Glavni problem praćenja kaosa koji oko sebe doslovno svaki dan proizvodi Donald Trump u tome je što se dnevni, ozbiljni izvještaji najčešće analitički fokusiraju na jednu, najvažniju temu, što je sasvim racionalan pristup, ali zapravo skriva koliko je američka Republika blizu toga da postane vrlo neobična diktatura osobnih „predsjedničkih“ hirova, i to zato što republikanski zastupnici, kao politički debelokošci, odbijaju priznati da je njihov živopisni lider jednostavno baš loš vođa; čovjek koji odlučno maršira sukobom interesa kao da je vođenje najmoćnije sile svijeta parada malicioznog političkog narcizma kojemu je uvijek i svugdje najbitnije — odlučno veličati i štititi sebe te usput zaraditi milijarde.
Trumpovo političko divljanje postalo je evidentno; predsjednik, Republikanska stranka i MAGA pokret prešli su granicu politički i pravno prihvatljivog u bilo kojoj liberalnoj demokraciji, ali se i oni republikanci očigledno svjesni da imaju „The Problem“ boje za svoje karijere ako krenu protiv predsjednika, pa se ipak radije drže Trumpa nego Republike.
Opišimo stoga kroz tri priče institucionalnim — političkim, pravnim, ekonomskim, ideološkim… — osnovama diktaturu trumpizma; one tri priče koje se zadnjih dana simultano zapliću zahvaljujući tome što „vođa“ podgrijava sistemski kaos. Ove nam tri priče-primjera koliko-toliko približavaju stvarne dimenzije, recimo to blago, „multidisciplinarnosti“ i visoke razine kreativnosti američkog predsjednika u režiji globalnog kaosa.
Prva priča: Venezuelu je opet proglasio 51. američkom državom; što je sve na stolu?
Počnimo s objavom koja izgleda kao puko trolanje, a nije. U subotu, 1. kolovoza, dok su još pristizale snimke iranskog raketnog napada na američku bazu u Jordanu od prije nekoliko dana, Trump je na Truth Socialu objavio kartu Venezuele prekrivenu američkom zastavom i natpisom „51. država“, a iste noći ponovno oživio i priču o Grenlandu. Nije prvi put. Sličnu je kartu objavio u svibnju; donedavno nezamislivom idejom poigrava se zapravo još od ožujka. No datum nove objave, koji koincidira s daljnjom internacionalizacijom sukoba oko Hormuza, sam je po sebi poruka, i to iz više razloga. Venezuela kao buduća „51. savezna država“ stiže u trenutku kad su američke strateške rezerve nafte pale na najnižu razinu od 1983. — na zalihu koja bi, kad bi bila jedini izvor, pokrila tek dva tjedna nacionalne potrošnje — i u kojem je Japan izveo najveću jednodnevnu deviznu intervenciju u povijesti uz najavljenu potporu Sjedinjenih Država. Nicolása Madura je, podsjetimo, zarobljen još 3. siječnja i od tada čeka suđenje u New Yorku, a Washington preko prijelazne predsjednice Delcy Rodríguez „nadzire tranziciju“ bez ikakva izbornog roka. Trump je tek prošlog petka ocijenio da Venezuela „još nije spremna“ za izbore. Blokadu naftnih tankera uveo je sredinom prosinca, a Kina je desetljećima bila najveći kupac venezuelanske nafte, uz visoki diskont zbog sankcija. Nakon Madurova pada objavljen je dogovor o preusmjeravanju 30 do 50 milijuna barela „sankcionirane“ nafte s kineskih na američke rafinerije, uz rečenicu koja bi u bilo kojoj drugoj administraciji pokrenula ustavnu krizu: prihodima će, kaže Trump, upravljati on osobno, kao predsjednik. Tokom te nafte prema SAD-u operativno zapravo upravlja Chevron.
Ista se logika ponavlja u Zaljevu, i tu se nova Trumpova objava o Venezueli kao državi koju, pretpostavimo, namjerava anektirati, spaja u spekulacije o obračunu s Kinom preko venezuelanskih leđa. I iranska nafta danas ide gotovo isključivo u Kinu, pa je svako zatvaranje Hormuza — koji je iranska Revolucionarna garda faktički zatvorila još krajem veljače i koji je, uz kratak lipanjski predah, i dalje zatvoren za komercijalni promet — i svaki udar na iranski izvoz zapravo udar na kineske rafinerije. Zbroji li se to s preusmjeravanjem venezuelanske nafte, dobiva se obrazac: dvije geografski udaljene poluge koje hipotetski ciljaju isto — stezanje isporuka Kini, državi koja pritom nije u panici jer je dugo gomilala zalihe. Je li to smišljena strategija ili slijed hirova koji slučajno pokazuju u istom smjeru, pitanje je interpretacije.
Iran je, podsjetimo, krajem srpnja izveo raketni napad na američke snage u Jordanu dok je Trump u Ovalnom uredu primao Benjamina Netanyahua; SAD je uzvratio „teškim valom“ udara, a zajedno sa Saudijskom Arabijom udario i po proiranskim milicijama u Iraku. Popis zaraćenih strana danas uključuje Iran, Irak, Jordan, Izrael, SAD, pa i europske saveznike. Je li to uvertira u Treći svjetski rat, stvar je procjene; rat koji već vodi pretendent na Nobela za mir više nije bilateralni obračun SAD-a i Irana, nego ozbiljan internacionalni sukob.
Amerikanci sklopili megaugovor od 58,6 milijardi $ za ključno oružje, trenutak je vrlo znakovit
Druga priča: „Pobornik“ slobodnog tržišta nacionalizira kompanije; zapravo luđe: on ih trumpizira…
Druga priča koja se gubi u dnevnom kaosu jest tiha „trumpizacija“ američkoga gospodarstva. To što izvode uz Trumpovo dirigiranje čak se ne može nazvati nacionalizacijom; prije trumpizacijom. Čovjek koji se zaklinje u slobodno tržište gradi državni portfelj kakav Washington nije imao jer ga se mudro klonio. Ministarstvo trgovine ovoga je tjedna dodalo još šest poluvodičkih tvrtki u trumpistički portfelj etatističkih akvizicija, čime je (po prebrojavanju Cato Instituta, dakle libertarijanskog, a ne lijevog izvora) savezna država sada suvlasnik u 30 kompanija: od 10-postotnog udjela u Intelu i „zlatne dionice“ u US Steelu do niza start-upova u kvantnom računalstvu, poluvodičima i rijetkim zemnim elementima. Cato tu bilježi rečenicu koju vrijedi prepisati: država je istodobno postala regulator, kupac, financijer i dioničar. Konsolidiranog javnog registra tih udjela nema jer, eto, to vam je trumpizam. Vijeće za vanjske odnose (CFR), koje uračunava i poslove razvojne banke DFC, dolazi do 37 transakcija ukupne najavljene vrijednosti oko 27,6 milijardi dolara (!) od početka 2025. Evo popisa za razmišljanje:
U.S. Steel/Nippon Steel — „zlatna dionica“ s pravom veta, bez ekonomskog udjela (preko CFIUS-a), lipanj 2025.
MP Materials — 400 milijuna dolara povlaštenih dionica i warranata, 15% ako se konvertira (Obrana), srpanj 2025.
Intel — 8,9 milijardi za 9,9%, plus 5% warrant (Trgovina), kolovoz 2025.
Trilogy Metals — 35,6 milijuna za 10%, plus warranti za dodatnih 7,5% (Obrana), listopad 2025.
Lithium Americas — odgoda otplate 184 milijuna, 5% warranata + 5% u JV-u Thacker Pass (Energetika), listopad 2025.
Westinghouse — pravo na 20% buduće dobiti, pretvorivo u warrant pri IPO-u (Trgovina), listopad 2025.
Vulcan Elements — 50 milijuna udjela (Trgovina) + uvjetni zajam 620 milijuna (Obrana) + warranti, studeni 2025.
ReElement Technologies — uvjetni zajam 80 milijuna s warrantima (Obrana), studeni 2025.
Korea Zinc/Crucible Metals — 210 milijuna CHIPS + 150 milijuna JV kapitala i 1,25 milijardi JV duga (Trgovina/Obrana), prosinac 2025.
xLight — 150 milijuna CHIPS + udio (Trgovina), prosinac 2025.
L3Harris/Missile Solutions — 1 milijarda konvertibilnih povlaštenih + warranti (Obrana), siječanj 2026.
Atlantic Alumina — 150 milijuna povlaštenog kapitala (Obrana), siječanj 2026.
USA Rare Earth — do 277 milijuna izravno + do 1,3 milijarde zajma, dionice i warranti (Trgovina), siječanj 2026.
GlobalFoundries — do 675 milijuna kroz dva CHIPS pisma + ~1% udjela (Trgovina), svibanj 2026.
IBM/Anderson — 1 milijarda za manjinski udio u Andersonu (Trgovina), svibanj 2026.
Atom Computing — 100 milijuna, manjinski udio (Trgovina), svibanj 2026.
Diraq — do 38 milijuna, manjinski udio (Trgovina), svibanj 2026.
D-Wave Quantum — 100 milijuna za udio (Trgovina), svibanj 2026.
Infleqtion — 100 milijuna, redovne dionice s diskontom (Trgovina), svibanj 2026.
PsiQuantum — 100 milijuna, manjinski udio (Trgovina), svibanj 2026.
Quantinuum — 100 milijuna, redovne dionice s diskontom (Trgovina), svibanj 2026.
Rigetti Computing — 100 milijuna kroz tri godine, dionice s diskontom (Trgovina), svibanj 2026.
SandboxAQ — 500 milijuna CHIPS, manjinski udio (Trgovina), lipanj 2026.
I-Pulse — 250 milijuna CHIPS, manjinski udio (Trgovina), lipanj 2026.
Kepler Computing — do 245 milijuna CHIPS, manjinski udio (Trgovina), srpanj 2026.
Multibeam — do 140 milijuna CHIPS, manjinski udio (Trgovina), srpanj 2026.
Extropic — do 75 milijuna CHIPS, manjinski udio (Trgovina), srpanj 2026.
Thintronics — do 50 milijuna CHIPS, manjinski udio (Trgovina), srpanj 2026.
OBSIDIA Semiconductors — do 34 milijuna CHIPS, manjinski udio (Trgovina), srpanj 2026.
Aeluma — do 30 milijuna CHIPS, udio jednak iznosu dodjele (Trgovina), srpanj 2026.
Kako se to plaća? Uglavnom ne svježim novcem. U najviše slučajeva Washington ne kupuje dionice na tržištu, nego novac koji je ionako kanio dati kao subvenciju — bespovratna sredstva iz CHIPS Acta, zajmove Ministarstva energetike, sredstva Defense Production Acta — preoblikuje u vlasnički udjel, warrant ili povlaštenu dionicu, i to kao uvjet isplate. Intel je najčišći primjer: 8,9 milijardi dolara duga po CHIPS bespovratnim sredstvima jednostavno je pretvoreno u gotovo 10 posto tvrtke. US Steel je drugi kraj spektra; „zlatna dionica“ nije koštala ništa, dobivena je kao uvjet za odobrenje preuzimanja od strane Nippon Steela, a predsjedniku daje trajni veto na zatvaranje pogona, selidbu sjedišta ili premještanje proizvodnje u inozemstvo. Cato suho dodaje da CHIPS Act ovlašćuje Ministarstvo trgovine na dodjelu sredstava, ali ga nigdje izrijekom ne ovlašćuje da kupuje dionice.
Povijesni presedani ulaska države u američka poduzeća naravno postoje, ali su svi bili krizni i privremeni: udjele je država uzimala u ratu (željeznice u Prvom svjetskom ratu) i u slomovima (TARP i banke 2008., oko 61 posto General Motorsa i 80 posto AIG-a, warranti aviokompanija u pandemiji); i svaki put s namjerom da ih proda čim se prašina slegne. Kad je Truman 1952. pokušao zaplijeniti čeličane, zaustavio ga je Vrhovni sud. Novost trumpističkog vala nije, dakle, da država ulazi u vlasništvo, nego da to čini u miru, bez krize, rutinski i bez roka izlaska.
Treća priča: Sukob interesa u trumpizmu više nije sukob interesa; što je bilo, bilo je… Stiglo je novo doba
Treći primjer jest klasični, teški sukob interesa kao jedno od glavnih obilježja trumpizma. Trump je ranije ove godine tužio vlastitu vladu zbog curenja svojih poreznih podataka, tražeći 10 milijardi dolara. Nagodba je zatim dobila zanimljiv „dodatak“ koji je potpisao vršitelj dužnosti glavnog državnog odvjetnika Todd Blanche — inače Trumpov nekadašnji osobni kazneni branitelj — a kojim se porezna uprava „zauvijek sprječava“ da ubuduće ispituje Trumpa, njegovu obitelj i tvrtke, uključujući i sve ranije prijave. Vau. Dokument o poreznom imunitetu potpisao je jedino Blanche, a ne i itko odgovoran za poreznu naplatu. Forbes je procijenio da bi obitelj tako mogla uštedjeti više od 600 milijuna dolara. Uz to je stvoren fond od 1,776 milijardi dolara za navodne žrtve „naoružavanja pravosuđa“, iz kojeg bi se isplaćivali Trumpu bliski ljudi, a među kandidatima za isplatu spominjali su se i osuđenici sa 6. siječnja. Konstrukcija je toliko prozirna (tužitelj, tuženik i suci nagodbe su Trump i njegovi) da su čak i dijelovi republikanske većine ustuknuli, pa je fond ovoga ljeta i formalno otkazan, a sama nagodba završila pred sudom. Ostaje činjenica: predsjednik je pokušao sebi i obitelji izboriti doživotnu poreznu amnestiju potpisom vlastita čovjeka, a ovih se dana u Senatu bije bitka za Blancheovu potvrdu na mjestu glavnog državnog odvjetnika — potvrdu koja je zapela upravo zbog te iste porezne nagodbe.
U trumpizmu je postalo nejasno gdje je linija koja pravi razliku između navodnog strateškog interesa Sjedinjenih Država i „gladnih usta“ Trumpa i obitelji koja se uvijek 0–24 mora hraniti, pa čak i zahvaljivanja na tobože lijepim gestama. Zvuči li vam previše ludo? Antverpenski centar za dijamante poklonio je Trumpu, za 250. rođendan SAD-a, zlatni prsten veličine ručnog sata s 321 dijamantom; procjene vrijednosti kreću se od 26.000 do 35.000 dolara. Nekoliko tjedana kasnije, 24. srpnja, nova runda carina izuzela je, eto, dijamante. Treba biti pošten prema trumpizmu: nulta stopa za antverpenske dijamante dogovorena je još lani s EU-om, pa je riječ o upadljivom tajmingu i obrascu izuzeća za naklonost, a ne o dokazanoj protuusluzi. Isti obrazac, u puno skupljem izdanju, vidi se i u nabavi ledolomaca: SAD od Finske kupuje 11 arktičkih brodova vrijednih oko 6,1 milijardu dolara, dijelom kroz ugovore bez natječaja, a odluku je, prema New York Timesu, Trump donio nakon partije golfa s finskim predsjednikom Alexanderom Stubbom. Stručnjaci se pitaju što će Sjedinjene Države s toliko ledolomaca — osim što će Trump zadovoljiti osobnu fascinaciju hladnim morima. Bilo je tu i darova, čovjeku koji voli primati darove, koje je teško ne vidjeti. Zrakoplov koji od 1. srpnja leti kao Air Force One nije kupljen, nego darovan: Boeing 747-8 vrijedan oko 400 milijuna dolara, poklon katarske kraljevske obitelji, koji će nakon mandata završiti u Trumpovoj predsjedničkoj knjižnici. Ustavni prigovori (Emoluments klauzula zabranjuje primanje darova stranih vlada bez odobrenja Kongresa) Trumpa ne zanimaju; poklon je, kaže, bilo bi „glupo“ odbiti. Detalj koji priču zaokružuje: darivanje je najavljeno tek nekoliko tjedana nakon što je Trumpova tvrtka objavila golf-projekt u Kataru, u ortakluku s tvrtkom u vlasništvu katarske države.
Trump: ‘Nije me briga sa sporazum s Kanadom i Meksikom, uopće ga ne želim‘
Ispod ledolomaca, prstena s dijamantima, zrakoplova… organiziran je jedinstveni poslovni model trumpizma koji je boravak u Bijeloj kući pretvorio u izvor obiteljskih zarada. Čini se kako obitelj Trump sama sebi podiže spomenik superjunaka sukoba interesa, u kojemu se zna tko nosi slavni kostim s velikim slovom S (Superman) na grudima. Kripto je najzanimljiviji obiteljski biznis s predsjedničkim ovlastima. Obitelj drži 60 posto platforme World Liberty Financial i pravo na 75 posto prihoda od prodaje njezinih tokena; Trump je iz nje u prvoj godini prijavio 57,4 milijuna dolara. Uz memecoin $TRUMP, čijim je najvećim kupcima nagrada bila večera s predsjednikom, glavni je adut stablecoin USD1: njime je državni fond Abu Dhabija MGX zatvorio ulaganje od 2 milijarde dolara u burzu Binance, posao koji World Liberty Financialu, prema procjenama, nosi oko 80 milijuna dolara godišnje. Prije inauguracije tvrtka povezana sa šeikom Tahnoonom iz Abu Dhabija kupila je 49 posto World Liberty Financiala, čime je, prema pisanju Wall Street Journala, 187 milijuna dolara otišlo entitetima obitelji Trump, a 31 milijun onima bliskima obitelji Witkoff. Cijelo se carstvo procjenjuje na oko 7 milijardi dolara. Sporni je vrhunac pomilovanje suosnivača Binancea, Changpenga Zhaoa: tvrtka je ranije priznala krivnju za kršenje zakona o sprječavanju pranja novca i sankcija, a povezanost tog pomilovanja s MGX-ovim poslom preko Trumpova stablecoina novinari (60 Minutes) i senatori opisuju kao „privid trgovine uslugama“ — što je optužba, ne presuda, i tako je valja i formulirati.
Nekretninski poslovi obitelji slijede isti obrazac na tri kontinenta. Prema evidenciji nadzorne organizacije CREW, tijekom Trumpova mandata razvijaju se 24 projekta s njegovim imenom u inozemstvu, velikim dijelom u ortakluku s Dar Globalom, međunarodnim krakom saudijskog, s državom povezanog Dar Al Arkana. U Saudijskoj Arabiji tu su Trump Tower Jeddah (oko 530 milijuna dolara) i Trump Plaza Jeddah (milijarda dolara), uz pregovore o ulasku u državni projekt Diriyah težak 63 milijarde. U Omanu se na državnom zemljištu gradi Trumpov resort od 500 milijuna dolara, u Kataru golf-projekt s državnom tvrtkom, a projekti se nižu i u UAE-u, Vijetnamu, Rumunjskoj, na Maldivima i drugdje. Beogradski hotel od 500 milijuna dolara (na mjestu nekadašnje zgrade Generalštaba srušene 1999.) bio je iznimka koja je propala: partner iz kruga Jareda Kushnera povukao se nakon što je izbio skandal s krivotvorenim dokumentom. Sve to dok Washington istodobno tim istim vladama kroji politiku carina, isporuke oružja i, u saudijskom slučaju, prijenos nuklearne tehnologije.
Trump ima dobrog zeta, korisnog… Kushnerova investicijska tvrtka Affinity Partners dobila je 2 milijarde dolara od saudijskog državnog fonda PIF, uz naknadu za upravljanje od 1,25 posto — najmanje 125 milijuna dolara kroz pet godina — čime je Kushner postao milijarder; ista je tvrtka potom s PIF-om preuzela igraću kompaniju Electronic Arts za 55 milijardi dolara, samo tjednima prije nego što je Kushner sjeo posredovati u bliskoistočnom miru. Kad predsjednik i njegova najuža obitelj istodobno pregovaraju s vladama koje ih plaćaju (o ratu i miru, o oružju, o carinama), pitanje više nije postoji li sukob interesa, nego postoji li išta u toj vanjskoj politici što nije i obiteljski posao. A njegova medijska tvrtka, u kojoj je obitelj najveći dioničar, upravo je (u subotu, 1. kolovoza) počela prodavati i brzinu pristupa predsjedničkim objavama: uslugom „Truth API“ trgovci za do 100.000 dolara mjesečno dobivaju tržišno najosjetljivije objave prije ostatka javnosti, zbog čega senatori već traže istragu SEC-a. To je već uber-trumpizam; onaj visoko iznad Republike, Republikanske stranke i njezinih zastupnika — sve za 250. godišnjicu Republike.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....