Od trenutka kada su ispaljeni prvi meci u ukrajinskom sukobu, zapadna potpora Kijevu bila je ograničena nepotrebnom zabrinutošću o utjecaju koji bi to moglo imati na Rusiju, započinje svoj komentar u Telegraphu Con Coughlin.
On smatra kako je, umjesto da se učini sve što je u moći Zapada kako bi se osigurala ukrajinska pobjeda, došlo do izrazite nevoljkosti da se osigura oprema koja im je potrebna za postizanje nadmoći na bojnom polju. Od tenkova do ratnih zrakoplova, projektila dugog dometa do obnavljanja osnovnih zaliha streljiva, zapadni saveznici su prečesto tražili razloge da ne djeluju.
Naime, krajem prošle godine, kada su ukrajinske snage bile na rubu postizanja velikog uspjeha na bojnom polju, Kijev je upozoren da ne bude preambiciozan u svojim ratnim ciljevima. Posebno u pogledu svog krajnjeg cilja - oslobađanja Krima od ruske okupacije, piše Coughlin.
Izražena je čak i zabrinutost oko sudbine koja bi mogla zadesiti Moskvu u slučaju da Ukrajina izvojuje izravnu pobjedu, s britanskim svjetovnjacima poput prečasnog Justina Welbyja, nadbiskupa Canterburyja, koji smatra da Rusija ne smije biti slomljena poput Weimarske Njemačke u bilo kojem budućem mirovnom sporazumu.
Takve rezerve ne samo da su neumjesne, smatra Coughlin, one u potpunosti ne uspijevaju shvatiti koliko je za opstanak slobodnog svijeta važno da Rusija doživi katastrofalan poraz. I to poraz od kojeg bi Rusiji trebala desetljeća da se oporavi.
Pokretanjem invazije prošle godine, Vladimir Putin postavio je namjerni izazov međunarodnom sustavu uspostavljenom na kraju Drugog svjetskog rata, koji podupire suvereni integritet nacionalne države. Osim toga, on i njegovi saveznici počinili su ratne zločine industrijskih razmjera, što je činjenica koju je sada priznao i Međunarodni kazneni sud koji je nedavno izdao nalog za uhićenje ruskog predsjednika, piše Telegraph.
Ako je, zbog iracionalne dvosmislenosti zapadnih saveznika Kijeva, Putin doista uspio postići svoje ratne ciljeve, samo zamislite ohrabrenje koje bi to dalo drugim, kako piše Coughlin, neprijateljskim državama, poput Kine, Irana i Sjeverne Koreje.
Štoviše, u trenutku kada se mnoge nesvrstane zemlje otvoreno pitaju jesu li svjedoci kolapsa zapadne hegemonije, sve što sliči uspjehu Rusije u Ukrajini potvrdilo bi njihove sumnje da Zapad više nema apetita ni snage zaštititi svoje interese.
Ipak, jedan od mnogih strahova koje su zapadni analitičari izrazili posljednjih mjeseci jest da bi, ako Moskva pretrpi razoran poraz, to moglo dovesti do kolapsa same Rusije, pri čemu bi Putinov san o ponovnoj uspostavi Ruskog Carstva bio zamijenjen rascjepkanošću zemlje na mozaik etničkih enklava. Trenutno je to federacija koja bi doista mogla biti mnogo krhkija nego što izgleda, piše Telegraph.
Raspad Rusije svakako bi bio od koristi Kini koja, usprkos svom dobronamjernom ponašanju Xi Jinpinga tijekom svog ovotjednog državnog posjeta Moskvi, pohlepno gleda na 600.000 četvornih kilometara bivšeg kineskog teritorija oko luke Vladivostok – koji je Rusija anektirala 1860. pred kraj Drugog opijumskog rata.
Možda su se Xi i Putin u javnosti i hvalili strateškim partnerstvom bez ograničenja koje su dogovorili prije invazije na Ukrajinu, ali govor tijela vidljiv na njihovim zajedničkim javnim nastupima jasno je davao do znanja da je Xi dominantan partner u vezi, do te mjere da je Putin krotko priznao svom gostu: ‘Malo vam zavidimo‘, piše Telegraph.
Peking, iako odaje dojam da podržava Putinov rat, shvaća da je njegov stvarni interes iskoristiti rusku slabost za vlastitu korist, bilo osiguravanjem opskrbe naftom po sniženim cijenama ili teritorijalnim ustupcima. U budućnosti će ovo iskorištavanje biti potaknuto spoznajom da, zahvaljujući ukrajinskim vojnim snagama, iscrpljena Moskva više nema sposobnost obrane.
Dakle, umjesto da se sekiraju zbog mogućih posljedica ruskog poraza, zapadni čelnici trebali bi usvojiti sličan pristup i pojačati svoju potporu Ukrajini, čak i ako to na kraju rezultira kolapsom ruske države, ističe u svojoj analizi Coughlin. Uostalom, nije bilo tako davno kada se Zapad morao suočiti s raspadom Sovjetskog Saveza, koji je Moskvu doveo do nemoći i besparice.
Nadalje, s obzirom na zloćudne namjere koje Putin stalno pokazuje prema Zapadu, od miješanja u američke predsjedničke izbore do ubojstava prebjega na britanskom tlu, nitko ne bi trebao oplakivati smrt samog ruskog vođe, čak i ako to stvara novi skup sigurnosnih izazova za zapadni savez.
Ako se Rusija mogla obnoviti nakon što je proživjela traumu kolapsa Željezne zavjese, može to ponovno učiniti i nakon što doživi poraz u Ukrajini. A u međuvremenu, Zapad će imati dovoljno prilika da se pripremi za suočavanje s bilo kakvim posljedicama koje proizlaze iz implozije Putinove policijske države.
Vrijeme je da se shvati da će poražena i demoralizirana Rusija pomoći da se ponovno potvrdi položaj Zapada u svjetskim poslovima, zaključuje u svojoj analizi Con Coughlin za Telegraph.