Kako se odnosio prema svojoj bolesti, tako se odnosio i prema zemlji: improvizirajući - opisao je Jose Rafael Marquina, liječnik Huga Chaveza , način upravljanja svog pacijenta. Navika vladanja po nahođenju, uz donošenje ad hoc odluka, često u vrijeme tjednih intervjua “Alo Presidente” koje je emitirala nacionalna televizija, bila je prisutna svih 14 godina koliko je bio na vlasti.
Rušenje ‘trule elite’
Brzo rješavanje problema u ekonomiji značilo je relativno često devalviranje valute, oduzimanje privatnih tvrtki i povećanje plaća u javnom sektoru tiskanjem novca i rastom inflacije. Bolivar je posljednji put devalvirao u veljači, dok je Chavez ležao na Kubi, za 32 posto. Seriozniji pristup i poduzimanje strukturnih promjena nisu ga zanimali.
No, njegov socijalni program nesumnjivo je naišao na odobravanje sunarodnjaka. Siromašni ljudi Venezuele imali su više koristi od naftnog bogatstva u vrijeme Chaveza, nego kad su zemlju vodile, kako ih je on nazivao, “trule elite”. Dohodovna nejednakost je od 1999. godine kontinuirano padala u Venezueli, ali i u cijeloj regiji koja je sinonim velikih razlika u bogatstvu. U 2011. godini Gini koeficijent (mjera nejednakosti prihoda: što je niži, manja je nejednakost) je iznosio 0,39, dok je u Brazilu bio 0,52, također na povijesno niskoj razini. Premda građani mogu biti zadovoljni što više sudjeluju u podjeli bogatstva, problem je to što ima sve manje toga za dijeliti.
Ključni sektor
- Venezuela je po veličini peta ekonomija Latinske Amerike, ali u posljednjem je desetljeću imala najlošije rezultate kada se gleda rast BDP-a po stanovniku - rekao je za BBC Arturo Franco iz Centra za međunarodni razvoj na sveučilištu Harvard.
Jedan od glavnih problema ekonomije Venezuele je prevelika oslonjenost na naftu. Ona čini 90 posto prihoda zemlje u stranoj valuti i 50 posto proračunskih prihoda. Chavez je preuzeo čvrstu kontrolu nad naftnom kompanijom PDVSA 2003. godine, a nakon štrajka kojim su ga htjeli prisiliti da ode, otpustio je 40 posto zaposlenih.
Korupcija i ne znanje
Iz kompanije je izvlačio novac za socijalni program, ali je zapostavio njeno održavanje. Umjesto da je ulagao u PDVSA-u kako bi povećao proizvodnju, Chavez je kompaniju koristio kao bankomat, a novac se trošio na stanogradnju, zdravstvo i transport.
Pritom se puno novca uzaludno rasipalo, i to ne samo zbog sveprisutne korupcije, nego i zbog nekompetentnosti. Na istaknuta mjesta je redovito imenovao poslušnike umjesto stručnjaka. Uoči prošlih predsjedničkih izbora Chavez je obećao da će do 2018. godine sagraditi tri milijuna domova za siromašne.
Prema podacima američke banke Merrill Lynch, godinu dana prije izbora javna je potrošnja realno porasla čak 30 posto. Procjene govore da je proračunski deficit lani iznosio od 9 do 12 posto BDP-a. Istodobno inflacija na godišnjoj razini iznosi oko 20 posto. Ekonomija je 2012. rasla po stopi od pet posto, ali za ovu godinu Svjetska banka procjenjuje da bi stopa rasta mogla pasti na 1,8 posto. Mnogi analitičari, pak, vjeruju da je zemlja na pragu recesije.
Dug ubrzano raste
Da bi financirala rastući proračunski deficit, zemlja se mora zadužiti. U posljednjih pet godina Kineska razvojna banka posudila je Venezueli 42,5 milijardi dolara. Od 640.000 barela nafte koliko se dnevno izveze u Kinu, 200.000 odlazi na servisiranje duga. Prema svemu sudeći, taj će se dug samo povećavati. Analitičari procjenjuju da će Chavezovi nasljednici teško smoći snage da sada nametnu i program štednje.
Novac od nafte bez kontrole
Da je mnogo novca završilo na mjestu gdje nije trebalo, potvrđuje istraživanje Reutersa iz rujna 2012. o državnoj korporaciji Fonden na koju otpada trećina svih investicija u zemlji. Istraživanje pokazuje da je polovica sagrađenih kapaciteta, uključujući tvornice papira i aluminija, primala novac od Fondena. Otkad je osnovana 2005. godine, u tu se kompaniju od naftnih prihoda slilo oko 100 milijardi dolara. Krajem siječnja vlada je odlučila da će PDVSA smanjiti doprinose Fondenu za 19 posto.