Krajem listopada 2023. godine, nakon napada Hamasa na Izrael i posljedičnog izbijanja rata u Gazi, iz smjera Jemena prema izraelskom teritoriju poletjelo je nekoliko projektila koje je oborio američki razarač USS Carney. Bio je to zapravo tek uvod u napade na brodove u Crvenom moru koje od tada provode šiitski pobunjenici iz Jemena, Huti.
Uz veliku podršku Irana oni su gotovo prevladali u građanskom ratu u Jemenu koji bjesni od 2014. godine i tijekom kojeg je ta zemlja bila izložena i bombardiranju od strane Saudijske Arabije i još nekih arapskih zemalja, uz prešutnu podršku zapadnih sila poput SAD-a. Budući da danas kontroliraju zapadnu obalu Jemena, a time i tjesnac Bab el-Mandab ("Vrata suza") koji spaja Adenski zaljev i Crveno more, Huti su idealno pozicionirani da ometaju jednu od žila kucavica globalnog pomorskog prometa, a kojom se kroz spomenuti tjesnac, Crveno more i potom Sueski kanal, Indijski ocean spaja sa Sredozemnim morem.
Zašto su Huti počeli napadati brodove, kakav je učinak tih akcija na prijevoz dobara brodovima i posljedično na globalnu ekonomiju te kako ih zapadne sile, ali i zemlje poput Indije pokušavaju spriječiti, u novoj epizodi podcasta Prva linija objašnjava naš stručni sugovornik Matija Blaće.
Video podcasta pogledajte ispod
- U Crvenom moru nalazi se jedan od 7 ključnih morskih prolaza (tjesnaca, kanala), Sueski kanal. A u Crvenom moru se zbog napada na brodove koje provode Huti promet drastično smanjio. Oni su u znak potpore Palestincima prvo pokušali napasti Izrael, ali u tome su bili neuspješni jer su ih presreli izraelski PZO sustavi, a potom i sustavi koje imaju američki razarači. Nakon toga su u 11. mjesecu okrenuli strategiju i počeli napadati brodove koji su na neki način povezani s Izraelom, bilo da plove pod njihovom zastavom, bilo da su u vlasničkoj strukturi brodarskih kompanija Izraelci i tako dalje. Huti kontroliraju zapadni dio Jemena kod južnog izlaza Crvenog mora i tjesnaca Bab el-Mandab, koji je širok samo 26 km, od čega se tek kroz središnjih 10 km može ploviti. To te brodove čini vrlo predvidljivom metom Hutija, objašnjava Blaće i potom ukratko objašnjava tko su Huti i kako su postali važan faktor u Jemenu i regiji uz pomoć Irana.
- Zapravo je Teheran taj koji ih je podržavao u ratu u Jemenu i koji im dostavlja tehnologiju i oružje. Huti su dosad imali regionalni utjecaj, ali su uz pomoć Irana došli do toga imaju i globalni utjecaj, kaže Blaće.
Žila kucavica ekonomije
Drugi faktor koji Hutijima daje veliku važnost je ta ogromna količina trgovine koja se odvija kroz Crveno more - naime, kroz Sueski kanal, koji se nalazi na sjevernom dijelu tog mora, prolazi čak 12 posto svjetske trgovine, od čega se nesrazmjerno veliki dio odnosi na proizvode, tehnologiju, sirovine i energente koji su namijenjeni Europi.
- Kroz Suez godišnje prođe između 20 i 25 tisuća brodova i to je glavna arterija za uvoz svih dobara u Europu. Vrijednost trgovine koja tamo prolazi ne može se ni izraziti brojkama, a o njoj ovisi blagostanje čitave Europe. Plus, ondje prolazi i saudijska nafta i ukapljeni plin iz drugih arapskih država. Sada kad je prolaz Crvenim morem prisilio neke brodare da odustanu od te rute, stvaraju se ogromni neposredni i posredni problemi u ekonomskim tokovima. Promet je kroz Crveno more pao za gotovo 25 posto, a to se uglavnom odnosi na brodove koji prevoze kontejnere i automobile, dok se tankere i brodove za prijevoz ukapljenog plina uglavnom ne dira, uz neke iznimke. Ti brodovi koji sada zaobilaze Crveno more moraju ići oko Rta dobre nade na jugu Afrike, čime se njihov put produljuje za 10.000 km te traje između 10 i 14 dana više, kaže Blaće i potom objašnjava kako Huti biraju mete.
- Tu zapravo imate niz faktora i teško je znati čiji je brod. Evo primjera - napadnut je brod MV Chem Pluto, koji ima japanskog vlasnika, japanski je osiguravatelj, njime upravlja nizozemska tvrtka, plovi pod zastavom Liberije, posada je vijetnamska i indijska, a teret prevozi u Indiju. Koja je poveznica s Izraelom? Izraelski milijarder ima udio u kompaniji koja ima udio u nizozemskoj kompaniji koja upravlja brodom. A slična se poveznica može naći i kod najvećih brodara, kaže Blaće.
Velika šteta
Šteta koja ovim nastaje za prijevoznike, ali i šire, prilično je velika - do pola milijarde dolara dnevno. Duži put brodova, oko Rta dobre nade, njihove kompanije košta oko milijun dolara. Ali tu su i narušeni opskrbni lanci:
- Time se narušava raspored iskrcavanja brodova i vrlo je teško naći im novi "slot", to jest termin i mjesto iskrcavanja. U konačnici to znači kašnjenje dovoza sirovima, ukrcavanja drugih brodova i dobara i tako dalje. Tu je onda i pitanje više premije osiguranja, što igra veliku ulogu kod kontejnerskih brodova koji prevoze najvrjedniji teret, čime opet raste cijena tranzita. Ukupno su cijene prijevoza kontejnera porasle od 40 do čak 170 posto, kaže naš sugovornik i zaključuje kako se sve ovo prelijeva na krajnjeg kupca i rast cijena proizvoda koje kupujemo.
Dodatno su nezgodne još dvije stvari, ističe Blaće - činjenica da je Panamski kanal na dvije trećine kapaciteta, zbog čega su brojne kompanije svoje brodove iz Azije poslale kroz Suez. Drugo je to da u Južnoj Africi nema dovoljno goriva za sve brodove koji sad prolaze tim putem.
Šaroliki i opasni arsenal
Što se tiče samih napada na brodove u Crvenom moru, Blaće tvrdi kako je tu i sama prijetnja napada dovoljno problematična za brodare. A kad se i napad i izvrši, koristi se svašta. Prvo, tu su nove verzije iranskih Shaheda 131, a nedavno se vidio čak i jedan pomorski dron. Drugo, tu su razne rakete, od krstarećih, protubrodskih pa čak i protubrodske balističke rakete.
- Ove zadnje se dosad gotovo nikad nisu koristile u napadu na brodove. Vrlo teško ih je presresti zbog velikih brzina u završnoj fazi, ali zasad njima nije izveden ni jedan uspješan napad. Najbliže što je dosad pala je 16 km od američkih brodova - je li to bilo samo upozorenje ili je toliko neprecizna, nije jasno. Iranci u svojim tvrdnjama vole pretjerivati, kaže Blaće i dodaje da su neki napadi izvedeni i ruskim helikopterima Mi-17, ali i brodovima, što je taktika koju su koristili još i somalski pirati.
Kad je u pitanju odgovor zapadnih sila, američki ratni brodovi ondje su već godinama i to zbog postojeće prijetnje somalskih pirata. Trenutno se u tom području nalazi udarna skupina nosača aviona Dwight D. Eisenhower, u sklopu kojeg je i jedna krstarica te pet razarača. Razarač tamo imaju i Britanci, tu je i francuska regata, a snage imaju Italija, Danska i Grčka.
Nekoordinacija
- Zanimljivo je da nisu svi koordinirani. Amerikanci su organizirali operaciju Prosperity Guardian, a njen dio nisu ni Indija ni Italija. Francuzi jesu na papiru, ali zapravo djeluju neovisno. Razlog tome je to što Amerikanci zapravo ne znaju što točno žele, nisu organizirali konvoje brodova, niti je točno jasno koji je mandat njihovih ratnih brodova. Stoga Francuzi imaju svoje rute i formiraju svoje konvoje, kaže Blaće.
Kad je u pitanju naoružanje američkih razarača, tu je širok spektar projektila kojima upravlja supermoćni radarski sustav za kontrolu bojišnice Aegis. A tu su i novi Sea Sparrow projektili, top od 127mm, a za završnu obranu i Phalanx sustav s Gatling topom od 20mm. Naravno, rušiti dronove od 20.000 $ raketama vrijednim nekoliko milijuna dolara nije nikako isplativo i ograničava učinkovitost operacije.
- Rješenje ove cijele situacije zapravo je vrlo teško. Amerikanci zasad nisu napali teritorij Jemena, a to bi i bilo teško zbog vrlo dobro kamufliranih pozicija Hutija. Plus, ne želi se dodatno naljutiti njihovog sponzora - Iran. Vjerojatno će se pokušati izolirati Hutije kontrolom uvoza, to jest ograničavanje i napadanje pošiljka koje im stižu. Skoro je sigurno da neće biti nikakve kopnene operacije u Jemenu, to bi bio za Amerikance novi Afganistan. Možda ćemo vidjeti neko rješenje u američko-saudijsko-egipatsko-izraelskoj koaliciji, koji nisu najvjerojatniji saveznici, ali u ovom pitanju dijele interes, zaključuje Blaće.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.