Doba je Sovjetskog Saveza, ali faza u kojoj sustav počinje kašljati i u novinama jedne od država lagera pojavila se karikatura. Na vratima stana dva tipa u dugim mantilima, muž stoji u gaćama, mjesec se vidi kroz prozor, sat na zidu stoji na 5, a ova dvojica kažu: “Izmislili ste novu pozu seksa, to je nedopustivo”. Neki sa Zapada nisu shvaćali da je SSSR već tada imao sustav kontrole vlastitog stanovništva koji se mogao mjeriti s današnjim svijetom premreženim kamerama.
Vrijeme je i za ispriku, kad je otkriveno da je Aleksej Navalni otrovan u Omsku (svibanj 2021. godine) napisao sam tekst s tezom da iza toga ne stoji ruski predsjednik Vladimir Putin. Pogrešna premisa, Putin je već tada bio potpuno paranoičan. Matrica sovjetskog špijunskog obrazovanja nadrasla je sve ostale elemente osobnosti. Prevladavajuće obilježje sovjetskog špijuna bio je strah od pogreške, ne u procjeni prikupljenih informacija nego u mogućem odstupanju od partijske politike što vodi gubitku položaja pa i slobode. Putin je prve naznake takve paranoje pokazao 2012. godine nakon pobjede na predsjedničkim izborima koja je izazvala masovne prosvjede. Prosvjeda u tom broju više nije bilo nakon niti jednih izbora. Strah gubitka vlasti u Rusiji i ostalim autokracijama i autokreaturama ide usporedo sa strahom gubitka života ili barem slobode i imutka i taj je proces gradirao od 2012. godine do danas. Takav pogled na svijet doslovce u svakome prepoznaje uhodu, izdajnika i špijuna. “Država [Kremlj] je odlučila oštro proširiti ‘popis meta’ optužbi izdaje i špijunaže”, rekao je za Politico.eu Andrej Soldatov, stručnjak za ruske sigurnosne službe.
Osuda Kara-Murze
Ogledni primjer postao je Vladimir Kara-Murza koji je 17. travnja osuđen na 25 godina zatvora, najvišom takvom kaznom od početka ruske invazije na Ukrajinu, jer je proglašen krivim za izdaju i diskreditaciju ruske vojske. Kara-Murza je 41-godišnji otac troje djece i bivši novinar s ruskom i britanskom putovnicom koji je proveo godine suprotstavljajući se politikama predsjednika Putina te je lobirao kod stranih vlada i institucija da uvedu sankcije Rusiji i pojedinim Rusima zbog kršenja ljudskih prava. Kara-Murza je svoje suđenje, s punim pravom, usporedio s namještenim procesima iz Staljinovog doba kakvih je bilo u svim zemljama lagera. Putin je u više navrata pokazivao razumijevanja za Staljinove politike. Strani su novinari u to doba bili automatski doživljavani sumnjivcima. Rusija je 21. travnja proglasila bugarskog istraživačkog novinara Hrista Grozeva, dugogodišnjeg kritičara Kremlja, "stranim agentom". Nije u zatvoru jer nije u Rusiji. Evan Gershkovich, novinar The Wall Street Journala, zaglavio je u zatvoru. Njegov bi se slučaj mogao usporediti s košarkašicom Brittney Griner koja je uhićena neposredno prije ruske agresije da bi bila razmijenjena za Viktora Bouta, zloglasnog trgovca oružjem. Nije isključeno da Moskva želi nekog iz američkih zatvora.
Jurij Orlov, poznati fizičar i jedan od ruskih disidenata koji je 1986. u razmjeni otišao na Zapad, još je 2004. godine Putinovu vladavinu definirao: “Rusija se vraća u prošlost.” Oleg Orlov iz raspuštene skupine za zaštitu ljudskih prava Memorial, u razgovoru za Politico.eu je rekao: “Otvorite temu političke represije na kavi sa strancem i to bi se već moglo smatrati izdajom". Sovjetska vlast je gotovo svaki kontakt sa strancem smatrala mogućom izdajom. Uloga je ispravnih graditelja sovjetske revolucije bila upozoriti vlasti na jedinke koje misle drukčije, da to je već bilo dovoljno za kazneni progon i sibirske logore za preodgoj.
"Patriote" javljaju
Kako se produljila “specijalna vojna operacija”, tako se vraća i taj obrazac ponašanja pa je sve veći broj “patriotskih” građanki i građana koji vlasti javljaju o nepatriotskim mislima i riječima sugrađanki i sugrađana. Paranoja ima tendenciju brzog širenja u javnosti. FSB, nasljednik KGB-a, NKVD-a i Čeke, opet špijunira vlastito građanstvo, a budni djelatnici službi, koji otkriju slučajeve izdaje i špijunaže nisu samo javno pohvaljeni nego dobivaju bonuse, napreduju u službi. Ovo potonje, uz svijest špijuna o očekivanjima nadređenih, stvara nevolje. Politico.eu prenosi da je početkom travnja u industrijskom gradu Nižni Tagil, zbog navodne suradnje s ukrajinskom obavještajnom službom, uhićen bračni par. Radili su u obližnjoj vojnoj tvornici, ali poznanici, koje je citirao nezavisni ruski medij Holod, poriču da su imali pristup tajnim informacijama. Ivan Pavlov, disident upoznat sa slučajem, Politicu tumači: “To je reakcija na rat: postoji potražnja s vrha za izdajicama. Ako ne mogu pronaći prave, izmislit će ih, stvorit će ih.”
U petak, 28. travnja, Putin je potpisao uredbu kojom se formalno povećava maksimalna kazna za izdaju na doživotni zatvor. Uredba je objavljena na mrežnoj stranici Kremlja. Parlamentarci su već izglasali povećanje najdužih kazni za izdaju na doživotnu s ranijih 20 godina.
Postoji i dobra strana ove priče, režim koji se boji svog stanovništva u pravilu je osuđen na propast. Loša je strana što ta premisa nije povijesno dokazana u Rusiji.