DEPOPULACIJA

‘Kraljica Jadrana‘ prvi put u povijesti ima manje od 50.000 ljudi. Ovim ritmom 2087. neće biti nikoga!

Prema popisu iz 1951. Venecija je imala 175 tisuća stanovnika. Sada ih je 49.997

”Ne želimo postati Pompeji!”, glasila je jedna od parola na prosvjedima prije šest godina

 Akg/Viennaslide/Harald A. Jahn/Akg-images/Profimedia/Akg/Viennaslide/Harald A. Jahn/Akg-images/Profimedia

Depopulacija Venezije, nekada jednoga od najnapučenijih gradova Starog svijeta, nastavlja se nesmiljeno. U srijedu je stanovništvo Venezije - one povijesne, u Laguni - spalo ispod 50.000 stanovnika. Statistički ured Mletačke općine zabilježio je - i obznanio u izravnom prijenosu na Internetu - da prebivalište u nekadašnjoj Kraljici Jadrana ima 49.997 ljudi. U svih šest sestijera zajedno, uključujući i Giudeccu.

Samo dva dana ranije, u ponedjeljak, zbir je "za dlaku" bio iznad psihološke barijere od 50.000, naime 50.011.

Preživjeli Mlečani

Prije gotovo šest godina, kako smo tada izvijestili, organiziran je #Venexodus, sarkastično-nostalgičan spektakl. Bila je to fiktivna seoba stanovnika na čelu s "duždom" i putnim kovčegom, "valižom", dimenzija 3 × 2 metra. Krenula je 13 studenoga 2016 u povorci kroz sestijer Sv. Marka, s inim kovčezima, ali praznima, iznad glava, prosvjedujući protiv depopulacije Mletaka, zapravo protiv državne i općinske politike, uslijed koje je održavanje nastambi u Veneziji toliko skupo da normalan svijet opstaje jedva ili nikako. Pjevali su u zboru: "Svi u Mogliano", tj. u grad gdje živi njihov gradonačelnik Luigi Brugnaro, koji ni sam nije mazohist stanovati ondje gdje je izabran.

image

Luigi Brugnaro, gradonačelnik Venecije nije mazohist, pa ne živi u Veneciji, već u gradiću Mogliano

Brancolini/fotogramma/ropi/Zuma Press/Profimedia/Brancolini/fotogramma/ropi/Zuma Press/Profimedia

U povorci ih je bilo petstotinjak. Manje od onih koji su u Giardinima istodobno špartali kroz Biennale arhitekture. Bagatela u usporedbi s gomilama koje pokuljaju s kruzera - ali za preživjele Mlečane je isto tako velika kao da ih se u Zagrebu okupilo 8000, pisali smo: u oba slučaja to je jedan posto žiteljâ.

Povorka je organizirana jer se broj prebivatelja Venezije tada spustio ispod 55.000. Prva istovjetna manifestacija bila je sedam godina ranije, 2009, kada je zbir građana s mletačkim prebivalištem spao ispod 60.000.

Zasad nema nove povorke, Brugnaro je i dalje načelnik, a grad mu je "ušao u se", stanjio se i smanjio za još 5000 stanovnika. I nikome ništa.

Kad sam rođen, u Veneziji, onoj drevnoj, živjelo je oko 175.000 stanovnika (popis 1951), još 1977 bilo ih je 100.000, ispod 70.000 spali su 1996. Ovim ritmom - 10.000 manje u 13 godina - u Veneziji neće biti nijednog stanovnika već 2087. Ostat će samo prazna ljuska, s posjetiteljima, vodičima, prodavačima suvenira, pizze i kebaba - baš kao i u Pompejima. Uz malu razliku da je Pompeje opustošio Vezuv, a Veneziju njezina uprava i njezina država.

"Ne želimo postati Pompeji!", glasila je jedna od parola #Venexodusa prije šest godina. Canal Grande i pojas oko njega sada su usporedivi s Pompejima. Venesia svojih stanovnika počinje ondje gdje prestaju izlozi s plastičnim gondolama i pokladnim krinkama, ali sada i onamo nadire Airbnb.

Mlečani, oni preostali, očito ne gore od želje prodati svoje kuće, iseliti se na "terrafermu" pa, eventualno, u adventu pohoditi svoj grad pod uvjetom da gradonačelnik dâ montirati "kućice" na Trgu sv. Marka. Oni bi, na zaprepaštenje ekonomista koji znaju kako se zarađuje, radije ostali makar u svojim oazama, zapravo rezervatima, u kalama i kaletama gdje se još čuje dječji smijeh i odakle kroz prozor još dopiru vonji naše kužine, a to su Castello, San Polo jugozapadno od istoimene poljane i susjedni dio Santa Croce. Ali ni ondje nije raj. Cijene stanovanja i opskrbe su visoke, katkad nesnosne; grad se plavi morem desetak puta češće nego prije tridesetak godina. I ljudi polako pakuju svoje i odlaze.

Gondole sa staklenim dnom

Uostalom, Mlečani nastanjeni u svom gradu možda potkraj ovog stoljeća neće biti ni mogući, ako globalno zatopljenje, otapajući led, među inim, s Arktika i Antarktike, zaista povisi razinu morskih voda dovoljno da potopi Veneziju.

Studija objavljena 2019 tvrdila je da će u ovom stoljeću razina morâ - u usporedbi sa stanjem 2000 - porasti za 30 centimetara do 2050, a za 70 centimetara do 2100. Naši mlađi čitatelji imat će priliku brčkati se u plićaku na Stradunu ili na Voćnom trgu u Splitu.

Svjetski ekonomski forum predviđa da će do 2100 biti pod morem potpuno ili djelomično i neki sada višemilijunski gradovi, na primjer Dhaka u Bangladešu (22,4 milijuna stanovnika), Lagos u Nigeriji (15,3 milijuna stanovnika), Bangkok u Tajlandu (9 milijuna stanovnika)… Najbrža bi mogla biti Jakarta u Indoneziji, koja ne čeka porast mora, nego već tone za svoj račun. More će se ljeskati i nekim ulicama Mumbaija u Indiji, Shanghaija u Kini… Spram njih pučanstvo Venezije neće značiti baš neko mnoštvo. Možda će domišljati stanovnici do tada sagraditi gondole sa staklenim dnom, kako bi turisti mogli razgledati jedinstvene spomenike, na primjer pod Svetog Marka, bizantski rad

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. listopad 2022 11:40