Od dragulja u imperijalnoj kruni Vladimira Putina do trna u njegovoj peti – nabrajajući i tumačeći svojih pet scenarija za Krim, uredništvo Newsweeka u svojoj analizi ocjenjuje da se rusko osvajanje i ilegalna aneksija ukrajinskog poluotoka 2014. godine sada ruskom vođi vraća kao ozbiljan problem, dok ruski rat u Ukrajini, kako navode, gubi zamah.
Proruske vlasti na okupiranom Krimu prošlog su petka proglasile izvanredno stanje nakon što je ukrajinska kampanja napada na energetska postrojenja i logističke pravce izazvala kritičnu nestašicu goriva, prekide opskrbe električnom energijom i uvođenje raznih ograničenja u svakodnevnom životu.
Prodaja benzina građanima još je ranije obustavljena, a Sergej Aksjonov, čelnik Krima kojeg je imenovao Kremlj, izjavio je da će gorivo u dogledno vrijeme biti dostupno isključivo državnim službama. Putin je potom priznao da Rusija trpi od nedostatka goriva, istodobno obećavajući dodatne sustave protuzračne obrane, brze popravke infrastrukture i povećanu isporuku energenata za crnomorski poluotok, gdje se nalazi jedina ruska mornarička baza u toplim morima.
S druge strane, Kijev i dalje uporno nastoji vratiti Krim pod svoju kontrolu, iako mnogi zapadni analitičari smatraju da je taj cilj trenutačno nedostižan. Ipak, upravo Krim sve više postaje klopka za Putina – simbolički je previše važan da bi ga mogao napustiti, previše izložen udarima da bi ga koristio na način kako je to nekada činio te preskup da bi stanje na njemu mogao normalizirati.
U daljnjoj analizi Newsweek, prema procjeni svojeg uredništva, donosi pet scenarija razvoja situacije s Krimom u budućnosti.
1. Putin utvrđuje Krim, a cijenu plaćaju ruski građani
Putin je najavio povećanje opskrbe gorivom, ubrzanje obnove naftne infrastrukture te intenzivnije kopnene i pomorske isporuke na Krim. To je, kako se navodi, najizgledniji kratkoročni scenarij jer odgovara njegovu načinu upravljanja državom – prihvatiti troškove, dodatno centralizirati kontrolu i poricati da vojni pritisak mijenja političku stvarnost.
No problem je u tome što utvrđivanje poluotoka ne znači i povratak normalnog života. Na Krimu je već obustavljena prodaja goriva fizičkim osobama, dok je u Sevastopolju uvedeno ograničenje funkcioniranja javnog prijevoza, trgovina, kafića i javne rasvjete. Utvrda se, upozorava uredništvo, može braniti, ali pritom postati iznimno teško mjesto za upravljanje. Za Putina Krim tako sve manje nalikuje dragulju u kruni, a sve više računu koji neprestano stiže na naplatu.
Vlasti također mogu osigurati opskrbu tako da prednost daju vojsci, policiji i hitnim službama u odnosu na civilno stanovništvo. Istodobno mogu slati poruku da su teškoće dokaz kako je Rusija izložena napadu. Međutim, svako novo ograničenje potiho mijenja cijelu priču o aneksiji koju je Putin prodao etničkim Rusima na Krimu, ali i stanovništvu na ruskom tlu.
Krim je trebao biti velika i laka pobjeda iz 2014. godine, koja će Rusiji otvoriti vrata gospodarskom razvoju. Ipak, umjesto toga, prema ovom scenariju, postaje teritorij koji zahtijeva stalnu obranu i financijsku potporu te je više teret za Kremlj i ruske porezne obveznike nego vrijedan geopolitički plijen.
2. Ukrajina pretvara Krim u ‘otok‘, a da ga pritom ne osvoji
Ukrajinsko Ministarstvo obrane početkom lipnja objavilo je da je prometnica R-280, koja povezuje Rostov na Donu s okupiranim Krimom, stavljena pod kontrolu ukrajinske vatre. Prema tvrdnjama Kijeva, riječ je o glavnom kopnenom koridoru kojim ruske snage na jugu dobavljaju gorivo, streljivo i vojnu opremu.
Ovaj scenarij ne zahtijeva izravan napad na poluotok – dovoljno je, kako se navodi, da Ukrajina nastavi narušavati pouzdanost Krima kao logističkog čvorišta i postupno ga izolira. Ukrajinski dužnosnici opisuju napade na rusku logistiku, skladišta, zapovjedna mjesta, sustave protuzračne obrane i druge ciljeve u pozadini bojišnice kao dio sustavne kampanje. U posljednjim napadima pogođena su skladišta goriva, energetska infrastruktura i prometne veze na Krimu.
Sanjali su milijune od turizma, dočekao ih je pakao: Sada je proglašeno izvanredno stanje!
Paradoksalan ishod bio bi da Rusija formalno zadrži Krim, ali ga više ne može učinkovito koristiti. Za Putinovu ratnu strategiju to bi predstavljalo ozbiljan problem na južnom bojištu, čak i bez velikog ukrajinskog proboja. Za njegov politički autoritet posljedice bi bile još ozbiljnije – vođa koji je svoju legitimnost gradio na kontroli morao bi objašnjavati zašto njegov najveći politički trofej zahtijeva stalno krizno upravljanje iz Moskve.
3. Kremlj eskalira rat na drugim područjima kako bi pokazao da je Krim nedodirljiv
Vladimir Putin je na ruskoj državnoj televiziji izjavio da su ukrajinski napadi usmjereni na izazivanje podjela unutar ruskog društva i prisiljavanje Moskve na pregovore pod uvjetima koje postavlja Kijev. Istodobno je odbacio ukrajinski prijedlog o ograničavanju dubinskih udara i svođenju sukoba na četiri ukrajinske regije koje Rusija smatra svojim teritorijem, ali ih ne kontrolira u cijelosti.
Prema ovom scenariju, Rusija na pritisak oko Krima odgovara širenjem napada na druge dijelove Ukrajine, umjesto promjenom politike prema samom poluotoku.
Ruske rakete i bespilotne letjelice u ponedjeljak su usmrtile najmanje 12 civila i ranile još četrdesetak ljudi, a Moskva je tijekom te noći lansirala više od 500 projektila i bespilotnih letjelica dugog dometa, prema podacima ukrajinskog ratnog zrakoplovstva.
To je, kako navodi Newsweek, surova logika ove zamke. Pritisak na Krim možda neće učiniti Putina spremnijim na kompromis. Naprotiv, mogao bi ga dodatno učvrstiti u namjeri da pokaže kako pritisak ne može promijeniti rusko ponašanje. Vojni učinak napada na ukrajinske gradove ne rješava probleme opskrbe gorivom ni logistike na Krimu, no politički učinak je drugačiji – Putinu omogućuje da se predstavlja kao strana koja i dalje nameće protivniku visoku cijenu, iako Krim istodobno na svjetlo dana iznosi ograničenja ruske zaštite.
4. Krim postaje najveća prepreka svakom mirovnom sporazumu
Ovaj scenarij podrazumijeva diplomatski zastoj u kojem Krim ostaje pod ruskom kontrolom, ali pitanje njegova suvereniteta ostaje neriješeno.
Rusija je Krim uvelike integrirala u svoj politički i gospodarski sustav, ali još uvijek nema međunarodno priznanje svoje vlasti nad poluotokom, što Putin želi promijeniti. Opća skupština Ujedinjenih naroda 27. ožujka 2014. usvojila je Rezoluciju 68/262 kojom potvrđuje teritorijalni integritet Ukrajine. Rezolucija je prihvaćena sa 100 glasova za, 11 protiv i 58 suzdržanih, nakon ruskog zauzimanja Krima. NATO rusko preuzimanje Krima iz 2014. godine smatra nezakonitom i nelegitimnom aneksijom ukrajinskog teritorija.
Stajalište Kijeva gotovo se nije promijenilo – Ukrajina i dalje smatra Krim svojim teritorijem te ističe da će nastaviti raditi na njegovu povratku pod svoju kontrolu, bez obzira na ruske pokušaje njegove integracije u Rusiju, uključujući izgradnju Kerčkog mosta. Sadašnja ukrajinska strategija prema Krimu nije samo vojni pritisak nego i politička poruka. Predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je da Ukrajina gađa ciljeve koji održavaju ruske ratne sposobnosti na “privremeno okupiranim” područjima i unutar same Rusije.
Masovni bijeg s poluotoka, ruski čelnik izgovorio donedavno nezamislive riječi: ‘Gotovo je!‘
“Vjerujem da naši ljudi na privremeno okupiranim područjima sve jasno razumiju – na jugu naše zemlje, na Krimu te u Doneckoj i Luhanskoj oblasti”, rekao je Zelenski u obraćanju 24. lipnja. “Ne dopuštamo Rusiji da koristi naš teritorij kao sredstvo za produljenje rata ili pretvaranje okupacije u trajno stanje”, dodao je.
Za Putina je paradoks u tome što je Krim teritorij koji je retorički najlakše braniti, ali politički najteže staviti na pregovarački stol – ne može ga prepustiti bez urušavanja mita o obnovi ruske moći, ali ga ne može ni potpuno normalizirati dok ukrajinski dronovi neprestano prisiljavaju vlasti na uvođenje izvanrednih mjera.
Rezultat bi, navodi uredništvo američkog magazina, mogao biti sporazum koji pitanje Krima odgađa umjesto da ga rješava, a time bi ostalo zamrznuto i jedno od temeljnih proturječja cijelog rata.
5. Krim Putina slabi, ali ga ne ruši
Najjači argument protiv teze o “krimskoj zamci” vrlo je jednostavan – Putin je i ranije preživio brojne ozbiljne krize. Više je puta odbacio mogućnost teritorijalnih ustupaka i inzistirao da će Rusija pobijediti unatoč privremenim neuspjesima, dok glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov stalno ponavlja da ruski stav prema Ukrajini ostaje nepromijenjen.
Ruski politički sustav Kremlju pruža snažne instrumente represije, oblikovanja javnog narativa i kupovanja vremena. Pogoršanje situacije na Krimu samo po sebi ne znači nužno državni udar, masovne prosvjede ili naglo rusko povlačenje s poluotoka. Vjerojatniji rizik za Putina mnogo je suptilniji, ali dugoročno razorniji.
Nestašice goriva već su dovele do dugih redova na benzinskim postajama, racionalizacije potrošnje i sve većeg nezadovoljstva građana. Putinovo javno priznanje da Rusija prolazi kroz teško razdoblje opskrbe gorivom posebno je značajno jer ruske vlasti inače nastoje troškove rata prikazati što apstraktnijima i manje vidljivima.
Stoga najveća opasnost za režim nije neposredni vojni poraz, nego postupni gubitak vjerodostojnosti. Putin ne mora izgubiti Krim da bi ga on oslabio. Dovoljno je da nastavi obećavati potpunu kontrolu, dok Ukrajina iznova pokazuje da je ta kontrola skupa, ograničena i – što je možda najvažnije – privremena.
Ukrajinski napadi dugog dometa već su prisilili Rusiju na racionalizaciju goriva, uvođenje izvanrednih mjera i javna obećanja o obnovi infrastrukture. Sljedeći test bit će može li Moskva obnoviti opskrbu i protuzračnu obranu u mjeri koja će Krim ponovno učiniti područjem kojim se može normalno upravljati.
Ako uspije, Putinova “krimska klopka” postat će još jedan dugotrajni teret koji će njegov režim nastaviti nositi. Ako ne uspije, Krim bi mogao ostati formalno pod ruskom kontrolom, ali u praksi postati jedno od najvažnijih ukrajinskih sredstava pritiska na gotovo svaku rusku stratešku odluku.
Krim je, zaključuje na kraju uredništvo Newsweeka, i dalje Putinov posjed na zemljopisnoj karti, ali sve više postaje ukrajinska poluga u ovom ratu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....