Zmijski otok u Crnom moru postao je simbol ukrajinskog prkosa u ranoj fazi rata, a odgovor ukrajinskih graničara na ultimatum da predaju oružje - "Ruski ratni brode, je*i se!" - fraza koja je postala ukrajinski ratni poklič.
No, poput mnogih ratnih priča, legenda o 13 branitelja Zmijskog otoka koji su preživjeli napad ruskih trupa tek je polovična istina.
Jedan od vojnika koji su branili otok konačno je ispričao što se uistinu događalo krajem veljače 2022., dok je cijeli svijet pisao o herojstvu ukrajinskih snaga.
Prije dvanaest mjeseci Jurij Kuzminski bio je novopečeni vojnik na ukrajinskom Zmijskom otoku, mjestu za koji većina stanovništva nikada nije čula. Kuzminski je bio najmlađi marinac među iskusnijim kolegama - tek je navršio 20 godina.
Kada je krajem veljače Putin napao Ukrajinu, nepoznati otočić preko noći je postao strateško mjesto, ključna točka za kontrolu nad istočnim dijelom Crnog mora.
Kuzminskog su probudili prije zore, govoreći mu da su napadnuti. Mladi marinac požurio je s još dvojicom kolega sakriti se iza jedne od vojarni na otoku, dvjestotinjak metara udaljene od jedinog pristaništa.
Kuzminski dotad u životu nije iskusio vojnu akciju. Nije znao što se događa. Čuo je samo kako ruski avioni lete iznad njih i bacaju bombe te da se admiralski brod ruske crnomorske flote "Moskva" približavao otoku.
"Zatvorio sam oči i molio sam se", priznaje za britanski Times Kuzminski. "Samo sam čekao."
Simbol otpora
U jednom trenutku, dok se skrivao, pogledao je u svoj mobitel i otkrio da je njegova mala postrojba postala simbol ukrajinskog otpora.
Naslovnice svjetskih medija objavile su udarnu vijest - ratni brod "Moskva" približio se Zmijskom otoku i zatražio je predaju 13 ukrajinskih vojnika.
"Zmijski otoče - ja, ruski ratni brod, ponavljam našu ponudu - položite oružje i predajte se ili ćete biti bombardirani", stoji u snimci koji su objavili mediji. "Jeste li me razumjeli? Čujete li?"
U tom trenutku čuje se kako jedan graničar govori drugom: "Pa, to je onda to. Ili trebamo odgovoriti da odjebu?" Drugi graničar kaže: "Mogli bismo", a onda prvi odgovara svojim sada poznatim odgovorom: "Ruski ratni brode, je*i se!"
Nedugo zatim eter se gasi. Rusi su bombardirali otok, a svijet je pretpostavio da je svih 13 poginulo, palo poput Spartanaca u bici kod Termopila. Međutim, graničari nisu bili mrtvi. Niti ih je bilo samo 13.
Ustvari, na otoku je bilo 80 ljudi - 28 graničara, 44 marinca, šest pripadnika ukrajinske protuzračne obrane i dva civila - svjetioničar i lučki peljar. Svi su preživjeli.
"Ne znamo odakle baš broj 13", priznaje Kuzminski.
Ukrajinski marinci nisu se borili do kraja. Dok su se čamci s ruskim marincima približavali pristaništu, Kuzminski je dobio zapovijed svog nadređenog: "Naš zapovjednik je donio odluku da ćemo se predati kako bi spasio živote." Branitelji otoka bili su naoružani puškama i nekoliko raketnih bacača. Nisu mogli parirati ruskoj vatrenoj moći.
Tortura u zatvoru
"Rusi su rekli da će bombardirati otok i pretvoriti ga u prah", prisjetio se Kuzminski te dodao da je razmišljao o tome koliko je malo postigao u 20 godina života za koji je vjerovao da će uskoro završiti.
Branitelji otoka ubrzo su zarobljeni i odvedeni u ruske zatvore, gdje su ih tukli, davali im elektrošokove i govorili im da trebaju prihvatiti rusko državljanstvo jer, ako odu kući, ukrajinska će ih strana strijeljati. Odbili su to učiniti.
Kuzminski je pušten u razmjeni zarobljenika krajem studenoga. Međutim, polovica od ukupno 78 pripadnika vojnog kadra, koliko ih je bilo na otoku, i dalje je zarobljena u ruskim zatvorima.
Identitet radiooperatera koji je psovao Ruse nikada nije objavljen zbog straha od odmazde. Kuzminski je rekao da ga poznaje i opisao ga je kao "dobrog momka, smirenog i uspješnog".
Kuzminski kaže kako mu je boravak na Zmijskom otoku, do trenutka napada, bio lijep, ali da se ne planira tamo vratiti.
Zmijski otok bio je samo nekoliko tjedana u ruskim rukama, prije nego što su ga ponovno zauzele ukrajinske oružane snage u srpnju prošle godine. Otok je sada groblje skupe ruske vojne opreme i neeksplodiranih mina, na kojem nema čak ni zmija, samo nekoliko desetaka mačaka, vjerojatno potomka kućnih ljubimaca svjetioničara iz mirnijeg vremena.