StoryEditor
MIGRANTI

'Krijumčari zbog epidemije ne rade. Boje se. No do Slovenije nije daleko. Bolje da u Njemačkoj dobijem Covid-19 nego da ovdje umrem od gladi'

 
 Robert Fajt / CROPIX

Znamo za koronavirus, ali on nikoga ovdje neće spriječiti da krene u ‘game’. Ove godine je većina bila oboljela od gripe, a koronavirus nije ništa gori. Uostalom, radije ćemo biti bolesni od korone u Italiji, nego zdravi u Velikoj Kladuši još godinu, dvije ili tko zna do kada - ovako razmišlja vjerojatno velika većina od 7500 migranata trenutno smještenih u Bosni i Hercegovini, a govore nam dvojica s kojima smo putem društvenih mreža prikupljali informacije i životu u migrantstkim kampovima otkako je i našu regiju zapljusnuo val Covida-19. Game ili igra, podsjetimo, u njihovom svijetu označava migrantski put na kojemu svaka država predstavlja jedan level ili razinu.

Ilegalne migracije, doznajemo od naših sugovornika nisu stale, već su se samo usporile. Razlog usporavanju nije bojazan od zaraze, ni od zabrane kretanja migranata, kojima je ulazak u Republiku Hrvatsku ionako zabranjen, već krijumčara, koji strahuju od obje “pošasti”. Podjednako zbog bojazni od zaraze te od straha od policije koja je zbog zabrane kretanja za građane hrvatske intenzivirala svoje cestovne ophodnje krijumčari su zaustavili gotovo sve svoje aktivnosti. Slična je situacije i u ostalim zemljama na ruti. Iz toga razloga je prividno utihnula kriza na izvorištu, pogotovo tamo gdje je donedavno bila najintenzivnija, na tursko-grčkoj granici, no i dalje je aktivna na “dionici” BiH-Hrvatska-Slovenija-Italija. Razlog je jednostavan - nije preduga pa se na nju migranti odvaže pješice, kada dio njih već ne može računati na usluge krijumčara.

Uhićena u Sloveniji

Načelnik PU karlovačke Darko Bratić na tiskovnim konferencijama mjesnog Stožera civilne zaštite redovito umiruje građane kako u Karlovačkoj županiji koja se nalazi usred migrantske rute - migranata nema, “pretpostavljajući da su ostali tamo gdje su i bili prije koronakrize, u BiH”.

- Od početka ove kriza s koronavirusom se smanjuje pritisak na naš dio granice. Zapravo, nemamo pritiske i nemamo migranata. Pretpostavljamo da su ostali tamo gdje su bili. Najviše dolaze iz Bosne i Hercegovine pa su tamo i ostali - kaže Bratić. Ne isključuje da među migrantima ima zaraženih, međutim o tome nema službenih informacija, ali napominje kako je na granici uz do sada pojačano prisustvo policije, nevezano za krizu s koronavirusom, sada to još dodatno pojačano, pa ljudi mogu biti apsolutno sigurni da hrvatska policija čini sve da se na najmanju moguću mjeru svede rizik od dolaska zaraženih osoba mimo ikakve kontrole na područje Republike Hrvatske. Njegove riječi ne možemo potkrijepiti konkretnim brojkama jer njih nismo dobili, iako smo ih zatražili još u ponedjeljak.

Gledajući problematiku kako je gleda policija, granica je bila sigurna i prije epidemije koronavirusa, a ipak je kroz Hrvatsku prošlo barem 595 ilegalaca samo u siječnju ove godine, jer toliko ih je uhitila slovenska policija na Schengenu. Koliko se situacija u stvarnosti promijenila unatrag tjedan-dva, teško je reći, ali spomenimo da je slovenska policija 20. ožujka u okolici Novog Mesta, odnosno na području Starog trga kod Kolpe, Radencima, Špeharjima, Ručetnoj Vasi, Miklarji, Dolenjim Radencima i Kostanjevicema na Krki uhitila 84 ilegalaca, uglavnom Pakistanaca, te nešto Afganistanaca, Indijaca, te državljana Bangladeša i Alžira.

Slovenski mediji u ponedjeljak su izvijestili kako je u Dolenjskoj na području Šentjerneja otkriven čak i jedan mali ilegalni kamp u kojemu je bilo tridesetak kreveta s dobrom zalihom hrane te tavama za pripremu jela. Prije toga su otkrivena dva slična kampa. Nije utvrđeno jesu li ih opskrbljivali krijumčari ili nevladini aktivisti, no sasvim je izvjesno da je ovo bio važan punkt za predah na ruti. To govori da je ruta živa, a svi ti ljudi morali su ilegalno kroz Hrvatsku.

Obećana zemlja

Naša dvojica sugovornika su iz kladuškog kampa Miral, ne znaju između sebe jedan za drugoga, a identitete im nećemo otkriti zbog detalja koje nam otkrivaju, u njihovom kampu to bi ih moglo uvaliti u ozbiljne nevolje. Žale nam se da je i u Bosni sve blokirano. Svaki četvrti od ovih petstotinjak ljudi bez obzira na sve još uvijek Italiju vidi svojom obećanom zemljom, jer su uvjereni da tamo najbrže mogu srediti papire. Osim toga, svjedoče, situacija u ovom kampu je - nikad gora.

- Oko kampa u šatorima živi još sto ljudi. Oni su nekada bili u kampu, te su krenuli u Hrvatsku. U međuvremenu su na njihova mjesta uselili drugi ljudi, a ove je vratila policija pa oni više nemaju kamo. Žive tu, imaju dva toaleta, nemaju vode ni kupaonice. Jedino je njima lošije nego nama, hrana je sve gora. Dnevno dobijemo po tri šnite kruha, po jednu za svako doba dana. Uz nju je za ručak neka juha s povrćem. Moramo u nju staviti kruh jer je inače pretvrd za jesti - svjedoči stanovnik Mirala, odgovarajući nam na pitanje kako to da se migranti ne boje talijanskog koronavirusa.

- Sve ćemo učiniti da odemo odavde i da dođem do Italije, makar putem umro. OK, i mi smo u strahu, ali to je bolje od neizvjesnosti ovdje. Bez brige, hrvatske ‘džungle’ u ovom trenutku su pune izbjeglica, nije se ništa promijenilo, svakodnevno i dalje ljudi odlaze, neki se vrate, neki ne - priča nam čovjek iz Pakistana koji sebe i svoje kolege ne naziva migrantima već izbjeglicama. Priča nam da je prije desetak dana do Slovenije uspjela doći jedna skupina iz Velike Kladuše, ali ih nije pokupio krijumčar, koji se predomislio u zadnji čas zbog koronavirusa. Umjesto njega pojavila se policija.  Kaže nam da do njega spava čovjek koji radi za krijumčare, a mogao je i on upasti u taj lanac, ali nije, jer tako nešto smatra opasnim. Kaže da upravo njegovi sunarodnjaci rukovode nekima od glavnim krijumčarskih lanaca.

- Pakistanci iz Pakistana imaju svoje prijatelje Pakistance u Grčkoj i Pakistance u zapadnim zemljama. Oni vode brigu o svemu i plaćaju kome treba, pa čak i policiji, tome nisam svjedočio, ali sam čuo. Zapravo se sve vrti oko Pakistanaca Bengalija, koji su imućni i u grčkoj drže trgovine. Ruta se ‘bukira’ odmah u Pakistanu ili u Grčkoj, a sve zemlje povezuju krijumčari. Čitavi put košta 8000 eura - kaže nam čovjek, pa otkiva točnu računicu za prijevoz po zemljama: - Od Pakistana do Turske 800 eura, od Turske do Grčke 2000 eura, od Grčke do Bosne 900 eura, od Bosne do Slovenije 3500 eura, i 800 eura Slovenija-Italija U nekim slučajevima je u to uključena hrana. Ukoliko policija uhvati nekog od migranata i vrati u Bosnu, ostaje mu novi pokušaj za isti novac, ukoliko padne i krijumčar ‘game’ se prekida i onda zaglaviš ovdje u kampu kao mi, pa dalje pokušavaš pješice. Ovisi, ako imaš rodbinu koja ima novac, mogu ti poslati novac, pa onda s izbjeglicama iz kampa koji su povezani dogovoriš novi prijevoz, a ako nemaš, onda moraš pješice - kaže nam čovjek.

Slika govori sve

Pitamo ga ono što se pitaju mnogi u Hrvatskoj, odakle migrantima novac, tko im ga uplaćuje da ga oni mogu dizati u bosanskim bankama? - To šalje obitelj i prijatelji. To je samo hrana za novac, nisu to velike svote. No, ovdje nitko nema dokumenata, pa damo podatke od ljudi koji žive u Kladuši, onda oni dižu umjesto nas, za to im damo šest ili deset maraka. Nijedna islamska organizacije nema nikakva veze s ovim. Jako puno tih ljudi imaju obitelji u Europi. Ti njihovi rođaci im šalju u Pakistan slike i videa bijelih cura. Svaki drugi ide samo zbog njih u Europu. Dok sam bio u Grčkoj jedan je poznanik potrošio sve što je imao na prostitutke. Rekao je da mu više ništa i ne treba, ali nastavio je put - priča nam muškarac. Navodi da u kampu nema međusobnih prijateljstava, svi se brinu samo za sebe, moraš dobro paziti gdje ostavljaš mobitel, jer će ti ga netko ukrasti i preprodati. Njemu je tako nestala sim-kartica hrvatskog teleoperatera koju je kupio da ima internet u svojem novom pokušaju prolaska kroz Hrvatsku.

- Loši ljudi ovdje dobro prolaze. A među krijumčarima nema nijednog dobrog čovjeka. Oni su vrlo imućni, uživaju droge tu u kampu i plaćaju prostitutkama - kaže nam drugi migrant. On smatra da možda svaki drugi od migranata uzima neke droge, uglavnom one u tabletama te marihuanu. Glavni dobavljači su upravo oni koji organiziraju krijumčarenja ljudi. Kaže da si oni mogu priuštiti skupe prostitutke u gradu.

- Ima prostitucije u Kladuši? - pitamo ga.

- Naravno da ima. Četiri ili pet djevojaka stalno dolaze do kampa, ne ulaze, ali daju svoje usluge uokolo, jedan seks može se dobiti već za 20 maraka (80 kn). No, to nisu cure koje koriste krijumčari, njihove su puno ljepše i skuplje. Postoje izbjeglice koji rade s krijumčarima kojima je u Velikoj Kladuši toliko dobro da im se i ne žuri dalje, imaju toliko novca da više ne žive u kampu već su rentali kuće - kaže nam čovjek. Tvrdi nam da je u kampu prošli tjedan umro jedan migrant nakon što se predozirao.

I za migrante je ograničeno kretanje. Glasnogovornica IOM-a (Međunarodne organizacije za migrante) Edita Selimbegović nam je rekla da je u ovom trenutku u Privremenim prihvatnim centrima registrirano 6.380 migranata. Pretpostavlja se da ih je nekoliko stotina u privatnim smještajima. - Svakako je veliki izazov u privremenim centrima provoditi sve preventivne upute kao što je distanca od najmanje 1,5 između osoba. Pridržavaju se koliko je to moguće u uvjetima u kojima se nalaze. Kada čekaju u redu pri podjeli obroka, distanca se poštuje. Tom prilikom uposlenici u centrima sredsvtima za dezinfekciju vrše dodatno dezinficiranje ruku – kaže Edita Selimbegović.

Migranti su, dodaje, informirani da nije dozvoljeno grupno okupljanje, a na njihovim jezicima su osigurali sve informacije o pandemiji uzrokovanoj virusom korona, kako se zaštititi i sve druge informacije koje su za njih od velikog značaja. Osim toga, provjetravaju se prostorije i dezinficiraju toaleti. Svi novopridošli registrirani migranti idu u izolacijske zone na 14 dana, a to vrijedi i za osobe koje se vraćaju iz „gamea” s hrvatske granice. Nitko dosad nije upućen na testiranje. Ipak, jedan pogled na fotografije koje nam je dostavio sugovornik iz kampa Miral u petak u vrijeme ručka dovoljan je razlog za strah od koronavirusa u ovom kampu, ali i u čitavoj Velikoj Kladuši.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. lipanj 2020 03:12