Sastanak na vrhu formata G20, koji okuplja vodeće ekonomske sile u svijetu, završio je večeras u Rimu Završnom izjavom koja ne oskudijeva u ocjenama, zaključcima, nakanama i podrškama, ali nema odluka, rokova ni fiksiranih izvora novca za postizanje proklamiranih nakana.
Pa su čak i takav dokument diplomatski „šerpasi“ nazočnih zemalja danonoćno krpali i peglali do današnjeg podneva, a onda su i na to stanovite rezerve izrekle neke države o čijoj stezi ovisi, na primjer, snižavanje topline Zemljina ozračja, čije je zagrijavanje nedvojbeno utvrđeno kao razlog pogubnih klimatskih promjena.
Na primjer, u Završnoj izjavi se podržava odluka da se do „otprilike sredine stoljeća“ postigne 'ugljična neutralnost'. Ta se fraza odnosi na postizanje ravnoteže između unošenja u ozračje i uklanjanje iz ozračja plinovitih ugljikovih spojeva koji izazivaju 'staklenički učinak', to jest pregrijavanje Zemljine atmosfere.
Članice G20 same proizvode oko 75 posto 'stakleničkih plinova', dok preostala četvrtina otpada na svih ostalih oko 180 država u svijetu.
U nacrtu izjave stajala je godina 2050, ali je šef ruskog izaslanstva, ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao da to nije magični broj:
- Ako Evropska unija ima tu ambiciju, druge zemlje mogu imati drukčiju ambiciju.
Još je predbacio da je taj cilj utvrdio format G7 (iz kojega je Rusija istjerana pošto je okupirala Krim), pa da „nije bilo elegantno“ taj cilj podastrti zasjedanju G20. Lavrov je ipak obećao da će Rusija nastojati postići taj cilj do 2060.
Nazočne zemlje su se obavezale da će do kraja ove godine obustaviti osiguravanje međunarodnih javnih financija za novu proizvodnju energije iz ugljena u inozemstvu – ali nisu spomenule unutrašnje mehanizme financiranja. Tako su ostavile odriješene ruke Indiji i Kini, koje troše najviše ugljena, da nastave financirati nove kapacitete iz svojih unutrašnjih izvora i kredita – a te dvije države, koje zajedno broje blizu tri milijarde stanovnika, najviše zagađuju atmosferu ugljičnim dioksidom nastalim sagorijevanjem ugljena u njihovim energetskim postrojenjima.
Doduše, kineski predsjednik Xi Jinping je prošlog mjeseca na zasjedanju Glavne skupštini Ujedinjenih naroda najavio da će Peking prestati financirati takve projekte, a Japan i (južna) Koreja su se na to obavezale još ranije ove godine.
Naravno, i najrazvijenije među razvijenima su se uzdržale od najave do kad će zatvoriti i zamijeniti postojeće elektrane na ugljen unutar svojih granica.
Zemlje potpisnice su se, kažu, pridružile inicijativi da se posadi bilijun stabala, osobito ondje gdje su uzmanjkala, ali nisu kazale kako će same u tome sudjelovati. A one zarađuju 80 posto svjetskoga društvenoga brutoproizvoda, pa ih ide barem 800 milijardi od toga bilijuna stabala.
Italija kao predsjedavajuća upravo završenoga rimskog skupa i Velika Britanija, koja zajedno s Italijom supredsjeda sutrašnjemu glasgowskom susretu o spašavanju Zemlje od klimatske katastrofe insistirale su na ambicioznijem i čvršćem zaključku bez kojega, kažu, i skup u Glasgowu gubi zamah.
U ime Ujedinjene Kraljevine istupio je i prestolonasljednik princ Charles, koji je dramatično kazao da je sastanak u Glasgowu „doslovno posljednja šansa“.
Članice G20 podržale su obavezu najbogatijih zemalja na planeti da mobiliziraju 100 milijardi dolara godišnje kako bi pomogli siromašnijim zemljama da se nose s klimatskim promjenama, ali nije bilo preciznijeg nacrte tko će kada dati kome koliko. A i ta je obaveza već bila usvojena na sastanku G7.
Mlade klimatske aktivistice Greta Thunberg i Vanessa Nakate objavile su otvoreno pismo medijima, naglašavajući tri često podcijenjena temeljna aspekta klimatske krize: da vrijeme ističe, da svako rješenje mora osigurati pravdu ljudima koji su najviše pogođeni, te da se najveći zagađivači često skrivaju iza nepotpunih statistika o svojim stvarnim emisijama. Njihovo otvoreno pismo objavljeno je u momentu kada je zasjedanje G20 završavalo rad.
One objašnjavaju:
- Klimatska kriza samo će postati zaoštrenija. Još možemo izbjeći najgore posljedice, još možemo ovo preokrenuti. Ali ne ako nastavimo kao danas.
Prije nekoliko tjedana Thurnberg je kritizirala globalne čelnike zbog njihove “bla bla bla” retorike na sastanku mladih o klimi u Milanu. Indirektno joj je u završnoj riječi odgovorio talijanski premijer Mario Draghi, poznat po svome „normabelskom“ pristupu polemikama:
- Prigovoreno nam je da samo govorimo bla-bla-bla, smatram da smo sada riječi ispunili sadržajem.
Možda donekle, ali ne o klimi.
Naime, prije uzaludne rasprave o klimatskoj krizi, vođe G20 su potpisali prethodno dogovoren sporazum o uvođenju globalnoga minimalnog poreza na dobit od 15 posto. Svrha je toga globalnoga poreznog minimuma odvraćanje multinacionalnih tvrtki od izbjegavanja plaćanja poreza prebacivanjem profita u zemlje s ultra niskim stopama, takozvane „porezne luke“, u kojima te tvrtke uistinu posluju malo ili nimalo.
Lideri su također obećali da će nastaviti razvijati inicijativu francuskog predsjednika Emanuela Macrona da bogatije zemlje preusmjere 100 milijardi dolara financijske potpore u obliku posebnih prava vučenja, deviznog alata koji se koristi za financiranje uvoza koji dodjeljuje Međunarodni monetarni fond, u korist najpotrebitijih zemalja u Africi.
Oni ipak još „istražuju djelotvorne opcije" kako bi dosegle planiranih 100 milijardi dolara. Oko 45 milijardi dolara već je preraspodijeljeno od strane pojedinih zemalja na dobrovoljnoj osnovi.
Razlog nije posve altruističan: bogate zemlje se brže oporavljaju od posljedica pandemije covida-19 zbog opsežnog trošenja na cijepljenje i poticaje. Potrebno im je da se i crna Afrika brže oporavi da ne prestane kupovati i da u manjoj mjeri bude dodatni izvor zaraze.