nova Jalta, ili nuklearni rat‘

Kako će izgledati svijet 2049. godine? Hoće li Europa napokon imati zajedničku obranu? Hoće li Kina tada zaista biti globalni broj jedan, kako planira Xi Jinping? I najaktualnije, ima li Ukrajina uopće šanse pobijediti Rusiju? Na ta pitanja odgovorio je francuski stručnjak za sigurnost i obranu Bernard Lavarini, „otac francuskog laserskog oružja“.

Povod za razgovor bio je njegov novi naslov "L’Occident sur le qui-vive!", knjiga u kojoj Lavarini iznosi promišljanja o geopolitičkoj budućnosti i daje detaljnu analizu rusko-ukrajinskog rata. Samo dan nakon sastanka „koalicije voljnih“ u Parizu, na kojem je Emmanuel Macron najavio stvaranje „snaga za odvraćanje“ u slučaju mogućeg prekida vatre između Ukrajine i Rusije, francuski L‘Express razgovarao je s Lavarinijem o prijetnji nuklearnog sukoba, o ulozi Europe te o izgledima da Kijev ikada dođe do pobjede.

Zašto ste kao vremenski horizont svojih svjetskih projekcija odabrali baš 2049. godinu?

"2049. godina odgovara cilju koji je postavio Xi Jinping, da Kina, povodom stote obljetnice Komunističke partije, ponovno postane vodeća svjetska sila, kao što je to bila stoljećima. I na dobrom je putu da to ostvari. Već 2023. kineski BDP dosegnuo je 82% američkog, a projekcije rasta i dalje su više od američkih. Demografski će Kina i dalje imati preko milijardu stanovnika, naspram oko 343 milijuna u SAD-u, unatoč padu nataliteta. To stvara ranjivost za Washington. Što se tiče vojske, podaci su kontradiktorni. Službeno Peking govori o 300 milijardi dolara, ali obavještajne službe procjenjuju da se stvarni iznos približava bilijunu, dakle američkoj razini."

Možete li skicirati svijet 2049. godine?

"Teško je biti optimist. Europa nema volje za dublju političku integraciju, a upravo bi joj ona omogućila da se postavi kao posrednik između SAD-a i globalnog juga, ponajprije Kine. No to pretpostavlja zajedničku obranu, što zasad nije na vidiku. Sjedinjene Države postupno se povlače iz Europe i fokusiraju na Kinu. Da bi se izbjegao globalni nuklearni sukob, nužna bi bila konferencija nalik Jalti, uz stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a, Indiju, Brazil i Južnu Afriku. Time bi se definirale zone utjecaja i osigurala stabilnost u svijetu čije se težište seli na jug."

Varšava, Bruxelles i Baltik strepe od događaja zacrtanog za petak. Incident u Poljskoj nije mogao imati gori tajming

U knjizi razlikujete države koje imaju nuklearno oružje i one koje ga nemaju. Znači li to da bi, kada bi svi posjedovali nuklearno oružje, ratovi nestali?

"Nažalost, ne. Logika odvraćanja ne funkcionira svugdje jednako. Dok na Zapadu nuklearno oružje shvaćamo kao sredstvo za sprječavanje rata, u nekim državama ono se može promatrati i kao oružje za napad. U Indiji i Kini snažan je nacionalizam, dok u Iranu postoji i religijsko-ideološka dimenzija, za dio ekstremista smrt se doživljava kao žrtva i put u raj. U takvom kontekstu nuklearno oružje može biti poticaj za eskalaciju, a ne kočnica. Zato ostajem skeptičan prema ideji da bi posjedovanje nuklearnog arsenala svima donijelo stabilnost."

Upozorili ste da bi rat u Ukrajini mogao prerasti u prvi nuklearni svjetski rat. Koji bi pragovi trebali biti prijeđeni da se to dogodi?

"Najveći je rizik postojao na početku, kada su Ukrajinci potisnuli ruske snage. Da su ih potpuno izbacili iz okupiranih oblasti, Moskva bi, vjerujem, posegnula za nuklearnim oružjem. Sada, kad su te oblasti integrirane u Rusku Federaciju, rizik je manji. No ako bi se francuske ili britanske trupe jednoga dana uključile izravno u Ukrajinu, opasnost bi naglo porasla."

Procjenjujete li da Ukrajina može pobijediti u ratu?

"Povukao sam paralelu s Prvim svjetskim ratom. Francuska bi izgubila da nije bilo masovne britanske pomoći i ulaska Amerikanaca. Ukrajina danas nema saveznika spremnih za izravnu intervenciju na terenu. A Rusija ima nuklearno oružje i koristi cijeli spektar, od preventivnih do megatonskih bombi. Za Moskvu gubitak znači raspad Federacije, pa će posegnuti za svim sredstvima. Upravo zato se bojim da bi NATO-ova intervencija samo ubrzala eskalaciju."

‘Kremlj testira crvene linije, sve smo bliže sukobu NATO-a i Rusije. Ali i ratoborne europske zemlje igraju vrlo opasnu igru‘

Macron je najavio sudjelovanje 26 zemalja u „snagama za odvraćanje“ u slučaju prekida vatre. Vidite li tu rizik od eskalacije?

"Rusiji prekid vatre ne odgovara dok ne osigura kontrolu nad svim okupiranim područjima. Ako bi se primirje ipak dogodilo, prvo bi došlo do sukoba s članicama „snaga za odvraćanje“ koje nemaju vlastito nuklearno oružje. Ali na razini globalne eskalacije rizik bi bio golem, pogotovo ako bi u to bio uključen SAD. Jedan srušeni američki zrakoplov mogao bi biti početak procesa koji više nitko ne bi mogao kontrolirati."

Vjerujete li da je europska obrana ipak moguća?

"Za sada samo kroz koalicije. Prava integrirana obrana zahtijevala bi političku integraciju, predsjednika kojega biraju svi građani, poput američkog modela. Sam rat u Ukrajini neće sam od sebe dovesti do europske obrane; to traži jasnu političku volju. Ali ako Europa želi imati težinu u globalnim raspravama, to je put kojim mora krenuti."